U američkom časopisu Publishers Weekly, u broju od 6. rujna 1985. Leonore Fleischer piše:

'lmam dopis jednoga od mojih omiljenih autora bestselera koji pita plačnim tonom: želim saznati nešto o poslu Stephena Kinga koji će mu za dvije knjige donijeti 10 milijuna dolara (danas bi to bila 24 milijuna dolara – op.a.). Je li to istina? Da, J., to je istina…'

Knjige o kojima je riječ su Misery i Tommyknockers koje su još prije 35 godina dokazale da je Stephen King (p)ostao uvjerljivo najplodonosniji i najunosniji američki pisac, s dosljedno izgrađenim imidžem, književnom produkcijom i ekonomskom podlogom. Njegove horor opservacije sjajno se uvlače čitateljima (i gledateljima filmova i serija) pod kožu nudeći im uživanje u strahu. Jer, kako kaže King, 'premda prije nego što usnemo u mraku sobe, pouzdano znamo da u njoj nema nikoga osim nas samih, ipak si dopuštamo pomišljati o nekoj dlakavoj ruci, koja će se promoliti ispod kreveta, i uhvatiti nas za nožni palac'.

Od ranog djetinjstva, Stephen King je spoznavao u kojoj mjeri strah počinje ovladavati našim ponašanjem. U knjizi eseja Danse Macabre opisuje osjećaj koji je zavladao njime 1957. godine. Tada Sovjetski Savez uspješno šalje Sputnik u orbitu. U njemu se javlja neki strah i uviđa je da nije sve tako lijepo kao što se njemu predočuje. Amerikanci su dotad bili 'dobri momci', prvaci u svemirskoj trci, no više nije tako. Piše: 'Bio je to kraj slatkog sna… i početak noćne more.'

Ključni roto romani

Otkriće kolekcije roto-romana njegova oca stimuliralo je Kingov interes za znanstvenu fantastiku i avanturu. Kao četrnaestogodišnjak odlučuje se ozbiljno baciti na pisanje, posebice nakon što otkriva da je njegov otac, Donald King, neuspješno objavljivao horor priče po magazinima kao što su Bluebook i Argosy.

Desetak godina jasnije King u Ubrisu, literarnom magazinu svoga sveučilišta objavljuje nekoliko priča i pjesama. U Cain Rose Up King govori o snajperistu koji hladnokrvno ubija prolaznike. Here There Be Tygers je psihološka studija o brutalnim ubojstvima bez horor prizvuka. Strawberry Spring snažna je priča o represalijama, no deset godina kasnije obnovljenoj verziji priče ubacio je i opise terora. Osnovna razlika je u tome što se King u prvoj verziji prikazuje samo kao promatrač, dok u drugoj on u punoj mjeri osjeća strah koji ga zahvaća.

Kao četrnaestogodišnjak odlučuje se ozbiljno baciti na pisanje, posebice nakon što otkriva da je njegov otac, Donald King, neuspješno objavljivao horor priče.

Početkom sedamdesetih, nakon što je završio radne verzije četiriju romana (Rage, The Long Walk, Sword In The Darkness, Trkač) započinje pisati priču Carrie, koja će kasnije prerasti svoju formu i postati prvi objavljen Kingov roman.

Ugovorena kupovina romana Carrie omogućila je Kingu da se sve manje bavi osnovnim pozivom, odnosno predavanjem engleskog jezika na Hamptom Academy i da pisanju posveti sve raspoloživo vrijeme. Također, započinje pisati djelo Second Coming, koje će kasnije evoluirati u poznati roman Salem's Lot.

Seli se u Boulder, u državu Colorado, i počinje pisati romane The Stand i Isijavanje. Publicira ponovno priču Night Surf, ovaj put naglašavajući njene tematske konotacije vezane uz roman The Stand, te priču Sometimes They Come Back.

Te 1974. godine izlazi i njegov prvi publiciran roman - Carrie.

Pisanje u  siromaštvu

Roman Carrie napisan je godinu dana ranije kad je King još bio vrlo siromašan, živio u kamp-prikolici, povremeno u muškim časopisima objavljivao priče i pokušavao od plaće srednjoškolskog profesora uzdržavati dvoje djece. Kako sam kaže, bio je ljutit, depresivan i u stanju zapiti cijelu plaću ako ga nitko ne bi kontrolirao. Čitatelji romana Carrie sve to mogu osjetiti.

To je roman u kojem King analizira fenomen telekineze. Glavna junakinja, Carrie White posjeduje neslućene mogućnosti kojima samo mislima može pokretati predmete, što Kingu omogućuje manevar da cijeli fenomen zaogrne u horor ruho. King, međutim, sugerira čitatelju da paranormalne mogućnosti glavne junakinje primi kao nešto sasvim uobičajeno. Opisujući ostale likove i događaje King ostaje neutralan. Na taj način potencira šok u finišu romana. Carrie, pak, razmišlja iznimno negativno, ona živi 'u realnom svijetu gdje se događaju noćne more'. U ovom romanu King svoj horor više gradi na atmosferi, nego na nekoj akciji, tako da je kasnije istoimeni film Briana de Palme iz 1976. daleko oštriji. Na temelju romana postavljen je 1988. mjuzikl na Broadwayju, potom je snimljen nastavak filma 1999. u režiji Katt Shea. TV adaptacija uslijedila je 2012., a godinu dana kasnije Kimberly Peirce režirala je remake.

Siže je jednostavan - Carrie White živi između religiozne fanatičnosti svoje majke i zajedljiva svijeta svojih vršnjakinja. Svoju telekinetičku moć ne zna kamo usmjeriti, i u krvavu finalu uspijeva uništiti sve negativne pojave. Da telekineza ipak nije negativna, već sasvim normalna pojava, svjedoči i finalna interpolacija u pismu Amelie Jenks iz 1988. godine.

Prvi hrvatski prijevod Carrie pojavit će se na Interliberu u izdanju Lumena, a roman je prevela Marija Ott Franolić.

U tijeku svega jedne godine King završava radne verzije za romane Dead Zone, Firestarter i Cujo. Putuje u Englesku, gdje sreće Petera Strauba što će rezultirati romanom The Talisman. Te, 1977. godine objelodanjuje čak dva romana – Isijavanje i Rage .

Puno više od horora

Isijavanje predstavlja njegovu obradu fenomena duhova. Međutim, radnju transplatira u suvremeno doba i, umjesto napuštena dvorca, nalazimo hotel u planinama čiji su jedini stanovnici zimski čuvar Jack Torrance, njegova supruga i vidoviti sin. Istovremeno to je i hounted house roman, jer 'svaki veliki hotel ima svog duha'. Hotel i njegovi duhovi privlače Jacka u svoja njedra i dolazi do sukoba s njegovim sinom Dannyem kojem njegov alter ego Tony dojavljuje opasnost.

King upotrebljava i neke motive koji svakako predstavljaju temelje novog horora, a to su živica u obliku životinja koja se kreće, predsjednički apartman, i dim koji kulja iz njega nakon eksplozije…

Sa svega četiri ključna lika i nevjerojatno napetom atmosferom, King gradi horor djelo koje je puno više od zastrašujućeg. Naime, King se u ovom romanu stilski gotovo uopće ne odvaja od američke mainstream struje, i u toj sha-la-la atmosferi on gradi svoju kuću užasa. King upotrebljava i neke motive koji svakako predstavljaju temelje novog horora, a to su živica u obliku životinja koja se kreće, predsjednički apartman, i dim koji kulja iz njega nakon eksplozije… Tu je i vidoviti crnac Halloran, jedan od najplastičnije ocrtanih likova u novijoj književnosti uopće.

Stephen King najbolje je objasnio genezu ovoga romana u jednome intervjuu za Entertainment Weekly: 'Nisam odrastao uz oca. Moja je majka sama odgojila mojega brata i mene. Iako se u romanu nisam potpuno oslanjao na vlastita iskustva, prenio sam onaj bijes koji katkad osjećate prema vlastitoj djeci, bijes zbog kojega morate samome sebi reći: Moram se kontrolirati, ja sam odrasla osoba, ja sam velik i strašan. Također, alkohol je važan dio romana baš zato što zbog alkohola često popuste kočnice, izgubite kontrolu nad vlastitim temperamentom… Mnoga djeca oca smatraju zastrašujućom pojavom. Majke često kažu: Samo čekaj, vidjet ćeš ti kad ti otac dođe kući! No u Isijavanju je otac uvijek kod kuće, bori se sa svojim demonima, a ima problema i s kontrolom bijesa. U to sam doba tek postao otac i šokirala me činjenica da se uistinu možeš tako naljutiti na vlastito dijete.'

Prijevod romana na hrvatski jezik pod imenom "Vidovitost" objavljen je 1981., prevoditeljica je bila Anka Katušić, a knjigu je objavila Mladost. Novi prijevod napravio je Ivan Ott i pod doslovnim prijevodom imena Isijavanje pojavit će se na Interliberu u izdanju Lumena.

Roman je za adaptirao Stanley Kubrick 1980. i da se filmska verzija smatra ponajboljim hororom svih vremena. King, doduše, nije bio baš zadovoljan adaptacijom, pa je aktivno sudjelovao na televizijskoj adaptaciji Isijavanja kao trodijelne miniserije 1997. Roman je adaptiran i kao opera 2016., a nešto kasnije i kao kazališna predstava,

Kraj sedamdesetih King provodi na matičnom sveučilištu kao rezidencijalni pisar i bavi se esejistikom. Marljivo piše i tvori eseje koji će kasnije biti objavljeni u njegovoj anatomiji horora Danse Macabre. Sve to bio je tek uvod u najsnažniji književni opus u posljednjih 40 godina.