Nema tome dugo kako je ponovno objavljena kratka priča Posjet iz svemira (Udruga „Dušan Vukotić“, 2017.) Dušana Vukotića, vrsnog autora čiji se animirani filmovi još uvijek gledaju i analiziraju na satovima hrvatskoga jezika jer imaju što poručiti učenicima. Stariji su čitatelji mogli čitati Vukotićevu priču još davne 1969. godine, kada ju je objavila izdavačka kuća Školska knjiga. Za ilustracije u knjizi bio je zaslužan Pavao Štalter (1929.), dok je u istoimenome animiranome filmu iz 1964. godine Štalter imao ulogu scenografa.

Posjet iz svemira govori o prijateljstvu djevojčice i svemirca. Nije u priči bilo sukoba i nasilja ni u tragovima, svemirac nije prikazan kao prijetnja ili opasnost; Vukotićeva priča nudila je afirmativan pogled na bića iz svemira, stoga djeca nisu imala traume tijekom ili nakon gledanja animiranoga filma. Pozitivan je efekt postignut i tijekom čitanja/gledanja slikovnice. 

Brutalniji svemirci

Potpunu drugačiju priču o odnosu ljudi i bića iz svemira što se iznenada pojavljuju na Zemlji ponudio je argentinski pisac i novinar Héctor Germán Oesterheld (1919-1977.) u naslovu Eternaut (Fibra, 2018.) koji je počeo izlaziti 1957. godine u časopisu Hora Cero. Za razliku od Vukotića koji svemirce prikazuje kao miroljubiva i bezopasna bića, Oesterheld dolazak bića iz svemira predočava kao najezdu, smrtonosnu opasnost za cjelokupno čovječanstvo. No, krenimo redom.

Priča počinje tako da jedne večeri strip scenarista Hectora iznenada posjeti Eternaut, vremenski hodočasnik. Isprva začuđen pridošlicom, domaćin ne zna što se točno događa, stoga mu gost miroljubivo objašnjava tko je i odakle se pojavio te mu počinje pričati svoju životnu priču.

Ostatak društva stoga odluči napraviti zaštitna odijela i istražiti grad kako bi pronašli potrebne namirnice i oružje. 

Eternautova priča, koji se zove Juan Salvo, počinje u Buenos Airesu, gradu u kojemu živi strip scenarist Hector. Jedne je uobičajene večeri Juan sa svojim društvom kartao na tavanu kuće, kći Martita pošla je na počinak, a supruga Elena čitala knjigu u krevetu.

Sveučilišni profesor Favalli, Juanov prijatelj, smiruje novonastalu situaciju i pokaže se kao odlučan glas razuma, tim više jer je jedan od kartaša maloprije izgubio živce i napustio kuću bez zaštitnog odijela da bi umro pred njima. Ostatak društva stoga odluči napraviti zaštitna odijela i istražiti grad kako bi pronašli potrebne namirnice i oružje. Profesor Favalli hladnokrvno donosi važne odluke, pun je samopouzdanja, zna kako reagirati u kriznim situacijama. Uskoro se uspostavi da im je oružje zaista potrebno jer se preostali ljudi počinju međusobno boriti za opstanak, ne misleći pritom na sigurnost drugih, već samo na svoju kožu.

Ljudi u borbi

Komunikacije su prekinute, nitko zapravo ne zna što se događa u svijetu i odakle su se uopće pojavile smrtonosne pahulje. Nužno je brza djelotvornost, nemaju vremena napretek. Skupini se uskoro pridruži dječarac Pablo, a nešto kasnije uspostavi se da preostale vojne snage traže saveznike i organiziraju obranu od nepoznatih sila.

Juan Salvo također bude regrutiran, nevoljko ostavlja voljenu obitelj, no svjestan je da mora osobno doprinijeti borbi te da je svaki čovjek važan kako bi misterij bio riješen. Povjesničar Mosca, koji se kasnije također pridružuje borbi, pomno bilježi tijek događaja, on je kroničar nevjerojatne najezde nepoznatih stvorenja.

Ljudi pokazuju nevjerojatnu upornost i plemenitost, riskiraju vlastite živote zbog drugih, nastoje prevladati očaj što se gotovo pa može opipati.

Neprijateljske su snage ogromne i naizgled neuništive, nisu od ovoga svijeta. Ljudi im nastoje pronaći slabu točku, pokušavaju saznati odakle su, što zapravo žele i koje su im točno namjere. Upotrebljavaju sva raspoloživa sredstva kako bi formirali efikasnu obranu. Taman kada pomisle da su konačno prozreli neprijateljeve nakane, pridošlice iskoriste nove mogućnosti i upotrijebe drugačiju taktiku pa se ljudi ne mogu posve opustiti i računati na pobjedu.

Vodi se bespoštedni rat protiv izvanzemaljskih snaga. Ljudi pokazuju nevjerojatnu upornost i plemenitost, riskiraju vlastite živote zbog drugih, nastoje prevladati očaj što se gotovo pa može opipati. Ispada da neprijateljima upravljaju Ruke, pripadnici inteligentne vrste koji su u stanju učiniti čak i od ljudi podanike te upravljati ljudima. No, tko upravlja Rukama?

Za crtež ove napete priče zaslužan je Francisco Solano Lopez (1928.). Lopez i Oesterheld prikazali su detaljnu psihološku stranu preostalih ljudi koji moraju intuitivno reagirati i donositi sudbonosne odluke, prilagoditi se nesigurnim uvjetima. Naizgled obični ljudi u neobičnim uvjetima pokazuju srdačnost, ogromnu borbenost i psihičku snagu, draža im je časna pogibelj od prevlasti neprijatelja. Čitavu priču karakterizira iznimno napeta atmosfera, Lopez je zorno predočio zaokupljenost i metež invazije. Priča je i više nego razrađena. Dobila je na godinama, ali nije nimalo zastarjela, s razlogom nosi status klasika. Alegorijske priče ugodno stare i ne gube na vrijednostima, a Eternaut je svakako takvo djelo.

Simbol otpora

Oesterheldov je Eternaut u Argentini, ali i izvan nje, simbol otpora. Brojna se simbolika može iščitati iz prikaza invazije; Ruke mogu predstavljati predstavnike totalitarne vlasti kojoj je u cilju upravljati ljudima, robotizirati ih i učiniti podložnima. Dok je Eternaut nastajao, sjećanja na atomske bombe bile su poprilično svježe, a ideoloških podjela nije manjkalo. Eternautom se poručuje kako su svi oblici otpora i borbe protiv ugnjetavača lakši ako dođe do zajedništva te da se lakše može svladati nadmoćni neprijatelj ako se ideološke podjele i uobičajene nesnošljivosti potisnu u drugi plan.

Kada su u pitanju žanrovske podjele, Eternauta bismo bez imalo premišljanja mogli opisati kao strip katastrofe.

Eternaut se i danas može čitati kao dobronamjerno upozorenje jer, moguće prijetnje i nove katastrofe globalnih razmjera stalno su blizu. Mirnodopski su trenuci neprestano upitni jer, svjetske vođe hvastaju se nuklearnim naoružanjem i prijete da će ga upotrijebiti. Snaga, važnost i vrijednost Eternauta u rangu je Wellsovog romana Rat svjetova u kojemu se također opisuje invazija izvanzemaljskih bića.

Kada su u pitanju žanrovske podjele, Eternauta bismo bez imalo premišljanja mogli opisati kao strip katastrofe. U Hrvatskoj je Eternaut prvi put objavljen 2007. godine i za domaće prilike relativno brzo rasprodan te je stoga nanovo tiskan. Prvo izdanje imalo je po 6 pasica na jednoj stranici pa je crtež bio poprilično zbijen. Novo izdanje iz 2018. godine ima po tri pasice na jednoj stranici (drugim riječima, ima duplo više stranica) pa će čitatelji moći lakše pratiti radnju i u većoj mjeri uživati u Lopezovom detaljnom crtežu, a manje naprezati oči.

Nedavno je izašao nastavak priče, Eternaut - drugi dio (Fibra, 2018.), koji također potpisuju Oesterheld i Lopez. Radnja nastavka odvija se u dalekoj budućnosti, ali ne bi bilo pošteno da vam se u ovome tekstu otkriva radnja nastavka, čisto da se ne pokvari užitak prvoga dijela.