Drugi dan Tjedna dobre dječje knjige: vila, prevoditelj i kultura na ulici
Drugi dan Tjedna dobre dječje knjige nije navratio mađioničar, ali jesu vile, prevoditelj i mali čitatelji.
Fotić vreba kulturno
Paparazziji vrebaju iza svakog ugla! Kad knjižničarka namjernica sa svojim KulTurnim šetačkim društvom skače u more nasred Korza (s čvrsto začepljenim nosom), budno oko neimenovanog paparazzija KB proviruje s prvog kata one tamo neke Palače i hvala ih usred akcije! Pa vi budite Korzo-knjižničar! Nikad ne znate tko će vas fotografirati u nadasve nedostojanstvenom skoku u nadasve nepostojeće more.
Gdje je Iva?
Iva se sakrila. Ali gdje? Vidite li ju negdje? U knjižnici je! S Ivom se igramo skrivača svi, i veliki i maleni. Bojamo, sakrivamo i mi Ivu na šarenu podlogu. Znamo li koju boju odabrati da ju sakrijemo? Čitamo, slušamo, veselimo se pogađanju u pantomimi. Biramo najdraže igre i najdraže boje, recitiramo svi zajedno i uživamo u priči. Da nam je barem sakriti se u knjižnici cijeli dan i noć!
Vila u gostima
Iz Slovenije nam je preko Pule i Zagreba stigla Jana Bauer - mlada književnica čiju smo Strašnu vilu strašno (ili strasno?) zavoljeli još dok je bila u Groznoj šumi, a tek sad kad je stigla s divljom zimom srca nam dokraja ogrijala i usudili smo se pozvati ju u goste. I stigla nam je, s panjem pod rukom, s ježom u kosi, s vjetrom u grudima, ah, čudna vila! A u panju svašta nešto, razgranato, baš kao i one njene dvije grančice na glavi koje frče kad nešto smišlja. I onda nas je A, B, C pitala te ovo te ono i sve na prevaru otkrila štošta o sebi i koješta o Groznovilci. Iako nismo sigurni je li to jedna te ista osoba, ta Jana i ta vila, mutno je sve to. Ispitala pa odjezdila. S panjom pod rukama i s osmijehom na usnama. A mi, a mi, dugo ćemo se pitati kad ćemo ju ponovno vidjeti. Jer svidjela nam se jako. Ta Strašna vila, ta draga Jana. I jedva čekamo treći nastavak! A vi, a vi?
Čarolija prevođenja
Tražila se stolica/vreća/olovka više na Ogranku Trsat da se čuje kako izgleda prevoditeljski život, koje su zablude, a što je stvarnost, kako prevesti nešto za što još nema riječi u tvom jeziku, koji alati pomažu prevoditelju u radu, je li košničar ili rojilo? (Tko je pročitao Šešir pun neba T. Pratchetta, znat će.) Nakon korisnog i zanimljivog predavanja prevoditelja Marka Marasa, učenici Prve sušačke hrvatske gimnazije koji su činili mnogobrojnu publiku prionuli su i sami zanatu prevođenja dijelova iz Pratchettovih djela i zaista impresionirali svojim vještinama, a povratna informacija (koju su odmah dobili) za njihove prijevode sigurno će pomoći možda nekom budućem prevoditelju iz ove grupe. Naposljetku, ima toliko dobrih (dječjih) knjiga kojetek treba prevesti, a ovakvi susreti sigurno su korak bliže tome.