Slika budućnosti nije nimalo svijetla. Loše prognoze glede skore i daleke budućnosti nude nam aktualne vijesti jer, komatozan je odnos čovjeka prema prirodi. Odnos čovjeka prema čovjeku još je kritičniji, međuljudski odnosi ne bilježe napredak, već stagnaciju. Negativnu percepciju za čovječanstvo nude i umjetnička djela (film, likovnost, strip), ni ona ne pružaju pretjeranu nadu u bolje sutra. Vidljivi su značajni pomaci u tehnološkom i znanstvenom pogledu, no još su vidljiviji negativni trendovi iz kojih ne može nastati ništa dobro. Čovječanstvo usklađeno čini jedan korak unaprijed pa dva-tri unatrag.

Ono što veliki igrači zagade i unazade, mali ljudi s mukom popravljaju u sitnim potezima.

Međunarodna prepucavanja, ali i prepucavanja unutar naroda, postala su svakodnevna pojava. Više ne reagiramo previše na prijetnje koje bi mogla izazvati nuklearna katastrofa. Opterećeni prošlošću, ljudi ne mare odveć za budućnost. Predstavnici velikih korporacija pokazali su se kao iznimno loši gosti na planetu, njima je do zarade, ne razmišljaju o biološkoj raznolikosti i (ne)održivosti čovječanstva. Ono što veliki igrači zagade i unazade, mali ljudi s mukom popravljaju u sitnim potezima. Neil Young, kao ekološki osviješten građanin, nastoji djelovati unutar glazbenih sfera i pozitivno utjecati na ljudsku svijest. Njegov angažman ima učinka, ali globalni igrači imaju daleko negativniji utjecaj na okoliš, ne mare oni za protestnu pjesmu Who's Gonna Stand Up.

Bolji efekt drugog čitanja

Neveseli prikaz budućnosti nudi Mathieu Bablet (1987.) u grafičkom romanu Shangri La (Fibra, 2018.). Bablet je zaslužan za crtež, kolor i scenarij, čitava priča je njegovo autorsko djelo. Radnja se odvija u dalekoj budućnosti, Zemlja je odavno nenaseljena zbog ljudskih razdora pa preostali žive na svemirskoj stanici. Nema religija, izostaju podjele na ideološkim razinama. Ljudi žive u skladu, a za sreću brine kompanija Tianzhu Enterprises. Svi su okruženi ugodnim osjećajima slobode i bezbrižnosti, a zapravo su robovi potrošačkog društva. Robuju trendovima, kupuju sve što Tianzhu reklamira kao nužnost i pogodnost. Većinski dio zajednice bulji u pametne telefone i tablete, kritička svijest im je na nuli, ne zapitaju se ima li boljeg života od trenutne situacije i je li moguće živjeti kvalitetnije. Samozavaravanje i kontroliranje mase učinkovito je jer vladajući uredno ograničavaju i filtriraju informacije.

Prikazao je Bablet distopijsku verziju budućnosti koju čini lažni napredak, a prisutni su i animoidi, humanizirane životinje koje imaju sposobnost govorenja, razmišljanja i debatiranja.

Velike nade mase polažu u razvoj znanosti i znanstvenike koji nastoje stvoriti novu generaciju ljudi te planira naseliti Titan, odnosno Shangrli La, ravnicu na Titanu. Naravno, ne slažu se svi s propisanim pravilima, uvijek se među poslušnicima pronađe buntovni pojedinac sklon preispitivanju. U Babletovoj priči dobar dio priče čine braća Peon, Scott i Virgilije, koji nisu u idealnim odnosima jer su vođeni različitim poimanjem stvarnosti. Scott je pokoran, a Virglije buntovan: „Radimo za Tianzhu koji nas plaća Tianzhuovim kreditima da možemo kupovati Tianzhuove proizvode što Tianzhuu omogućava da nas plaća. Zatvoreni krug u kojem trebamo samo zatražiti kredit od Tianzhua ako nemamo dovoljno novaca da kupujemo Tianzhuove proizvode! Ništa te tu ne bode?“ (37.)

Na prvi pogled Shangri La ne izgleda pretjerano primamljivo, no na drugo čitanje efekt bude znatno bolji. Bablet je stvorio vrlo dobro žanrovsko djelo o procesu dehumanizacije (koja se djelomično i danas ostvaruje dok preveliku pažnju posvećujemo tehnikalijama i uzdamo se u digitalne alate). Prikazao je Bablet distopijsku verziju budućnosti koju čini lažni napredak, a prisutni su i animoidi, humanizirane životinje koje imaju sposobnost govorenja, razmišljanja i debatiranja. Upravo će animoidi, kada situacija posve izmakne kontroli, biti prve žrtve na kojima će razuzdana i uplašena ljudska masa iskaliti gnjev i nakupljeni strah. Ljudi će u animoidima vidjeti prijetnju, tim više jer su oni nastali prije animoida pa misle kako baš zato imaju i veća prava te pravo prvenstva kada se govori o kolonizaciji Titana.

Konstanta manipulacije

U priči Shangri La govori se o mentalnoj kontroli čovječanstva, ispiranju mozga i upravljanju ljudima, manipulacija je konstantan i sveprisutan proces na koji su ljudi navikli. Kako su u najvećoj mjeri pripadnici potrošačkog društva, zadovoljstvo im pružaju sladunjave mrvice u obliku najnovijih proizvoda. Znanstvenici su prikazani kao moćni i sposobni pojedinci koji nastoje ostvariti vrhunske rezultate, stvoriti novi život poput Boga. „Zar ne vidite kako je vaš životni stil ovdje sterilan? Ono što želim je vratiti san i ambiciju u sudbinu čovječanstva! Ponovno upisati čovjeka u povijest univerzuma! Ali što treba napraviti? Koji je vrhunski cilj? Stvoriti život, eto! Čovjek se uspio riješiti Boga, preostalo mu je da sam postane Bog.“ (86.)

Nastat će nezaustavljiva lavina nasilja pa će vladajući morati posegnuti za radikalnim metodama.

Stvaranje homo stellarisa ne nailazi samo na odobravanje. Pobunjeni pojedinci, koji su primijetili da propisani sistem nije savršen, izazvat će pobunu među uspavanom masom što je do tada bila zatupljena konformizmom. Nastat će nezaustavljiva lavina nasilja pa će vladajući morati posegnuti za radikalnim metodama. Radikalnostima će se ići protiv radikalnosti. Većina koja je opterećena materijalnim dobrima i zatupljena propisanim trendovima neće reagirati razumno, već razuzdano. Reagirat će na prvu, nasilno i bez razmišljanja, ne pitajući se što će biti sutra. Žrtve će, kako to obično biva, biti nebrojene.

Sitni nedostaci

Društveni angažman izrazito je prisutan kod Bableta, brojne su sličnosti sa suvremenim društvom koje radije slijedi nekoga umjesto da stvara svoj put i promišlja o smislu življenja. Univerzalne istine i spoznaje podastire Bablet, određene situacije koje opisuje mogu se preslikati u 2018. godinu, jedino je scenografija uvelike drugačija, futuristička. Poanta je prožeta realnošću – niti će budućnost biti nešto bolja i kvalitetnija niti će mase biti pametnije i educiranije. Mase će uvijek biti povodljive i nagle, sklone vrludanju. Mentalni razvoj čovječanstva neće se promijeniti nabolje, eventualno nagore. Neće doći do evolucije, već će se stalno iznova otvarati pitanje pripadnosti, a mase će pokorno obnašati ulogu sluge.

Ritam priče katkad je neujednačen, užurban ili usporen, a na trenutke se dobije dojam da je autor mogao više poraditi na karakternoj razradi likova i odnosima između likova, što bi priči dalo dodatnu težinu. Unatoč ovim sitnim nedostacima preko kojih se može prijeći, Shangrli La vrlo je dobro žanrovsko ostvarenje u koje je, nema sumnje, uloženo puno vremena i emocija. Sav uloženi trud u konačnici se isplatio, napravio je Bablet impresivnu i intrigantnu priču o ljudskoj prirodi koja je, neovisno o mjestu i(li) vremenu radnje, uvijek ista - turobno siva i vješto kontrolirana.