Glazbeni naglasak: Jednostavno "soundtrack"
Nastavljamo gledati neke dobre filmove i slušati filmsku glazbu...
Mnoge filmove pamtimo zbog radnje i glumaca, ali što je s glazbom u filmu, odnosno primjećujemo li je i ako da, koliko utječe na naš doživljaj? Upravo zbog toga ovdje neće biti riječ o mjuziklima, gdje je glazba u prvom planu, već o "običnim" filmovima.
Neke su teme iz filmova kultne i uspješne, kao i oni sami (Kum – Love theme, N. Rota i C. Coppola; Bilo jednom u Americi – Poverty, E. Morricone; Twin Peaks – Twin Peaks theme, A. Badalamenti...), dok je nekim franšizama produkcija naslovnih pjesama bitna (više pitanje statusa...) koliko i sama filmska produkcija (James Bond), a neki filmovi bez cjelokupne glazbene podloge vjerojatno i ne bi bili toliko upečatljivi (Matrix 2 i 3).
Filmovi koje bih izdvojio zbog prepoznatljive glazbene podloge, a ima ih mnogo, jesu:
Apokalipsa danas – spoj Doorsa i Wagnera uklopljen u bespuća ratnog Vijetnama i Kambodže genijalan je.
Psi iz rezervoara – Little green bag, Stuck in the middle with you - kultne pjesme u kultnim scenama. Ma manje više svi Tarantinovi filmovi imaju, ako ne odličnu, barem solidnu glazbenu podlogu, pogođenu s obzirom na scenu (pogledajte Pakleni šund, ako niste i sve će vam biti jasno).
Gladijator – dovoljno je reći Hans Zimmer i Lisa Gerrard s epskom pjesmom Now we are free. Dvojac koji je zaslužan i za glazbu u filmu Man on fire, ali i u mnogim drugim uspješnicama.
Oficir i džentlmen – srcedrapajući film i glazba zbog kojih su naše mame prolijevale hektolitre suza i tlačile očeve da budu savršeni poput Richarda Gerea (Up where we belong, Joe Cocker i Jennifer Warnes).
Trilogija Gospodar prstenova – soundtrack je radio Howard Shore, mračnjak u koji većina nije polagala nade, osim Petera Jacksona. Tako su nastale stvari Into the west Annie Lennox i May it be Enye.
Elitne postrojbe – pa-ra-pa-pa-pa-pa-pa-pa-pa-pa... generalno "čišćenje" ulica Rio de Janeira za dolazak pape uz Rap das armas.
Blade – Blood rave, nezaobilazna stvar za partijanere.
Magla – kraj filma sam je po sebi šokantan, a stvar koja ga obilježava, The Host of Seraphim (Dead Can Dance), stravično dočarava osjećaj proživljene očeve tragedije.
Kao što sam rekao, ima ih, a vjerujem da sada i vama padaju na pamet neke poznate stvari, pa nema smisla da nastavljam. Tema je zaista opširna i o njoj bi se moglo pisati danima, ali neću, nego ću samo poručiti gledajte i slušajte, s naglaskom na slušajte.
Napomenuo bih još samo da je Trainspotting Dannyja Boylea započeo revoluciju u svijetu soundtracka kao prvi koji je prodan u višemilijunskoj nakladi. Neke su od najpoznatijih pjesama iz tog filma Lust for life Iggyja Popa i Born slippy Underworlda. No, Danny Boyle nije se zaustavio samo na tome, tu su i upečatljivi soundtrackovi za 28 dana poslije, Slumdog millionaire i njegov jedini film "katastrofe" Žal za mainstream populaciju.
Zanimljivo je spomenuti i pjesmu Gimme Shelter Stonesa, koja je vjerojatno jedna od najkorištenijih pjesama u filmovima ikad i na koju se Martin Scorsese pretplatio (Pokojni, Dobri momci, Casino).
Tu su još i mnogi pjevači koji su se okušali u glumi i stvaranju glazbe (pjesama) za film, poput Bjork, Stinga, Boba Dylana, Johnnyja Casha.
I za kraj, meni osobno jedan od najupečatljivijih soundtracka jest onaj iz filma Pad crnog jastreba. Film je američka propaganda, ali dira u dušu upravo zbog odabira glazbe. Hans Zimmer tu je napravio malo remek-djelo, tko može ostati hladan na kraju filma uz pismo pokojnog vojnika svojoj supruzi i taktove pjesme Gortoz a ran Lise Gerrard i Deneza Prigenta, taj definitivno nema srca!