Kestutis Kasparavičius: Budalaste priče
Hana Dagostin izabrala je s polica knjigu koja ju je pogodila "u žicu".
Za početak, savršena glazba za listanje ove knjige: http://bit.ly/1amrpxF
Samo jedan pogled na naslovnicu nagrađenih Budalastih priča bio je dovoljan da je zgrabim s polica Gradske knjižnice Rijeka. I nije me razočarala – vratila mi je vjeru u pozitivno značenje riječi budalasto, prisjetila me dobre stare šašavosti, pobudila djetinje ludilo.
Litavski ilustrator Kestutis Kasparavičius svojim nagrađenim dječjim knjigama vraća dobru volju, a i vjeru u ljudski rod, koji si uz njegovu pomoć može dopustiti šašavost i pritom se prestati pitati je li to u redu. Ova je knjiga, kako kaže autor u predgovoru, isprika svim predmetima i dragim stvarima koje ga okružuju, a koje je nekad uvrijedio ili ponizio. Kratke priče praćene zadivljujuće šašavim ilustracijama nešto su na što bi osoba koja ozbiljno srlja u pretjeranu zabrinutost, ozbiljnost, red i rad trebala vidjeti - prije nego novine, TV vijesti, red vožnji gradskih autobusa.
Dopustite svojim očima da ugledaju sir koji poput tužna psa živi vezan ispred pseće kućice. Dopustite bunaru i kravi, WC školjki, aparatu za šišanje, letećim knjigama i ostalima da postanu ono što nikad nisu bili u vašoj glavi.
Priče o jajima koja bježe od kajgane. O slavini koja jednim okom gleda u lijevo, a drugim u desno i koja, kad je ljuta, pušta sasvim vruću vodu. O malom luku koji je slučajno pao, slomio nos i gorko zaplakao i rasplakao sve. Ljubavna priča o mački koja se zaljubljuje u unutarnji, duševni svijet svoga hladnjaka.
Možete ih čitati sami u parku, na vlastitom pikniku, ispruženi na prostirki dok ispijate neki sok ili čaj iz termosice. Neću reći da će vas zgrijati više od tog čaja koji držite u ruci – jer bila bi to floskula. Zato ću dodati da ih, ako ste roditelj/i, možete listati zajedno sa svojim djetetom, otkrivati sitne detalje na autorovim retro ilustracijama.
Možete si ih slobodno priuštiti u preozbiljnim situacijama da se "uravnotežite". ;)
Na razgovoru za posao, umjesto poravnavanja ruba košulje, listajte Kasparavičiusa. Dok čekate na hodniku faksa za ispit kod nekog nervoznog profesora/profesorice. Ne ponavljajte gradivo. Umjesto toga proučavajte ilustracije. Smijat ćete se. Smijat ćete se htjeli vi to ili ne, ako ništa onda iznutra, na nevidljiv način, spontano.
A sada dopustite da umjesto daljnjih iskaza oduševljenosti, smijeha do suza i sličnih ispada kojima bih mogla prokomentirati zbirku, citiram jednu od kratkih ilustriranih priča. Iz zbirke:
Pjevač
Jednom je moj tata na tržnici kupio cvrkutava čovjeka – zajedno s krletkom. Donio ga je kući i stavio na stol.
"Kako je lijep!" uzviknuo sam.
Moja je sestra nasula zrnje u posudicu i stavila je u krletku.
Mama je pjevaču nalila vode.
"Ta zašto ne cvrkuće?" - čudila se mama.
"Čudno", zamislio se tata."A čuo sam da na slobodi oni tako lijepo cvrkuću..."