U Rijeci je prošlog tjedna održan deseti, jubilarni festival književnih autora i sajam knjiga vRIsak, jedno od onih književnih događanja koje bi trebalo pokazati da još egzistiraju čitatelji koji će dobrovoljno konzumirati književne forme dulje od 160 znakova.

Jedna od zanimljivijih večeri održala se u riječkom Dnevnom boravku pod nazivom Rijeka čita, piše, sluša, voli: Od riječkog kruga redom do Ri Lita. Organizator vRIska Zoran Simić zvao me na tu večer; bio sam vrlo zainteresiran, s obzirom na to da sam jedini autor koji pripada i jednom i drugom književnom krugu. No, premda sam čak i najavio tu večer na Radio Rijeci, objektivne okolnosti spriječile su me da te večeri budem dio programa.

Pa neka onda ovaj tekst bude posvećen Zoranu Simiću umjesto mog nastupa na vRIsku, onako kao što je krajem sedamdesetih Rani mraz objavio album naslova Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu.

Kako sam izviješten, večer je bila izvrsna, a posebna poslastica bili su autori koji, zapravo, nisu više pretjerano aktivni, barem ne kao književnici na javnim nastupima, oni koji su pripadali tome Riječkom krugu redom: Laura Marchig, Davor Štimac, Edi Jurković i Dragan Ogurlić. Troje od njih objavilo je svoje radove u istoimenoj knjizi objavljenoj 1987. u produkciji Omladinskog magazina Vala i pod uredničkom palicom Mladena Urema, dok je Laura objavljivala i u Valu i u Rivalu, čija je ta zbirka upravo bila začetak.

Riječki krug redom

Naime, nakon Riječkog kruga redom objavljeno je časopisno koncipirano izdanje Pogledom u riječ, i na neki način te dvije knjige prethodile su startu Rivala, kao što su četiri nulta broja Quoruma prethodila startu Quoruma. Autore koji su radove objavljivali u tim dvama izdanjima nerijetko se naziva i izgubljenom generacijom kojoj je rat dotukao književne ambicije s obzirom na to da su se poglavito mogli bolje izraziti u novinarstvu, ali i drugim područjima djelovanja.

Tako je ova večer na vRIsku bila prilično indikativna i mogle su se vidjeti stilske razlike između 'Izgubljene generacije' i sve probitačnijeg Ri Lita koji su ovog puta predstavljali Milan Zagorac, Tea Tulić, Zoran Krušvar, Davor Mandić, Enver Krivac i Željka Horvat Čeč. Na koncu je s ritam-sekcijom Borgije nastupio još jedan Ri Litovac – Izet Medošević pokazujući glavnu liniju koja povezuje obje generacije: multifunkcionalni su, djeluju na nekoliko razboja. I u Ri Litu ima novinara, glazbenika i umjetnika, kao i u slučaju onih koji su objavljivali u Riječkom krugu redom. No, ima i jedna velika razlika: Ri Litovci su književno produktivniji, redovno objavljuju i funkcioniraju neovisno o toj neformalnoj skupini koju je, nota bene, pokrenuo još jedan glazbenik, književnik i novinar – Vlado Simcich Vava.

Zanimljivo je pogledati gdje je nestao i kako se rasplinuo Riječki krug redom. Činilo ga je 13 autora, a nakon objavljivanja zbirke neki su objavili svoja beletristička ostvarenja u biblioteci Omladinskog lista Val da bi onda jednostavno njihovi radovi bili vrlo rijetki i nezamjetni. Počet ću od svog primjera: nakon 1989. kad mi izlazi zbirka Taj fatalni poljubac (12 od 14 priča publicirane su u časopisima), objavio sam tek dvije priče. U redu, u ladici ih ima mnogo više, ali vjerojatno čekaju pravo vrijeme da završe u košu ili da budu obnovljene.

Goran Ogurlić i Nenad Hlača poznatiji su kao glavni urednici dnevnih novina. Obojica su bili članovi redakcije Vala i uređivali njegovi posljednju reinkarnaciju preimenovanu u Novi val, no mnogo su poznatiji kao glavni urednici Večernjeg lista i Jutarnjeg lista (Ogurlić) te Novog lista (Hlača).

Drugi duet glavnih urednika su stariji Ogurlićev brat Dragan i Edi Jurković. Dragan je bio glavni urednik Studentskog lista, a Edi Vala. Ogurlić stariji je osim startne knjige Specijalne cipele i dva dijela zbirke priča upravo s Edijem Jurkovićem Paralelni slalom objavio mnoštvo esejističkih naslova: Barba Rude, Rijeka u domovinskom ratu, Jadranske legende, Ljudi na prijelazu stoljeća i druge. Edi Jurković je, pak, kasnije objavio zbirku Sunce na prozorčiću, a ovih dana pozornost fanova izaziva njegov književni comeback s knjigom ZP Vrlo valovito koja se u elektroničkom obliku može naći upravo na web-stranicama koje iščitavate.

Je li to Velid?

Na vRIsku je nastupio još jedan glavni urednik Vala – Davor Štimac. Davor je danas ugledni liječnik koji vodi Klinički bolnički centar Rijeka, pa su njegovi radovi vezani uglavnom za tu tematiku kao ovogodišnji zbornik koji je uredio i kome je autorski pridonio Debljina – klinički pristup.

Dražen Cuculić objavio je svoju prvu knjigu pjesama Kako se postaje pametan (najveći hitovi) za Val, a kasnije je publicirao knjige Društvo mrtvih pjesnika, Salto mortale, Dnevnik krucifiksa i Peti jahač apokalipse.

Igor Večerina je bio član različitih riječkih bendova, između ostalog i Tung Fang Binguan. Osnovao je glazbeno-književni projekt Poet Teatar, a objavio je knjige Gruv, Rubnik, I psi i ptice, Dvojina: svečenik žudnje te Dva.

Krešo Mustać znameniti je riječki perfomer poznat po nizu kontroverzih nastupa. Svojedobno je obnovio magazin Val i uspješno ga vodio neko vrijeme. Aleksandra Kostić također je izazivala kontroverze u javnosti svojim erotskim talk-showovima koje je vodila kao Marija Štrajh. Tako se najprije zvao i njezin kratkotrajni bend.

Jedan od Valovih urednika Aldo Milohnić objavljivao je priče u Valu i u Rivalu, gdje je i prevodio.

Tamara Šoić i Ivica Pavlović zaokružuju ovu reprezentaciju koja se, za razliku, od Ri Lita nije okupila kao homogen skup. No, unatoč tomu, svi oni su kasnije objavljivali u Rivalu i pridonijeli da časopis realizira svoju poziciju u razvoju knjževne Rijeke.

Na ovaj zbornik za koji su svi mislili da prikazuje Velida Đekića na naslovnici (što nije točno: dizajner Ivan Mišković naišao je na sliku nekih manekena u nekom modnom magazinu, a krajem osamdestih nije bilo globalnih lovaca na autorska prava) nadovezali su se još neki autori koji su objavili knjige u prvom kolu Biblioteke Val, npr. Roman Latković s knjigom Koh-i-noor za kraljicu Margot, a tom krugu svakako pripada i Laura Marchig koja je objavljivala u časopisu Rival.

Kult kao preteča

Rival ima zasebnu priču i posebnu ulogu u tom kontinuitetu o čemu je precizno i iscrpno za Magazin GKR-a pisao Milan Zagorac istaknuvši kako se Rival u dvanaest godina postojanja nije približio nekom konkretnom, postojećem, poetičkom diskursu, nego je ostao vjeran načelu heterogenosti ili otvorenosti mlađim i neiskusnim autorima. U tom smislu, nije neobična činjenica kako su neki od Ri Lit autora svoje prve radove objavili upravo u Rivalu.

No, kao što je Riječki krug redom bio preteča Rivala, i ovaj zbornik ima svoju preteču koja je objavljena 1981. Posrijedi je pjesnička zbirka koju je objavila riječka srednja škola Centar za kadrove u obrazovanju i kulturi, a zvala se Pjesnički vidici. U njoj su svoje radove objavili Davor Štimac, Edi Jurković i drugi autori koji su vrlo rano pokazali svoj potencijal, istodobno stvarajući i nagradama ovjenčani ponajbolji školski list u negdašnjoj Jugoslaviji – Kult.

Trideset godina nakon publiciranja Riječki krug redom očito dobiva sve relevantniju poziciju koja mu je izmicala sve ove godine, tako je da je nastup na vRIsku, nadam se, tek poziv autorima iz tog zbornika da postanu ponovno pronađena generacija.