Dugo je tvrdoglavo odbijala komunikaciju internetom, ali uvidjevši Julijaninu izgubljenost bez stalne komunikacije njezini bližnji odlučili su je privoljeti da se internetom poveže sa svijetom.

Svi su se odreda ponašali kao da su agenti nekog mobilnog operatera i da im je predstavnik za hrvatsko tržište obećao dodatni bonus ako baš mene „slome“.

Početkom veljače 2018. Julijana Matanović uz pomoć svog kumčeta Anje i njezinog zaručnika uključena je u svijet društvenih mreža, dužnost administratora zapala je i kći Magdalenu. U početku pisala je svaki dan, a ohrabrenje u novom mediju pružao joj je pozitivni odziv pratitelja njezinih postova. Kao primjereno odgojena osoba, Julijana osjeća potrebu da na svaki komentar odgovori komentarom ili bar emotikonom.

Nema tog priručnika koji će me razuvjeriti da osoba koja je pročitala tvoj tekst, a ti su tekstovi ponekad dosezali i do deset kartica, nije zaslužila komentar na svoj komentar.

U tome se potpuno slažem, ne podnosim „autistične“ stranice ili profile s kojima zapravo nemamo komunikaciju. Ne treba na svaki komentar odgovarati litanijama, ali nekako mi se čini pristojnim dati osobi s druge strane do znanja da je njen komentar pročitan.

U predgovoru knjizi Julijana Matanović dotakla se i verbalnog nasilja na društvenim mrežama, kojeg srećom nije iskusila na svojoj stranici.

Da, iste su to osobe, samo su dužeg jezika iza monitora i tipkovnice. Doživjela sam bezobrazluk u vrlo teškom trenutku života, članovi grupe pisali su „pusti, on ti je takav kad si popije“. I pustila sam ga, blokirala sam osobu i to mi se strašno sviđa kod društvenih mreža – mogućnost blokiranja, brisanja koliko god to nelijepo zvučalo.

Fejs je idealno mjesto za ranjavanje drugih, za navijanja, jer „tuđa rana ne boli“. No, u životu nitko nije toliko velik i toliko talentiran da ima pravo nanositi bol onim a koji su slabiji, umorniji i koji smetaju samo zbog toga što troše ovo malo zajedničkog zraka. Sigurna sam da čovjek ne može biti jedno lice na mrežama, a drugo za obiteljskim stolom na koji ga je pozvala naporna punica.

Zapisi internetske novakinje sadrže 100 postova objavljenih od 5. veljače 2018. do 5. veljače 2019., književnica se pri izboru vodila onima koji činezaokruženu cjelinu iako je uz datum svakog posta naveden i broj pregleda, lajkova i komentara.

Dio postova je autobiografski, drugi dio dotiče se povijesti, treći bolnih tema hrvatskog školstva, ali svi su onakvi kako Julijana u živo priča - dinamični, mudri, sjetni, zabavni ... sve istovremeno.

Na kraju knjige književnica je dodala 12 komentara za 12 mjeseci, prema riječima Julijane Matanović na promociji knjige u Zagrebu 17. lipnja 2019. šest osoba poznavala je od ranije, četiri osobe upoznala je tijekom vođenja fb stranice, a dvije osobe još nije osobno upoznala.

Pogovor knjizi napisala je psihologinja Antonija Ćosić, napomenuvši kako se sada s Julijanom Matanović možemo družiti svaki dan i uživati i njezinim riječima.

Pa uživajte.

Knjiga Ljuta godina na policama GKR.