Rock propovjednik Nick Cave u stripu: Mercy On Me
Autor kao Cmuk vam samo radi probleme u životu - piše o genijalnim stripovima daleko brže nego što oni mogu doći do naših ruku.
Hrvatskim je stripoljupcima dobro poznat Reinhardt Kleist (1970.), vrsni umjetnik koji je napravio više grafičkih novela, odnosno biografija u formi stripa. Život glazbenika Johnnyja Casha (1932-2003.) i političara Fidela Castra (1926-2016.) u interpretaciji Kleista mogli smo pomnije upoznati zahvaljujući izdavaču Strip centar Tino, a glavni i odgovorni krivac za to je Tino Ćurin.
Odnedavno je u izdanju Strip Centra Tino konačno dostupna biografija o Nicku Caveu (1957.), australskome glazbeniku koji se, kako izgleda, neće tako skoro smiriti i umiroviti. Štoviše, Cave ostavlja dojam da nikada neće prestati sa stvaranjem jer, bez obzira na to koliko puta padao zbog težine svojih životnih križeva, Cave ostavlja dojam jake i neslomljive osobe.
Nedavna obiteljska tragedija, u kojoj mu je život izgubio sin, nije Cavea ukočila i sputala u stvaralaštvu, već je uspio naći snagu da neprežaljeni gubitak djelomično uglazbi u albumu Skeleton Tree (2016.) koji je u velikoj mjeri ambijentalan i intiman, po mnogočemu znatno drugačije djelo u Caveovoj bogatoj diskografiji koja je uvelike nekomercijalna, obilježena mračnim motivima.
Trnovit put
Neće se svi Caveovi poklonici složiti glede pitanja nekomercijalnosti. Nisu svi blagonaklono komentirali suradnju s Kylie Minogue (koja se, naravno, također ukratko spominje); vjerniji i stariji slušatelji, kojima su draži radovi s početka Caveove karijere, zamjeraju Caveu povremeno približavanje širim masama. Raznolike su reakcije na žanrovske promjene i eksperimente kojima je Cave sklon pa tako nisu svi bili pretjerano oduševljeni projektom Grinderman, rock sastavom s kojim je Cave objavio dva studijska albuma – Grinderman (2007.) i Grinderman 2 (2010.).
Maknuo se Cave od standardne punk poetike kada je primijetio da njegova glazba postaje šablonizirana, nije mu bio problem napraviti drastičan zaokret.
U strip biografiji Nick Cave – Mercy on me (Strip centar Tino, 2018.) čitateljstvo ima priliku pratiti proces Caveovog umjetničkog razvoja i silne preobrazbe, neutaživu želju za stvaranjem i originalnim izrazom. Otpočetka Cave nije želio robovati trendovima, motiviralo ga je traženje za novotarijama, karakterizirala ga mračna poetika, demonstrativnost i posvećenost glazbenoj umjetnosti (jednaku je posvećenost kasnije pokazao u ulozi spisatelja). Bio je voljan praviti vlastitu glazbu, no ostvarenje njegovih zamisli nije nailazilo samo na odobravanja. Morao je Cave proći trnovit put da bi se dokazao na sceni, nije se preko noći probio, već je prije toga odlučio smjelo kročiti neutabanim stazama.
U Engleskoj je Cave uspio stvoriti pomutnju i zadobiti interes među slušateljstvom, bili su pamtljivi njegovi energični nastupi. No, maknuo se Cave od standardne punk poetike kada je primijetio da njegova glazba postaje šablonizirana, nije mu bio problem napraviti drastičan zaokret i krenuti u novom smjeru, promijeniti izraz te odustati od onoga što ga je zamaralo i sputavalo. „Želim raditi glazbu koja boli. Koja je opasna kao napunjena puška! Ova prosječnost me totalno deprimira.“ (108.)
Pad i lom
Više je puta Cave padao i bio lomljen, ali se uvijek iznova dizao još jači. Upitno je, naravno, kako samo uspijeva preživjeti udarce i odakle mu snaga. Cave naprosto djeluje neuništivo. Karijeru je započeo u sastavu Boys Next Door, veću vidljivost i slavu stekao sastavom Birthday Party, a dodatno se potvrdio nastupajući pod imenom Nick Cave and the Bad Seeds.
Uživio se Kleist u Caveov mentalni sklop, uspješno je crtežom postigao efekt jezivosti.
Motivi kojima je Cave opterećen i iznova se ponavljaju u brojnim pjesmama prisutni su u Kleistovoj priči – smrtnost, Bog, položaj čovjeka, marginalizirane osobe, ljudi s ruba i tamnija strana čovjekove osobnosti Kleist dočarava svojim ekspresivnim crtežom.
Uspio je Kleist vizualizirati Caveovu psihu i poetiku, predočiti kompleksan unutarnji svijet umjetnika što je sačinjen od mnogobrojnih nemira. Crtež i priča ugodno se poklapaju i dopunjuju, spomenute su Caveove misaone preokupacije; uživio se Kleist u Caveov mentalni sklop, uspješno je crtežom postigao efekt jezivosti. Kleistov je crtež prigodan u predočavanju psihodeličnih trenutaka kojih nije manjkalo u Caveovom turbulentnom životu.
Niska suradnika
Priča je podijeljena u pet poglavlja; zorno se predočava portret umjetničkog sazrijevanja, kako je od autodestruktivnoga punkera stekao status rock propovjednika, postao živuća legenda o kojoj se već danas stvaraju brojni mitovi i panegirici. Kleist u svojoj vizualnoj biografiji veću pažnju posvećuje Caveovom razvoju umjetničke osobnosti; opširnije se opisuje njegov dolazak u Englesku i berlinska faza, suradnja s glazbenicima kao što su Mick Harvey (1958.) i Blixa Bargeld (1959.), dok se u manjoj mjeri spominju ključne osobe (PJ Harvey) i detalji iz privatnoga života.
Naklada je 666 primjeraka, stoga se zainteresirani moraju požuriti ako žele imati svoj primjerak!
Nešto više spominje se Caveov odnos s Anitom Lane koja mu je bila višegodišnja partnerica i potpora, bitan oslonac u teškim trenucima. Podrobno se opisuje i Caveov književni rad, upornost koju je iskazivao radeći na zbirci pjesama King Ink i romanu I magarica ugleda anđela.
Ova biografska priča o rock propovjedniku trebala bi se svidjeti ljubiteljima Nicka Cave i svima koji će to tek postati! Nesumnjivo će uživati u prikazu Caveove kreativne osobnosti. Naklada je 666 primjeraka, stoga se zainteresirani moraju požuriti ako žele imati svoj primjerak! Caveovih poklonika u Hrvatskoj i regiji ne manjka, rado je slušan i njegovi su koncerti posjećeni, duhovno iskustvo. Tko voli slušati Cavea, uživat će u ovoj strip biografiji!