Put dolaženja do informacija mijenja se posljednjih desetljeća velikom brzinom. Zanima li vas primjerice što je na kinoprogramu ili tko je ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost, nećete se namučiti tragajući. Ako ste malo vještiji, relativno lako pronaći ćete informaciju koja vas zanima - za prijelaz iz neznanja u znanje postao je dovoljan pristup internetu. Naravno, nije uvijek ovako jednostavno jer za nešto složenija pretraživanja i pronalaženje kvalitetnih informacija potrebno je (ipak) nešto više.

U promijenjenom informacijskom okruženju mijenja se i položaj knjižnica. Neki knjižnicama predviđaju kraj, neki uspješnu prilagodbu i budućnost, a kako su one javne ustanove kojima je cilj dobrobit građana i društva u cjelini (poticanjem informiranja, obrazovanja, rekreativnih aktivnosti te osobnog rasta pojedinca te naposljetku boljitka zajednice), dobro je da knjižnice opstanu.

Da bi preživjele, kao i sve drugo što preživjeti želi, knjižnice se mijenjaju i prilagođavaju novim prilikama. Stoljećima su knjižničari imali pristup informacijama, a ljudi u potrebi za znanjem obraćali su im se za pomoć. U današnje vrijeme to se nije promijenilo. Knjižnice raspolažu tradicionalnim, ali i novim izvorima informacija, nastalim korištenjem novih tehnologija. Često nailazimo na uvjerenje da se sve potrebno može pronaći na internetu i bez pomoći informacijskih stručnjaka, no ipak, mnogima je, a da to možda i ne znaju, pomoć knjižničara itekako potrebna. Na internetu se nalazi šuma podataka, a vremena je obično malo pa se korisnici, pogotovo oni mlađi, često koriste informacijama dobivenim prilikom prvog upisivanja traženog pojma u Googleovu tražilicu, i to pogledavši tek prvih nekoliko rezultata pretraživanja.

Skupina korisnika osobito zahvaćena tehnološkim promjenama jesu djeca i mladi. Dok starijima tehnološke novotarije mijenjaju neke navike, djeci i mladima stvaraju okruženje odrastanja. Oni odrastaju (i) u virtualnom svijetu. Prije desetak godina djeci smo nudili radionice učenja surfanja internetom, no kad bismo isto učinili danas, zvučalo bi kao da nudimo radionicu učenja hodanja. Jer oni rastu u svijetu smartphonea, tableta i računala, a korištenje internetom neizistavni je dio njihovih života.

Promišljajući ove promjene i pitajući se kako se knjižnice u njima snalaze, mr. sc. Alka Stropnik, knjižničarka Knjižnice Medveščak Knjižnica grada Zagreba, napisala je i u izdanju Hrvatskog knjižničarskog društva objavila knjigu Knjižnica za nove generacije: virtualni sadržaji i usluge za mlade. Usmjerivši se na knjižnične korisnike dobi od 13 do 19 godina, ili kako ih jednom riječju nazivamo mlade, pozabavila se osobitostima ove korisničke skupine i pokušala odgovoriti na važno pitanje: što njima knjižnice nude u novom informacijskom okruženju. I doista, dobro je pitanje: što knjižnice mogu ponuditi generacijama koje (misle da) mogu sve saznati u dva-tri klika mišem na internetu.

Knjižnica na internetu 

Za pripadnike Google generacije (Z generacije ili novih milenijaca, kako ih se još naziva), rođene nakon 1995. godine, ono što nije na internetu kao da ne postoji. Zato knjižnice trebaju biti na internetu, trebaju biti prisutne u prostoru kamo gotovo svi, a ponajviše mladi, odlaze saznati što ih zanima, zabaviti se ili ubiti vrijeme. A da bi mladi odgovore na svoje potrebe pokušali pronaći upravo na internetskim stranicama knjižnice, one ih moraju moći privući i zadovoljiti njihove korisničke potrebe.

U svojoj knjizi Alka Stropnik razmišlja o karakteristikama mladih kao korisnika knjižnice te knjižničnim uslugama u kontekstu novih tehnologija. Prateći istraživanja o ponašanju mladih pri traženju informacija te tražeći ulogu knjižničara u tom procesu, dolazi do knjižnične internetske stranice za mlade kao mogućeg odgovora. Zaključuje da je mrežna (...) stranica svojim sadržajem virtualni nastavak tradicionalnih knjižničnih usluga, mjesto na kojem će mladi dobiti pouzdane i kvalitetne informacije, na kojem će se družiti, raspravljati o knjigama, čitanju i drugim temama i imati prostor koji im omogućava kreativno izražavanje i zabavu. Upravo online pristup uslugama knjižnice omogućuje pružanje njenih usluga neovisno o radnom vremenu knjižnice, s bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme, i to je, prema autoričinu mišljenju, prednost koja će privući korisnike, pa i one mlade.

Među brojnim istraživanjima spomenutim u knjizi, zanimljivo je ono provedeno u mreži narodnih knjižnica Cartagene u Španjolskoj (rezultati su objavljeni 2002. godine) u kojem su ispitivani mladi u dobi od 14 do 18 godina. Istraživanjem je utvrđeno da je udio mladih korisnika u ukupnom broju korisnika narodnih knjižnica pao s 50% na 14%, a kao uzrok navodi se značajan utjecaj medija zbog kojeg mladi gube interes za tradicionalnu knjižnicu. Rješenje koje se tada nametnulo bilo je stvaranje virtualne knjižnice koja bi omogućavala brz pristup kvalitetnim i sigurnim informacijama bez dolaska u knjižnicu. Još jedno istraživanje koje donosi zanimljive rezultate provedeno je 1998. godine u Narodnoj knjižnici Ohio. Prilikom prvog ispitivanja, na pitanje koji je njihov prvi izvor pri traženju informacija 24 % ispitanika odgovorilo je da je to knjižnica, dok ih je 23 % odabralo internet. Samo dvije godine kasnije, na isto pitanje odgovor je bio bitno različit – samo 12 % korisnika odabralo je knjižnicu, a 36 % internet kao prvi izvor traženja informacija.

Nažalost, nije svaka informacija pronađena na internetu točna, potpuna ili kvalitetna. Mladi se ljudi često vrlo spretno služe računalima, no ne posjeduju sposobnost kritičkog mišljenja i analitičke vještine pa ne mogu na odgovarajući način vrednovati dobivene informacije. S druge strane, zadaća je knjižnica omogućiti korisnicima pristup tehnologiji i znanju, a to znači i stjecanje vještina za učinkovito korištenje izvorima informacija. Knjižničari se tradicionalno bave obrazovanjem korisnika koje podrazumijeva upoznavanje s knjižnicama i njihovim uslugama, programima i informacijskim izvorima. Razvojem novih tehnologija i širokom upotrebom interneta, posao se knjižničara širi pa korisnike treba učiti korištenju izvorima informacija na različitim medijima, a posebice na internetu. Vješto služenje računalom i internetom, takozvane informatičke vještine, ne znače i dobru razvijenost informacijskih vještina te ih uspješnom pronalaženju potrebnih informacija i procjeni njihove vrijednosti mogu poučiti upravo knjižničari. Time će knjižničari ostvariti jednu od svojih važnih zadaća: poticanje razvoja informacijske pismenosti te sposobnosti cjeloživotnog učenja.

Kako do mladih 

Mlade korisnike mogu privući samo kvalitetne knjižnične internetske stranice namijenjene njima kao posebnoj korisničkoj skupini (ali i mladima koji nisu članovi knjižnica), osmišljene upravo za njih. Služeći se internetskim pretraživačima (u prvom redu Googleom), komercijalnim stranicama i igrama, navikli su na privlačne sadržaje kojima se lako i intuitivno kreću, dok je brzina pronalaženja željenog često presudna. Kako bi internetske stranice za mlade bile napravljene upravo po njihovoj mjeri, nužno je uključiti ih u njihovo osmišljavanje i kreiranje. Autorica spominje mogućnosti korištenja usluga weba 2.0 na internetskim stranicama knjižnice u svrhu interakcije s korisnicima. Navodeći alate weba 2.0: blog, wiki, trenutnu razmjenu poruka (IM ili instant messaging i pričaonica ili chat), RSS, podcast, društveno umrežavanje (online social networking) i društveno označivanje, baš kao i Ivan Chew u prilogu hrvatskom izdanju Smjernica za knjižnične usluge za mladež pod nazivom Web 2.0 i knjižnične usluge za mladež: uvod za knjižničare, Stropnik piše o širokim mogućnostima korištenja tim većinom besplatnim alatima za interakciju i zajedničko stvaranje knjižničara i mladih korisnika knjižnica.

Ističući važnu i višestruku ulogu knjižničnih internetskih stranica, koja obuhvaća zadovoljavanje informacijskih potreba korisnika uz istodobnu edukaciju o korištenju, zatim informiranje o programima i uslugama, te ulogu mjesta na kojem se pokreću i predstavljaju novi programi i usluge, u ovoj knjizi Stropnik donosi brojne pozitivne primjere internetskih stranica za mlade iz narodnih knjižnica diljem svijeta te njihovog korištenja novim tehnološkim mogućnostima. Od hrvatskih iskustava između ostalih ističe primjere nekadašnjih internetskih stranica za mlade Knjižnice Medveščak, ali i brojne druge. Kao hrvatske primjere korištenja alatima weba 2.0 ističe projekt Wiki-dveri Gradske knjižnice Ante Kovačića iz Zaprešića, zatim Ljetni blog Gradske knjižnice Zadar te čitateljski blog za tinejdžere Knjiški frikovi, koji su pokrenule Narodna knjižnica „Petar Preradović“ Bjelovar, Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci, Gradska knjižnica Zadar i Gradska knjižnica Rijeka ().

Kako dalje 

Kako bi stručna zajednica dobila uvid u to koliko su hrvatske narodne knjižnice svoje usluge u internetskom okruženju prilagodile korisnicima milenijske i Google generacije, čiji se informacijski interesi i potrebe razlikuju od drugih korisničkih skupina zbog posebnosti odrastanja uz novu tehnologiju, Alka Stropnik provela je istraživanje knjižničnih internetskih stranica za mlade. Od 65 pregledanih stranica hrvatskih narodnih knjižnica, samo tri imaju internetske stranice za mlade: Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ iz Karlovca, Gradska knjižnica Solin i Knjižnice grada Zagreba, pa autorica detaljno analizira sadržaj tih stranica.

Prema njezinim riječima, istraživanje je bilo motivirano izazovom koji se postavlja pred knjižnice koje žele pružiti kvalitetne knjižnične mrežne sadržaje za mlade koji će ujedno odgovarati njihovim informacijskim interesima i potrebama, boljoj komunikaciji između korisnika i knjižnice, a mladi su skupina korisnika koja je spremna aktivno sudjelovati u stvaranju i razvoju knjižničnog mrežnog sadržaja. Kako bi njezin doprinos bio potpun, knjigu završava Prijedlogom smjernica za knjižnične mrežne stranice za mlade, u kojem nakon svega rečenog nastoji navesti što sve treba uzeti u obzir prilikom osmišljavanja internetskih stranica za mlade.

A knjižničar? 

Kakvi će biti knjižničari, koji će mlade korisnike uspješno usmjeravati u novom informacijskom okruženju? Odgovor da knjižničari za mlade moraju ići ukorak s promjenama nije nov. Stalno stjecanje novih znanja imperativ je knjižničara koji želi pratiti svoje mlade korisnike, a hvatanje koraka s novim tehnologijama samo se pridružuje njegovim vještinama. Uza sve upute i smjernice, koje su doista korisne, knjižničar za mlade treba posjedovati iskren, po mogućnosti nepresušan, entuzijazam i mora voljeti rad s mladima.

Jedino veselje i hrabrost pri upoznavanju novog te radost stvaranja novih vrijednosti mogu pokretati promjene u knjižnici koje su neophodne da bi se njezine usluge prilagodile novim generacijama. Jer nove tehnologije, koliko god zanimljive i atraktivne bile, tek su alati čija svrha ne može proizaći iz njih samih, već iz ruku onoga tko se njima koristi te cilja koji je odabrao. U rukama (pravog) knjižničara mogu postati pravi put do Google generacije, a i onih koje će doći iza nje.