Izbor literature o jazzu je ogroman, no mnoga djela nisu prevedena na hrvatski jezik, još uvijek brojne autobiografije čekaju prijevod i objavljivanje. Gledaju li se domaće prilike, ponuda dostupne literature (prevedeni ili autorski naslovi) o jazzu podosta je oskudna, no pomaci nabolje postoje.

Saša Drach objavio je intrigantnu zbirku tekstova Priče o jazzu i druge zapisi (Sandorf, 2016.) u kojima se također dobrim dijelom govori o jazzu, točnije, Drach iznosi svoje poimanje toga glazbenoga žanra, piše o jazz albumima koji su ga obilježili kao osobu te podrobnije objašnjava kakav status danas jazz uživa u društvu, spominjući pritom glazbenike koji uspijevaju popularizirati jazz i maknuti od njega ustaljene predrasude (kombinirajući jazz s drugim žanrovima, Kamasi Washington približava jazz novim generacijama). Saša Drach uredio je i antologiju Svijet jazza (Sandorf, 2018.), zbirku tekstova o jazzu, od kojih su neke napisali jazz glazbenici.

Ponuda dostupne literature (prevedeni ili autorski naslovi) o jazzu podosta je oskudna, no pomaci nabolje postoje.

Nedavno je objavljen vrijedan naslov Jazz beat – O utjecaju jazza na djela Beat generacije i obrnuto (Ex Libris, 2017.) koji je uredio Vojo Šindolić. Knjiga se sastoji od tri dijela – prvi dio sastoji se od teorijskih tekstova u kojima književnici iznose svoja stajališta o jazzu, dok se drugi dio knjige sastoji od poetskih i proznih ostvarenja u kojima jazz igra značajnu ulogu. Treći je dio knjige najkraći, većim ga dijelom čine Kerouacovi tekstovi, dva prozna teksta Harukija Murakamija koji je veliki ljubitelj jazza, dvije pjesme Allena Ginsberga... Ukratko, treći je dio knjige mješavina poezije i publicističkih tekstova.

Misaone pjesme

Koncept knjige pomno je osmišljen. Prvi dio daje čitatelju širu sliku o nemirnim socijalnim prilikama što su obilježile beat generaciju, Prva dva teksta novijega su datuma, svi ostali poredani su kronološki, od najstarijih do najmlađih. Prvi tekst, Jazz i beat generacija, prvotno je objavljen na internetu, a premijerno je objavljen u knjizi Jazz beat. U teorijskim tekstovima podrobno se objašnjavaju značajke jazz i beat književnika, nude se razmatranja u kojima se analizira dinamična umjetnička scena.

Znatno je teži posao vjerojatno nastajao tijekom stvaranja izbora pjesama što čine drugi dio knjige. Beat književnika nije bilo malo pa je valjalo od silnoga mnoštva izdvojiti najreprezentativnija djela, imajući pritom na umu da nitko od vodećih predstavnika ne bude zakinut.

Beat generacija obraćala je naglasak na ritam i govorne vrednote, tim više jer su neki autori rado kazivali stihove uz jazz glazbu.

Radovi Beat generacije međusobno se uvelike razlikuju na tematskom i stilskom planu, no sličnosti ipak postoje. Beat generacija obraćala je naglasak na ritam i govorne vrednote, tim više jer su neki autori rado kazivali stihove uz jazz glazbu. Književnik Kenneth Rexroth (1905-1982.), koji se nije bavio samo pjesništvom, već i pisanjem eseja te prevođenjem, objavio je dva albuma na kojima je svoju poeziju kazivao uz pratnju jazza. Šindolić je u knjigu uvrstio šest Rexrothovih pjesama koje imaju u sebi narativne značajke, obilježja pjesničke proze. Rexrothove su pjesme opsežne i meditativne, što se može vidjeti u naslovu pjesme Vrijeme je milosrđe vječnosti. Iznimno je kvalitetna i uvrštena pjesma Trag svih stvari, misaono ostvarenje što čitatelju ostaju u sjećanju poput zvučne melodije. Dok iznosi misli o prirodi, Rexroth ujedno predočava svoje duševno stanje.

Misaone pjesme, u kojima nije bilo mjesta cenzuru i prenemaganja, pisao je i Jack Hirschman (1933.), nekadašnji sveučilišni predavač kojemu je jedan učenik bio Jim Morrison. Poput Rexrotha, i Hirschman prevodi na engleski druge pjesnike, nije da samo piše poeziju. U knjigu je uvršteno osam njegovih pjesama od kojih potpisnik ovih redaka izdvaja pjesmu Jedne noći, kraću pjesmu što se može uvrstiti u kategoriju stvarnosna književnost.

Nisu svi zastupljeni autori pisali misaonu i narativnu poeziju, našlo se mjesta i za autore koji su rado eksperimentirali s jezikom i govornim vrednotama, u čemu je posebno bio značajan Allen Ginsberg (1926-1997.), književnik koji je, uz Jacka Kerouaca, najpoznatiji i mnogima vjerojatno najznačajniji predstavnik Beat generacije. Ginsberg je u drugom dijelu knjige zastupljen s osam pjesama, dok se u trećem dijelu knjige nalaze dvije pjesme (Eroica i Ptičji mozak) što su nastale tijekom Ginsbergovog boravka u Dubrovniku 1980. godine. U drugi dio knjige uvršteno je 8 Kerouacovih pjesama. Šindolić primjećuje intenzivan utjecaj jazza na Kerouacova djela: „Kerouacove rečenice imaju ritam jazz improvizacija. Kerouac je slušajući Georgea Shearinga, Lestera Younga, Theloniusa Monka ili Charlie Parkera, pronašao svoj ritmički model, iskreni ritam tijela, ritam disanja i govora kojih je bio iznimno svjestan pišući svoju prozu i poeziju.“ (141.)

Divljenje i naklonost

U drugi dio knjige uvršteno je 19 pjesama Boba Kaufmana (1925-1986.), autora koji se u nekoliko navrata odrekao pisanja, 17 pjesama Garyja Snydera (1930.) te 17 pjesama Michaela McClurea (1932.), autora koji je veoma sklon jezičnom poigravanju i eksperimentiranju. Šindolić nije zaboravio na vrsne pjesnike kao što su Lawrence Ferlinghetti (1919.) i Gregory Corso (1930-2001.), renomirane autore od kojih bi mlađi pripadnici pjesničke generacije mogli puno naučiti. Corso u živopisnoj pjesmi Park predočava urbanu oazu u kojoj ne prevladava sreća i spokoj, već se na tom mjestu okupljaju kojekakvi egzibicionisti i smutljivci, kao po dogovoru. Urbani motivi zastupljeni su u dobrom dijelu pjesama, pa tako i kod Kerouacovih ostvarenja. Motivi ekologije i antiratne misli, intimne ispovijesti lišene cenzure i prikaz surovih ulica česti su sastojci zastupljenih pjesama.

Motivi jazza također se često izravno spominju u pjesmama, pjesnici nerijetko otvoreno izražavaju divljenje i naklonost prema jazzu.

Naravno, motivi jazza također se često izravno spominju u pjesmama, pjesnici nerijetko otvoreno izražavaju divljenje i naklonost prema jazzu, što se može vidjeti već iz naslova pjesama. Corso je tako stvorio pjesmu Rekvijem za „Birda“ Parkera, glazbenika i Za Milesa (naravno, misleći pritom na Milesa Davisa), a Bob Kaufman pjesme Jazz iz zalogajnice i Ratna uspomena: Jazz, nemojte ga slušati na vlastitu odgovornost.

Budući da desetljećima prevodi književna djela na hrvatski jezik, Vojo Šindolić upućen je u književna zbivanja. Osobno je upoznao brojne autore koje je prevodio, a intenzivna dugogodišnja prijateljevanja s književnicima učinila su Voju Šindolića idealnom osobom za stvaranje antologije kao što je Jazz beat – O utjecaju jazza na djela Beat generacije i obrnuto. Tekstovi su bogato popraćeni fotografijama književnika. Riječ je o pedantno osmišljenom izdanju kojega nipošto ne bi smjeli propustiti ljubitelji jazza i odlične književnosti jer, odličnost je osobina što ove knjige što ima nemalih 400 stranica. Ova knjiga pruža dupli užitak jer se sastoji od odabranih pjesničkih tekstova koji poput jazza naprosto pršte nesputanom improvizacijom, originalnošću i spontanošću.