Paranorman - čudovišta humanija od ljudi
Komedija, horor i pri tome animacija! Može li to biti loše?
Animirani film iz studija Laika uradak je u stop motion tehnici namijenjen 3D prikazivanju. Okarakteriziran kao horor komedija, ovaj animirani film iz 2012. prati priču povučenog i usamljenog dječaka koji je distanciran od ljudi i kojeg maltretiraju u školi zbog njegove neobične sposobnosti. Norman naime priča s duhovima.
Radnja je smještena u gradić koji svoju povijest i imidž crpi iz davnog događaja koji je uključivao vješticu, prokletstvo i lomaču. Zvuči tipično. Na površini se i radi o tipičnom gradiću koji robuje određenim stereotipima: štrebere, čudake i bucmaste u školi se maltretira, Normanova obitelj puna je problema jer se teško nosi sa sinom koji naizgled svakodnevno razgovara s mrtvom bakom, dok ostatak živi svoj život na tipičan način. Sve dok se u priču ne uplete poluludi ujak s knjigom bajki te na Normanova leđa ne navali problem prokletstva, zombija i osvetoljubive vještice. Odbačen i ignoriran lik ponovno postaje jedina šansa za spas obitelji i društva koje ga je uporno odbacivalo.
Suprotno očekivanju izgleda da ekipa zombija uopće nije opasna. Radi se o ljudima čije greške ponavljaju ljudi Normanovog društva. Strah mirne građane pretvara u bezumne divljake, agresivnu masu koja ruši i uništava. Poludjela masa postaje daleko veći problem od nekolicine zapravo preplašenih zombija i duha ljute vještice nepravedno ubijene u prošlosti.
Naizgled se radi o još jednom animiranom filmu u nizu čiji su likovi simpatična čudovišta. U stvarnosti se daje prikaz čudovišta humanijih od ljudi, što na kritički način mnogo govori o društvu u kojem živimo.
U svakom slučaju, zanimljiv animirani film. Izbjegava preslatke likove, izbjegava pjesmu, izbjegava neke od klasičnih kodova animiranog filma, dok dobro uklapa komediju i horor, ne bježeći od suptilne kritike društva, onda i sada. Dijete bi svakako moglo majku potezati za rukav i svašta pitati nakon filma.
Fotografije: Ilustracija/plakat