Teško je naići na tinejdžera koji strastveno lista novu epizodu Zagora ili Bleka ispred kioska. U tinejdžerskoj dobi mnogi se odreknu stripova, posebice ako su najviše čitali pustolovne serijale u kojima dobro redovno pobjeđuje sile zla. Nisu tinejdžeri blesavi mada često odaju takav dojam, znaju kako zapravo funkcioniraju stvari u realnosti pa je za očekivati da ne uživaju u pustolovnim pričama i da će, ako već vole čitati, posegnuti za kakvom realističnijom pričom koja bi se mogla dogoditi njima ili nekoj sasvim trećoj osobi.

Koji strip ponuditi znatiželjnom tinejdžeru, kako ga približiti svijetu stripa i učiniti da se zadrži u tim vodama? Stripovi koji su temeljeni na realnim motivima, kao što su naslovi Persepolis i Piletina sa šljivama Marjane Satrapi, Lijepo putovanje Benoita Springera i Zidroua te Kako pauci dolaze na svijet prigodni su naslovi u kojima se opisuju zamršeniji obiteljski odnosi, konkretne situacije koje su možda na srodan način doživjeli na vlastitoj koži ili su makar čuli za njih.

Mladenačke dvojbe

U naslovu Kako pauci dolaze na svijet (Fibra, 2017.) pratimo više odvojenih ljudskih sudbina čiji se životni put spaja u jednu priču. Mila tinejdžerica Alice zaljubi se u misterioznog mladića Dwighta, njezina kolegica Billie teško se nosi s brojnim pritiscima u obitelji i užoj okolini, beskućnica Isadora krije gorku priču o tome kako je završila na ulici, a i Dwight ima osobnu životnu priču za koju drugi ne znaju. Radnja se odvija tijekom 90-ih godina 20. stoljeća u malom američkom gradiću gdje se rijetko kada nešto događa. Po tome ovaj strip pomalo podsjeća na kultni film The Last Picture Show (Peter Bogdanovich, 1971.), samo što su okolnosti u stripu nešto suvremenije, bliže nama. Gledaju se Tarantinovi filmovi, sluša se Nirvana…

Mala se urbana sredina prikazuje u stripu; mladi se traže ili koriste trenutak da žive punim plućima, teže se toleriraju odstupanja od zlatne sredine pa tako rijetko tko ima milosti prema Isadori koja odbija tuđu pomoć i svjesno živi na ulici. Dwight nije najbolje primljen jer ima umjetničke sklonosti, Alice izaziva zazor u društvu jer nije raskalašena, već sjetna, dok je Billie stalno pod strogim nadzorom starijeg brata i majke koja veoma drži do mišljenja svoje vjerske zajednice i boji se da bi joj se kćer mogla raspustiti.

U velikoj mjeri obrađuje se kompleksan odnos roditelj-dijete. Emocionalni rezervirani i zaštitnički nastrojeni roditelji koji drže do imidža, posesivni i licemjerni članovi obitelji kojima je forma ispred sadržaja dio su kompleksne priče što govori o sazrijevanju i težini odrastanja, narušenim i zapetljanim odnosima, duhovima prošlosti, pogrešnim predodžbama i krivim koracima koji mogu rezultirati lošim odlukama, posebice kada su vanjski pritisci odveć jaki. Govori se o popravljanju starih pogrešaka i otvaranju novih životnih poglavlja, kako se sudbine posve neočekivano mogu spojiti i međusobno utjecati. Zorno su predočene mladenačke dvojbe i otresitost svojstvena adolescentima; vjerodostojno se govori o surovoj prizemnosti i ograničenosti malih sredina, kako okolina ili obitelj može ugušiti osjetljivije pojedince sebičnim prohtjevima.

Pomno montiranje

U svega 150 tabli prikazana je ugodna hrpa snažnih emocija; ravnomjerno raspoređena u smislenu cjelinu. Adolescentima ovaj strip može poslužiti kao koristan poticaj u procesu osobnog razvitka, teško da neće ispuniti očekivanja zahtjevnijih čitatelja koji u stripu ne traže samo akciju i užitak, već i rješenja za određene problematične situacije.

I crtež i scenarij potpisuje Marion Laurent (1980.). Autorica suvereno vlada i tekstualnim i likovnim razinama; radnja je pomno montirana, a nijeme vinjete uspijevaju pripovijedati ono što nije izrečeno, dramatičnu tišinu. „Tišina katkada izgleda kao duboki dijalog onih koji se razumiju“, kaže Philippe Claudel u knjizi Stablo u zemlji Toraja. Priča je pitka i nepredvidljiva, bez natprirodnih elemenata i intervencija; ne može joj se nazrijeti kraj i na samom početku lako zagolica čitateljevu pažnju. Kako je riječ o nerazvikanoj autorici i naslovu, upitno je u kojoj će mjeri doprijeti do tinejdžera koji su vični čitanju stripova što govore o osjetljivom razdoblju kroz koje osobno prolaze, no ovaj strip dobro će doći i onima koji su proživjeli adolescenciju.

Laurent nam ne nudi epsku priču, već prikazuje manju Ameriku, obične ljude s običnim problemima koje drugi redovno uzimaju zdravo za gotovo. Uspostavlja se kako svaki čovjek ima priču vrijednu čitanja i slušanja. Ujedno se može saznati priča o tome kako pauci dolaze na svijet, a ta priča, pokazat će se, itekako ima veze s nekim likovima.