Ako vas uvod nije zbunio i odveo putem nostalgičnih sjećanja, nastavite s čitanjem...

U jednoj od najemotivnijih epizoda “Momaka s Madisona” (“Mad Men”) pod naslovom “The Wheel” famozni Don Draper izvodi sjajan "pitch" bazirajući predstavljanje novog Kodakova proizvoda na osjećaju nostalgije. "Nostalgija je bol kojom osjećaš stare rane", kaže melankolični Draper dovodeći do plača klijente i kolege, a broj pregleda prizora na YouTubeu danas broji milijune.

Ima nešto čarobno moćno u nostalgiji, što znaju i tvorci već legendarne animirane serije “South Park”. Ali na jedan drugačiji način od Drapera…

 

Dvadeseta sezona (a znamo što znači doživjeti dvadesetu sezonu na brutalnom američkom bojnom polju zvanom televizija) bavi se mnogim temama (internetskim “trolovima”, američkom politikom, aferom objavljenih mailova…) , ali rekli bismo prije svega nostalgijom kao krovnom temom, i to za sada čini se u cijeloj sezoni (u trenutku pisanja teksta emitirano je šest epizoda), tim fascinantnim fenomenom suvremenog života koji utječe na proizvode od pop-kulture preko tehnologije do političkih i društvenih procesa.

WTF

Dragi čitatelji, upoznajte novo hit voće - "Member Berries". WTF su “Member Berries”,  vjerojatno se već pitate Cartmanovim stilom. Na prvu rekli bismo obično voće - izgledom nalikuju na obične borovnice ili grožđe. Ipak, uzmete li ih u ruke i primaknete ustima, primijetit ćete da vam one nešto i govore, i to samo ono što je konzumentu nekada bilo lijepo i ugodno. "Sjećaš li se Ewoksa? Sjećaš li se Gooniesa? Sjećaš li se svijeta u kojem nije bilo straha od terorista?" - samo je dio pitanja koje “Member Berries” postavljaju s melankolijom u tanašnom glasu, a vama kao konzumentu izazivaju ugodu djelujući na neki način kao svojevrsna droga satkana od vaših uspomena i pozitivnih emocija na prošlost.

U kontekstu “Member Berries” problema “South Park” pod brutalno povećalo osebujnog humora stavlja pop-kulturu i politiku - kada je o prvoj riječ, na meti su novi “Zvjezdani ratovi”, koji zapravo i nisu toliko novi. Nakon čak početne euforije sada je svima jasno da smo dobili reciklažu originala iz 1977. godine, a dobra nam je upravo zato što smo uporno i nesvjesno vrlo nostalgični - za Abramsa i Disney to je jednostavno bila najsigurnija stvaralačka ruta. Kada je pak o politici riječ, “South Park” je po običaju tu još brutalniji i čini se da ide u smjeru vrlo jakog i zanimljivog zaključka - i popularnost likova kao što je Trump dio uspjeha duguje nostalgiji jer mnogi na umu imaju vrijeme s "manje terorista i imigranata kada je Amerika bila velika”. Nije važno što je riječ o iluziji i krajnjoj subjektivnost - osjećaj je snažan, realan i potiče na akciju. Kada pogledamo i širi povijesni kontekst, riječ je o svakako zanimljivom fenomenu - većina totalitarizma i snažnih nacionalizama snagu je crpila i iz vizija prošlosti u kojima je “sve bilo super dok nisu došli oni neki drugi i sve nam pokvarili”.

“South Park” tako se pretvorio u višeslojno zabavno predavanje o najvećim bizarnostima, društvenim devijacijama, civilizacijskim skretanjima našeg vremena. Od jedne male kolažirane animirane serije iz sredine devedesetih u kojoj je glavna fora bila što više puta reci "shit" ili na kakav drugi način konfrontirati se s kakvom drugom televizijskom ili društvenom konvencijom nastala je punokrvna lekcija o nama samima, društvu, svakodnevici...

Pilula za nostalgiju

Kako će se rasplesti “Member Berries” priča, treba vidjeti. Ovisit će i o raspletu američkih predsjedničkih izbora. “South Park” uvijek je bio  nepredvidiv poput stvarnosti koja na njega utječe. Ono što je sigurno jest da “Member Berries” svi pomalo jedemo - ludilo izaziva "nova" Nintendo konzola koja će nas dizajnom i igrama vratiti u sredinu osamdesetih, sam uspjeh igre Pokomon GO temeljio se na nostalgičnom potencijalu animirane serije, a na tržištu videoigara općenito nije jednostavno pronaći uspješne naslove koji su potpuno originalni… Facebook kao najuspješnija društvena mreža kao neke od najuspješnijih grupa i stranica bilježi upravo one koje se bave bližom prošlošću i emocijama povezanima s njom.

Najfascinantniji primjer prepuštanja nostalgiji ovoljetni je Netflixov hit “Stranger Things” - serija je u velikoj mjeri nastala upravo korištenjem podataka o korisnicima, dakle preciznih uvida u interese i želje konzumenata dobivenih bilježenjem ponašanja pri korištenju Netflix servisa. Dobili smo tako pilulu za nostalgiju upakiranu u oblik serije. Svi to znamo i svima nam je lijepo. Ahhhh, “Member Berries”...

 

Naravno, sve ovo nije ništa novo - cijela povijesna i umjetnička razdoblja bazirana su na prošlosti i maštanju o njoj - talijanska renesansa patila je za antikom, njemački romantizam za srednjim vijekom, a tranzicijske zemlje dobro znaju što znači nostalgija za socijalizmom... Jedino je važno na vrijeme stati s konzumacijom ovih slatkih ljubičastih kuglica. Jer kako poručuje “South Park” - na njih su se navukli Rimljani, a vidjeli smo kako je to završilo. Srednji je vijek bio mračan i dug.

I da, jesmo li rekli da se South Park može gledati besplatno? Sjećate li se vremena kada je sve bilo besplatno? :) 

Preporuke za čitanje:

 

Saša Stanić, Boris Ružić: Fragmenti slike svijeta - kritička analiza suvremene filmske i medijske produkcije

Skupina autora: South Park i filozofija: deblji, tvrđi i ide još dublje 

Fotografije: South Park