U subotu 2. prosinca 2017. godine u OKC-u Palach s početkom u 20 sati bit će održana promocija romana „Troslojne posteljine“ autorice Dunje Matić, stipendistice Poticaja za književno stvaralaštvo za 2017. godinu kojeg dodjeljuje Grad Rijeka. Roman je objavio Studio TiM, a urednik izdanja je Milan Zagorac.

Nakon predstavljanja bit će održan koncert grupa White on White i My Buddy Moose.

Dunja Matić (r. 1988.), Riječanka splitskih korijena, magistra je kulturologije i doktorandica sociologije na zadarskom Sveučilištu.

Iza nje je višegodišnje iskustvo objavljivanja proze i teorijskih članaka u specijaliziranim časopisima i on-line izdanjima, kao i uređivanja rukopisa drugih autora, a „Troslojne posteljine“ njen je debitantski roman.

U njemu pratimo glavnu protagonistkinju, Lunu, i njeno putovanje kroz srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje u gradovima koje doživljava dijametralno suprotnima, kroz česte selidbe i potrage za poslovima, kroz uspostavljanje i razvrgavanje privatnih i društvenih odnosa te kroz vlastitu nutrinu koja je istovremeno i pokreče i koči, postajući paralelno mjesto radnje.

Kao što i sam naslov sugerira, „Troslojne posteljine“ može se čitati na više razina – kao klasični roman o odrastanju (coming of age novel) sa svim elementima generacijske priče takozvanih milenijalaca koji traže svoje mjesto u svijetu kojeg su za njih, mimo njihove volje, kreirali drugi, kao roman socijalne kritike i filozofski roman u kojem autorica detektira i secira društvene pojave, dotičući se utjecaja pop kulture na živote pojedinaca, neprilagođenosti obrazovnog sustava potrebi za samoostvarenjem, mitologije svakodnenice i patologije obiteljskih, ljubavnih i prijateljskih odnosa, te napose kao psihološki roman u kojem autorica, kombinirajući osobna, tuđa i izmaštana iskustva, provodi neku vrstu psihoanalitičke autodijagnostike, otkrivajući određene univerzalne zakonitosti.

„Troslojne posteljine“ su roman rafiniranog i originalnog stila začinjen nenametljivim humorom koji nikada ne klizi u cinizam, rečenica bitnički muzikalnog ritma i začudno preciznih opservacija o različitim temama. Riječ je o romanu zahtjevne, ali uspješno posložene strukture, štivu koje pršti popkulturnim referencama, od glazbe i filmova do književnosti i filozofije, koje je vrlo osobno i izrazito emotivno, a ironija i autoironija, koja je dugo dominirala postmodernim diskursom, ovdje se otvoreno razotkriva kao obrambeni mehanizam neprilagođenih, ustupajući svoje mjesto nepatvorenoj i iskrenoj ljudskosti.