Arundhati Roy: Ministarstvo potpune sreće

Dvadeset godina nakon svog romana prvijenca "Bog malih stvari", autorica objavljuje novi ingeniozni uradak, još jednom potvrđujući svoju društveno-političku angažiranost i uronjenost u kompleksnost indijske svakodnevice - od tradicionalnog života i običaja Old Delhija do ratnog kaosa Kašmira. Roman je epski prikaz bezvremene Indije u jeku političkih i vjerskih mijena. Kroz pojedinačne sudbine likova razvidno je da su moć i uvjerenja nestalne kategorije. Djelo obiluje nasiljem i opisima ljudske patnje, no Roy ga također prožima humorom, ironijom i više od svega sposobnošću za ljubavlju te prihvaćanjem činjenice da ništa nije beznadno izgubljeno.

Dubravka Ugrešić: Lisica

Naslovni motiv lisice varira i pojavljuje se u svih šest poglavlja knjige, te ih labavo povezuje u roman o pripovijedanju. Kao i u većini svojih tekstova autorica pripovijeda u prvom licu, "bez imalo patetike, prepuna finoga humora, suptilne ironije, književnih i teorijskih referenci", sugerirajući kako je ovaj roman, u kojemu se teško oduprijeti impulsu pitanja ili usporedbe o stvarnom i fiktivnom, u konačnici "posveta piscima i pisanju, onima važnima, nezaobilaznima, onima čije priče mijenjaju čitatelja".

Claudia Durastanti: Strankinja

Autobiografski roman talijanske autorice priča je o njenom neobičnom odrastanju i životu između Amerike i Italije. Rođena u Brooklynu, prve godine provodi okružena brojnim rođacima, tipičnim predstavnicima talijanske zajednice u Sjedinjenim Državama. Kad joj je bilo pet godina, vraća se s majkom i starijim bratom u Italiju. Žive u malom mjestu u regiji Basilicata, na samom jugu, gdje se njezina obitelj ističe svojim neobičnim navikama. Još više od dvostrukog talijanskog i američkog identiteta autoricu je oblikovao život s gluhom majkom i gluhonijemim ocem koji se nimalo nisu trudili uklopiti u konvencionalni način života i čije su svađe i burni ispadi obilježili njeno djetinjstvo. Kasniji odlazak u Rim i konačno život u Londonu potvrđuju da autorica ostaje strankinja, no njen je identitet suma svih mjesta na kojima je živjela i svih proživljenih trenutaka.

Maryam Madjidi: Marx i lutka

Autobiografski roman francusko-iranske spisateljice nagrađen prestižnom književnom nagradom Goncourt, priča je o mladoj ženi koja živi između dva jezika i dvije kulture. Napuštanje zemlje, udaljavanje od obitelji, opraštanje od voljenje bake, bolno odvajanje od najdražih igračaka, zakopavanje zabranjenih knjiga, život u Francuskoj, iluzije, razočarenja, borba između tajanstvenog perzijskog i francuskog jezika, teme su o kojima autorica pripovijeda. U romanu autorica koristi različite žanrove, koji se može čitati kao kratka priča, dramski dijalog, poezija ili pripovijest, kako bi izrazila ideju o postojanju višestrukosti i raspršenosti identiteta kao mozaika od kojeg smo sazdani i kojeg stalno iznova preslagujemo tijekom života.

Ivana Rogar: Grad, pepeo

Razlomljena radnja, više perspektiva ali jedna cjelina na kraju, čine okosnicu novog romana nagrađivane hrvatske autorice. U neimenovanom gradu, u neodređenom vremenu, jedna disfunkcionalna obitelj živi i pripovijeda svoju priču, ne spominjući nevolju koja ih je zadesila, a čiju sjenu čitatelj osjeća u svakom retku. Cijela radnja, atmosfera i okolnosti podsjećaju na početak 2020. godine te situaciju s izolacijom i promjenom načina života koju je proživio cijeli svijet, uključujući i Hrvatsku, upravo onda kada je i roman ugledao svjetlo dana. Samim završetkom čitatelj vidi širu sliku, raspliće zagonetku i dobiva rješenje situacije.

Evelina Rudan: Smiljko i ja si mahnemo

Smiljko i ja si mahnemo sigurno će sjati u suvremenoj hrvatskoj poeziji. Gusto, a lako satkana priča nove knjige Eveline Rudan, osjeća se, morala je biti ispričana. Ona poseže sve do početaka, vraćajući se uvijek u sadašnje trenutke i na poznata mjesta, od kojih se zatim otiskuje uvijek u novi obilazak elipse pamćenja. Čitajući, posjetit ćemo istarska polja i šumarke, zagrebačke ulice i fakultete, Sueski kanal i New York, očešati se ramenom o cijelu galeriju likova: Kocbeka, Whitmana, Mary Poppins, Terryja Eagletona, Dantea, Viktora Emanuela III… Kolorit, preciznost i razgovornost jezika u Smiljku nešto su sasvim osebujno, a tu je i privlačnost obilja radnje: intimne, društvene i kulturne povijesti, emotivne i psihološke epike, skakanja s pozornice na pozornicu, inače tipičnije za prozu, što nas sve vuče dalje u obilazak osunčanih smultronstället – mjesta gdje rastu divlje jagode – smještenih između ovih korica; vuče u ono mitsko vrijeme kad “svi su još živi”. A iz divljih jagoda, podsjetit će nas Smiljko, nerijetko prijeti ugriz zmije. I da, Smiljko govori istarski čakavski – ali tako izravno i prisno da jezik pada u drugi plan, postajući naš i svačiji.

Sanja Baković: Autobus za Trnavu

Autentičan poetski govor Sanje Baković obilježen je jezičnom kolokvijlanošću, spontanošću i ritmičnošću, skladom između sadržaja i izraza, dihotomijom sakralnog i profanog, pojedinčanog i kolektivnog, lokalanog i globalnog. Gledajući detalj ona nikad ne zaboravlja cjelinu, kontekst i mogući uzročno-posljedični slijed onoga što se događa njoj i oko nje, blizu i daleko. Ipak,topla i empatična, oštra i kritična, poezija je to bez predumišljaja, iskrenog usklika i nježnog šapata.

Lucia Berlin: Priručnik za čistačice

Kratke priče do sada kod nas neprevođene američke pripovjedačice koja je svoj buran život od djetinjstva ispresijecan čestim selidbama i promjenama zanimanja, ljubavnim usponima i padovima uspješno pretočila u priče autobiografske motivacije, koje su tek jedanaest godina nakon autoričine smrti doživjele priznanje kritike i publike.

Edouard Louis: Povijest nasilja

Nakon večere s prijateljima u pariškom restoranu, Édouard na putu kući susreće Alžirca Redu. Među njima se rađa snažna seksualna privlačnost. Mladići završavaju u Édouardovu stanu gdje nakon strastvene noći, spletom okolnosti, Reda pod prijetnjom oružja siluje Édouarda koji prijavljuje slučaj policiji, ponovno proživljavajući traumu tijekom istražnog postupka, suočen s mučnim detaljima zločina. Dok priča poprima svoj konačni oblik, protagonist shvaća kako u mreži događaja biva lišen procesuiranja vlastite boli. Autobiografskim romanom, kroz narativno višeglasje, pisac problematizira fenomen nasilja u vrtlogu siromaštva, rasizma i društvene nepravde.

Annie Ernaux: Jedna žena

Jedna žena je rekvijem za majku. U nizu flešbekova Ernaux, na tek nešto više od 45 kartica teksta, skicira život i smrt svoje majke, njene pokušaje da se otme zadatostima i ograničenjima sredine u kojoj je rođena. Osobna pripovijest o majci  i o odnosu majke i kćeri u tekstu Jedne žene postaje dio kolektivne povijesti, čineći ovu potresnu knjigu maestralnim hibridom književnosti, sociologije i historiografije. Na hrvatski ju je preveo Marko Gregorić.

Ranko Marinković: Pod balkonima

Pripovijesna knjiga Pod balkonima, u inzularnom okviru negativne idile malog mjesta, iluministički parodira mukotrpnu egzistenciju, persiflira vrijeme, povijest, kreaturalnu sudbinu, krizu dvonožnih ideala, pa temeljito ironizira i kritičnu ulogu ironičnog ljetopisca, koji bi (pod osvetničkim sitnozorom) izrekao živu istinu o ptičjoj krletki zemaljskog kruga, gdje podrezanih krila tužno cvrkuće naša pustolovno odisejska sloboda. Kao pripovjedač čije zrelo doba počinje u predvečerje rata, objavljivanjem "fragmenata jednog nenapisanog romana", velike i goropadne kronike malog zavičajnog svijeta, Marinković najprije sazrijeva u izvanrednog noveslita. Tragove tog puta prema noveli, osebujno profiliranoj proznoj sonati, koja u zbirci RUKE dobiva konačan oblik sažete krize i raspleta, kobne poante udarne, tragigroteskno ljudske drame, pratimo u pripovjedačkom rasponu izobličenih sudbina POD BALKONIMA, u proznom ciklusu satirički intoniranom, no punom sažalne ironije i humorne sućuti.

Monika Herceg: Lovostaj

Nakon „Početnih koordinata“, najnagrađivanije, ne samo prve zbirke poezije koja se pojavila kod nas, druga zbirka „Lovostaj.“ Monike Herceg ispunit će nova, visoko postavljena, očekivanja. „Lovostaj.“ nije slovostaj, dapače, Herceg je isporučila opsežnu i izdašnu zbirku. U lijepom naslovu krije se i ključno slavensko jat slovo, i mnoge njegove refleksije, jer ova zbirka reflektira i jezik i misao. Misaono se možda krije u olovostaj, jer ovo je zbirka koja inzistira na humanističkim i pacifističkim vrijednostima, također na ekološkim, u njoj se prepliću feminizam i znanost, antropologija i mitologija, i najčešće susreću u tijelu. 

Marija Dejanović: Dobrota razdvaja dan i noć

Majstorski reduciranim i pročišćenim pjesničkim govorom, pjesnikinja Dejanović, kako u jednoj od ključnih pjesama zbirke piše, “gleda u sebe iz daljine dok se ne prepozna”. Ova zbirka u jezgrovitom i narativnom fonu odvaja i skuplja, niže slitine sjećanja i sadašnjice, dijagnosticira začudne naopakosti (prekinuti znači započeti, a otići—doći) pa, lomeći kosti evidentnoga, zapravo ih namješta. Takorekuć, budi nas iz dogmatskoga drijemeža o samorazumljivim srećama, o strancu spašenom u arkadiji; bilo geografski odavna označenoj kao takvoj, ili pak vremenski u djetinjstvu i odrastanju, kao onim eteričnim prostorima intimističkog, ljubavnog. Kao duboko perceptivna svjedokinja—pored svoga i mnogih drugih života—Marija Dejanović dijeli s nama strast prema refleksiji, svijetu prirode, biću žene, a ponajviše blagotvorne istine o oporosti iskustva vječnoga stranca.

Nora Verde hrvatska je spisateljica rođena 1974. godine u Dubrovniku. Završila je studij Hrvatskog jezika i književnosti. Književnom praksom počinje se baviti kao studentica kada objavljuje prvu knjigu poezije „Sezona bjegova“ (1994.). Poeziju objavljuje u zbornicima i časopisima: Vijencu, Homo Volansu, Zadarskoj smotri, Zadarskom listu i drugima. Autorica je prozne knjige „Posudi mi smajl“ objavljene koncem 2010. godine. U rujnu 2013. godine objavila je roman naslova „Do isteka zaliha“, a isti je 2016. godine objavljen u Sloveniji pod naslovom „Do razprodaje zalog“. Knjigu kratkih priča „O ljubavi, batinama i revoluciji“ objavila je 2016. godine. Priče su joj objavljene u zborniku „Pristojan život (lezbejske kratke priče s prostora Ex Yu)“ (2012.), knjizi „Zagreb Noir“ (2015.)/(Akashic Books, New York, 2016.) te zborniku „Biber, kratke priče na temu pomirenja“, (2016.). Od 1998. godine do danas radi kao novinarka i urednica u dnevnim i tjednim novinama te u neprofitnim medijima u sektorima kulture, glazbe, televizije, civilnog društva, ljudskih prava i nezavisnih medija. Članica je uredništva hrvatskog feminističkog portala Vox Feminae te Hrvatskog društva pisaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Djela:
Sezona bjegova (1994.) poezija
Posudi mi smajl (2010.)
Do isteka zaliha (2013.)
O ljubavi, batinama i revoluciji (2016.)
Moja dota (2021.) roman