Riječki neboderi bili su velika tema nedavno održanog festivala "Neboderi - grad među oblacima" u sklopu kojega je kao primjer oplemenjivanja ambijenta u jednom neboderu na Rastočinama pripremljena i mala knjižnica. Priče o tim prepoznatljivim riječkim motivima fascinantne su i nedovoljno istražene, a Sekcija na čelu s riječkom arhitekticom Goranom Stipeč Brlić potrudila se sabrati nekoliko osnovnih informacija o arhitektonskom aspektu njihovog života.

Kantrida, naselje Autoput A1 - A4

Stambeni neboderi na Autoputu, kako se u planskim dokumentima 1960-ih godina nazivalo novo naselje na području današnje Kantride, bili su predmetom posebnog interesa zbog svoje istaknute lokacije uz trasu Jadranske magistrale. Premda je za njihovo arhitektonsko rješenje bio raspisan javni natječaj 1960. godine, na kraju je projektiranje i izvedba cijelog naselja povjerena GP Primorju kojemu su ovi stambeni soliteri, kao i oni paralelno građeni na Turniću, te nešto kasnije na Krimeji i Kozali, usmjerili poslovni interes na visoku stambenu izgradnju što je potaknulo investiranje poduzeća u primjerenu građevinsku mehanizaciju.

Danas, tri stambena nebodera smještena su na raskršću uz motel za radnike iz Brodogradilišta 3. maj, kao početak niza od ukupno šest stambenih tornjeva, na neki način naglašavajući početak naselja. Iako građeni uz magistralnu prometnicu, neboderi su odijeljeni drvoredom i uzdignuti na povišeni plato u odnosu na kotu prometnice, s parkiralištima u samoj blizini ulaza, tako da buka ne ometa stambenu namjenu građevina. U neposrednoj blizini nalazi se manji trgovački centar i dječji vrtić, dok je na udaljenosti od desetak minuta hod ai područna škola. Ovakva prostorna podjela programa govori nam o razini planiranja naselja u vrijeme kada su objekti građeni.

Tlocrtna dispozicija stanova raspoređena je oko jedne vertikale sa stubištem i dizalom, gdje se stubište smjestilo uz pročelje te ima prirodno osvjetljenje. Po katu je građeno pet stambenih jedinica. Svaki stan ima barem jednu lođu, koje su orijentirane kao i stanovi prema istoku, jugu i zapadu. Stanovi imaju vizure prema Učki, gradu ili moru, a prozori manjih soba i stubište izvedeni uz pročelje koje gleda prema obližnjoj željezničkoj pruzi. Danas su lođe uglavnom ostakljene, postajući dijelom unutarnjeg prostora stana.

Danas, s trendom energetske obnove fasada, samo su dva nebodera zadržala originalne nijanse boja fasade, dok je prvi po redu, gledajući iz smjera istoka osvanuo u bojama Nogometnog kluba Rijeka, koji je do nedavno odigravao utakmice na stadionu Kantrida.

Kozala

Kompleks nebodera na Kozali sastoji se od sedam objekata koji prate liniju tjemena brda Goljak iznad kanjona Rječine. Objekti su orijentirani sjever-jug te se ističu zvjezdastim tlocrtom u obliku slova X. Razvedenost volumena omogućila je optimalnije vizure i insolaciju stanova. Prezentirani stambeni toranj pripada nizu od četiri dvanaesterokatnica, uz koje su kasnije izgrađene tri stambena tornja od dvadeset i jednog kata.

Gradnja dvaju nizova stambenih tornjeva formirala je specifični urbani 'otok' u sklopu naselja Kozala, ističući se i u vizuri samog grada Rijeke, nasuprot trsatskim padinama.

Planerske ideje se vide u programskim namjenama susjednih građevina, tako se u neposrednoj blizini nalazi škola, dj.vrtić, trgovina, sportska dvorana, sve što omogućuje jednostavniju organizaciju dnevnih aktivnosti prosječne obiteljske zajednice.

Uz suteren i visoko prizemlje, svaki objekt ima i funkcionalnu krovnu etažu gdje je terasa jednim dijelom predviđena kao prohodan.Tlocrt zrakaste forme objedinjuje centralna nosiva jezgra sa stepeništem i dva dizala. U pravilu svaki 'krak' projektiran je za jednu stambenu jedinicu koja ima tri pročelja te sa susjednim stanom dijeli samo jedan manji nosivi zid uz jezgru. Dnevni prostori kao što su kuhinja i dnevni boravak orijentirani su na dužu fasadu, te imaju loggiu. Između stanova, nalazi se servisni prostor kata.

Analizom tlocrtne sheme tornja primjećuje se težnja za omogućavanjem intimnosti i neovisnosti stambenih jedinica, bez obzira na to što se nalaze u zgradi s velikim brojem katova i stanara, fasadna ploha je maksimalno razvedena što rezultira novom kvalitetom unutar kolektivnog stanovanja.

Originalni projekt Ade Felice-Rošić za tornjeve od 12 katova izveden je četiri puta na Kozali, da bi naknadno bio prerađen za posljednje tri realizacije u nizu. U toj varijanti od 21. kata neboderi imaju ukupno 84 stanova te 19 prostorija različitih namjena.

Stambeni tornjevi, Podmurvice

Serija od sedam stambenih nebodera smještena je na Podmurvicama, južno od Ulice Franje Čandeka. Osim skulpturalnog oblikovanja vanjskog plašta, dodatno ih upečatljivima čini kompleksna konfiguracija terena te nogometno igralište u njihovom podnožju.

Prostorno neboderi prate liniju horizontalno položenog i s blagom krivuljom slova 'S'. Formu presijeca pristupna cesta na koju se priključuju pristupne ulice nebodera. Takvom prostorno urbanističkom linijom, tornjevi su uklopljeni u krajolik u blagom padu. Parkirališna mjesta i parkovne površine okružuju svaki pojedini neboder. Pročelje visokog prizemlja, s perforacijama, uvučeno je u odnosu na gornje katove te odaje dojam kako se volumen stanova oslanja na transparentnu bazu.

Svaki objekt sastoji se od 105 do 110 stanova. Trokutasta tlocrtna forma sa skošenim bočnim stranicama osigurala je orijentaciju stanova prema južnoj, istočnoj i zapadnoj strani otvarajući najzanimljivije vizure riječkog zaljeva svim stanarima. Komunikacijska jezgra sa stubištem i dizalima postavljena je u sredini nebodera. Karakteristična etaža sadrži tri stana. Arhitekt je postavljao veće i manje lođe, ukupno ih je četiri na svakom katu, a svaki stan ima najmanje jednu.

Lođe su oblikovno naglašene dizajniranim brisolejima i parapetima koji definiraju oblikovni i vizualni karakter nebodera. Projektantski potpis na ovim neboderima vidljiv je u najsitnijim detaljima, kao što su rigalice za vodu koje su vidljive na povijesnim fotografijama nebodera, kao detalj nepoznat u arhitekturi tornjeva, već prepoznatljiviji kod obiteljskih kuća.

Arhitektonska posvećenost detalju na ovim zgradama donosi osjećaj privlačnosti i mekoće, u osnovi potpuno suprotan energiji pojma armiranobetonskih tornjeva.

Sušak

Ovaj tipski projekt stambenog tornja proizašao je iz javnog, arhitektonsko-urbanističkog natječaja za izgradnju naselja Turnić raspisanog 1958. godine. Natječajni rad autorskog tima Marčeta-Stanić, originalno deveterokatnica, ubrzo je modificiran u deseterokatnicu te multipliciran desetak puta na gradilištima stambenih naselja Turnić i Ogranak (današnja ulica Drage Gervaisa).

Pet stambenih volumena raspoređeno je oko prizemne građevine mješovite namjene u kojoj se nalazi veća trgovina i drugi manji uslužni objekti. Glavni pristup tornjevima nalazi se sa sjeverne strane. Zgrade su okružene visokim zelenilom. Prostorni raspored vertikala prirodno položenih u parkovni okoliš s centralnim trgom i popratnim funkcijama odaje kvalitetu planiranja prostornih rješenja i odgovaranje na potrebe novih stanovnika na lokaciji.

Svaku od etaža čini pet stanova – četiri dvosobna te jedan jednosobni. Tri stana su južne orijentacije dok ostala dva gledaju prema istoku, odnosno zapadu. Osim liftom, etaže su povezane i centralnim stubištem čiji se krakovi s visinom sužavaju kako bi se omogućio nesmetan prodor prirodne svjetlosti iz staklenog krovišta. Uz stubišni prostor ugrađena je cijev za ubacivanje smeća koja završava u podrumu u ventiliranoj prostoriji.

Zanimljivo je da su ove zgrade prvi poslijeratni stambeni neboderi projektirani od strane lokalnih arhitekata.

Gornja Vežica

U samom centru naselja Gornja Vežica smješten je niz od osam stambenih trinaesterokatnica.

Raspoređene su uzdužno naseljem prateći postojeće prometnice. Niz od šest samostalnih nebodera prati ulicu Zdravka Kučića, dok su preostala dva izdvojena i povezana robnom kućom u prizemlju, omeđena ulicom Franje Belulovića s gornje i velikim platoom s donje strane.

Kompleks robne kuće sa svojim sadržajima marketa, ljekarne, frizerskog salona, pošte i kafića definira središte kvarta, grupirajući na jednom mjestu raznolike usluge potrebne stanovnicima. U neposrednoj blizini naselja solitera nalazi se i osnovna škola, tako da stanovanja i javni sadržaji formiraju autonomnu urbanu cjelinu sa svim potrebnim programskim sadržajima.

Tlocrtna forma nebodera koja podsjeća na prošireno 'T' osigurava orijentaciju zajedničkih prostora stana (kuhinje i dnevnog boravka) prema jugu, dok spavaonice gledaju na istok, zapad i sjever. Na pojedinom katu se nalazi sedam stambenih jedinica različitih veličina i zajednički prostor koji se koristi za sušenje rublja. Etaže su povezane jednokrakim stubištem i liftovima. Na posljednjem katu nalaze se samo dva stana i prohodna terasa.

Dva nebodera koja su konstruktivno povezana s robnom kućom stanovnici Vežice nazivaju i 'neboderima blizancima'. Iako s robnom kućom čine cjelovitu formu nisu direktno povezani posebnim ulazima, već se u zgradu ulazi izvana.

Turnić

Neboderi-blizanci na adresi Franje Čandeka 23a i 23b na Turniću najviši su stambeni neboderi u Hrvatskoj, a u vrijeme njihove gradnje bili su najveći stambeni neboderi na području bivše Jugoslavije. Poduzeće Vladimir Gortan iz Zagreba, kao i njegov građevinski pogon u Rijeci, bio je investitor ili izvođač velikog broja stambenih nebodera u razdoblju najpropulzivnije primjene ove tipologije od kraja 1960-ih do kraja 1970-ih godina, uključujući i Emilijeve nebodere na Podmurvicama.

Prizemna etaža nebodera nalazi se u denivelaciji od glavne prometnice. Na koti etaže nalazi se ulaz u robnu kuću koju danas poznajemo pod imenom 'Andrea'. U njoj se nalazi tržnica, manji uslužni obrti i ugostiteljski objekti. Drugi ulaz u robnu kuću nalazi se na koti glavne ceste, kao i glavni ulazi u stambene tornjeve. Dvije etaže nebodera ispod kote glavne ceste predviđene su za poslovne prostore. Uz nebodere se nalazi i veće parkiralište za stanare, a ispred glavnih ulaza je i autobusno stajalište.

Tlocrtna dispozicija stanova ukazuje na razgranatu formu, gdje svaki stan ima dvije ili tri vanjske fasade.

Tlocrt tipične etaže je osno simetričan, oko središnje komunikacijske vertikale smješteno je šest stanova. Stanovi su podijeljeni u tri tipologije koje se međusobno razlikuju po veličini i organizaciji prostorija. Svaki stan ima vlastiti balkon. Dinamiku fasade oblikuju različiti prozori i balkoni formirajući vertikalne linije različitih dubina koje vizualno sužavaju volumen nebodera. Balkoni su orijentirani na tri strane svijeta, osim na sjevernu.

Nebodere blizance zbog njihove visine pratio je nadimak 'neboderi smrti' iako se isti danas češće koristi za neboder na suprotnoj strani ulice, na adresi Franje Čandeka 8, zbog problema s otpadanjem dijelova fasade.

Rastočine Š1 – Š5

Pet stambenih nebodera, poznatijih kao “Eševi”, smješteni su na izravnatom platou na Rastočinama, okruženi naseljem obiteljskih kuća sa svoje južne i jugoistočne strane te gradskom zaobilaznicom sa sjeverne. S lokacije se pružaju izvrsne vizure prema Kvarnerskom zaljevu te otocima Krku i Cresu.

Izvedeno je ukupno pet nebodera u nisu, a svi su građeni prema ruskim standardima, predviđajući samo jedno motorno vozilo na dva stana. Neodgovarajući pristup prostornom planiranju danas se očituje u manjku parkirnih površina za naselje od oko 700 stanova. U nizu tornjeva izvedena je i prizemna građevina Dječjeg vrtića Rastočine, te predstavlja jedini javni sadržaj u neposrednoj blizini stambenih zgrada.

Stambeni soliteri su u arhitektonsko-kompozicijskom, kao i funkcionalnom pogledu potpuno identični. Tlocrtna razvedenost objekta omogućila je optimalnu orijentaciju u odnosu na sve strane svijeta. U karakterističnoj etaži projektirano je šest stanova, od toga tri trosobna, dva dvosobna i jedan jednosobni stan. Svi stanovi, osim stanova u prizemlju i po jednog stana na katovima, imaju lođu. Krovne etaže imaju dovod vode i mali tuš.
„Eševi“ su za GP Primorje označili početak primjene tehnologije tzv. tunelske (klizne) oplate koja je omogućila bržu i ekonomičniju izgradnju visokih stambenih zgrada. Taj sistem gradnje među hrvatskim građevinskim tvrtkama prva je uvela zagrebačka Industrogradnja krajem 1960-ih godina, koja se sredinom 1970-ih nastojala nametnuti u riječkoj stanogradnji investicijama poput stambenih nebodera u Čandekovoj ulici na Turniću.

Zamet C1 - C3

Stambeni neboderi u Ulici Braće Cetine na Zametu oznaka C1 i C3, dio su prve faze projekta koji je predviđao međusobno spajanje prizemlja dva nebodera niskim objektom G 11-70 javnog karaktera. Druga faza projekta nije doživjela svoju izvedbu, te su neboderi izvedeni kao soliteri, s javnom namjenom u prizemnim etažama. Ukupno su izvedena tri stambena tornja.

Konfiguracija terena uvjetovala je postavu rješenja s denivelacijom u odnosu na sjeverni plato s parkiralištem i gornji dječji park. U prostoru između nebodera, izveden je još jedan dječji park. Velika pozornost posvećena je i visokom zelenilu, gdje pojas zelenila dijeli prostore dječjih parkova od susjednih prometnica.

Unutar karakterističnog kata nalazi se šest stanova: četiri dvosobna i dva trosobna stana. Prostorije unutar stanova međusobno su na dijelovima odijeljene pregradnim zidovima. Servisne prostorije kao što su sanitarije organizirane su uz zidove komunikacijskog hodnika. Svi stanovi imaju lođu, od kojih su neke danas zatvorene u aluminijskom ili PVC stolarijom. Na svakom katu nalazi se i lođa orijentirana prema sjeveru preko koje se iz glavnog stubišta dolazi do hodnika sa stanovima.

Negativna strana tlocrta etaže je velika količina zajedničkih hodnika, ali pristup projektiranju stana gdje interijer čine samo nenosive pregrade omogućuje i današnjem stanaru razmještanje prostora sukladno suvremenom načinu stanovanja.

Tekstove pripremili: Gorana Stipeč Brlić + Sekcija