"Dieter Lumpen": lakoća urezivanja u trajno pamćenje
Cmukovi prikazi stripova rade nam ozbiljan problem - teško je dočekati njihov dolazak na naše police.
Za razliku od naslova Petra chérie, gdje se autor kao pripovjedač izravno obraća naslovnoj junakinji, u naslovu Dieter Lumpen (Fibra, 2016.) [1]
Odmah na početku zatječemo Dietera Lumpena u grozničavom bijegu pred Turčinom koji bi mu rado prosvirao glavu, da bismo malo kasnije saznali zašto je uopće bio gonjen istanbulskim uličicama. Ni kasnije ne znamo ništa o njegovim korijenima, roditeljima i uzorima, tek određene ljubavne (ne)zgode iz nedavne prošlosti izađu na vidjelo. Dok potanko izlaže svoje viđenje događaja u koje se svojevoljno upleo, Lumpen ne koristi hiperbole u svoju korist, umjereno je subjektivan u objašnjavanju svojih i tuđih postupaka. Pretežno hladnokrvnih i odmjerenih kretnji, ostavlja dojam ležernoga osobenjaka kojeg iz nekih razloga ne drži mjesto (ni vrijeme) - sako mu je redovno prebačen preko ramena, u ustima cigareta, nemiran uvojak prekriva mu dio čela i pruža mladenački dojam, a na glavi šešir pa pomalo izgleda kao tamnokosi Burt Lancester ili puniji i naočitiji Humphrey Bogart. Elem, i po stasu i po stavu nalikuje privatnim detektivima koji, kao kakav beznadni socijalni slučaj, uredno idu iz slučaja u slučaj, nejasno se nadajući dolasku nešto bolje budućnosti za sebe. Lumpenove prijatelji(ce), mušterije i usputni suputnici vlasnici su živopisnih karaktera i neuobičajenih sposobnosti ili navika – primjerice, u prvoj priči (Bodež u Istanbulu) pomaže vremešnoj starici Berti Frühling u njezinoj potrazi za bodežom koji u dršci sadrži medaljon što za staricu ima sentimentalnu vrijednost. Unatoč godinama, starica nije izgubila romantičnu stranu, a i refleksi su joj u odličnom stanju, što će Lumpenu dobro doći u pogubnijim situacijama. U priči Zajednički neprijatelji pomaže svom prijatelju i nepopravljivom pustolovu (commendatore Giuliani) u potrazi za njegovim otetim balonom Vezuvom. Lumpen čak uspije u nekoliko navrata na brz način zaraditi bogatstvo (Filmski negativac), ali ga na još brži način uspije maestralno spiskati, što će reći da je iracionalan po pitanju prihoda i rashoda, velemajstor za stjecanje i gubljenje materijalnih dobiti: „Ispričao mi je složenu priču o dragom kamenju, policajcima i lopovima. Shvatio sam jedino da ću primiti dvadeset posto vrijednosti kamenja ako mu pomognem. Prihvatio sam“ (68.)
U priči Karibi Lumpen je na dobrom putu da postane uspješna filmska zvijezda, pruži mu se da prilika da kuša nektar zemaljskih, hodajućih zvijezda, no Lumpen odbije tu slasnu ponudu, pokazujući pritom da i on, poput mnogih, u sebi krije elementarnu slabost na primarne užitke. „Nudeći mi slavu i novac, taj me prokleti Amerikanac znao navesti da vidim da neke moje skrivene ambicije mogu biti prosječne kao i svačije.“ (181.) Poput Petre De Karlowitz, Lumpen je poprilično netipičan protagonist čije se namjere teže pročitaju pa su stoga i priče o njemu nestandardne, iznad prosjeka. Radnja se ne bazira toliko na akciji, koliko na psihologiji lika - u kasnijim pričama prevladavaju unutarnje dileme, naglasak nije stavljen na razinu akcije, već na njegove unutarnje reakcije po kojima se Lumpen uvelike razlikuje od okoline. Lice mu je moglo krasiti reklamne i filmske plakate diljem svijeta, no on svjesno odbije ovozemaljsku slavu i sigurnu financijsku dobit. Jest da nije posve siguran koliko je njegova odluka ispravna i da ga dobrano grize neodlučnost, no ipak se na kraju odluči za anonimnije življenje. Umjesto glamuroznih avantura i tereta slave što obavezno dolazi uz status holivudske zvijezde, ovaj svojeglavi svat radije bira karipsku lagodnost što se sastoji od domaćih žena i lovljenja sabljarki u društvu enigmatičnoga Kineza koji posjeduje nadnaravne sposobnosti. Za razliku od mnogih drugih protagonista koji su uvijek spremni za pokret i brzo djelovanje, Dieter Lumpen nije kronični ovisnik o avanturama, naprotiv, njemu godi lješkarenje na suncu.
Premda mu je životopis uvelike rupičast i prožet nesavršenostima u obliku pogrešnih odluka, njegovi ljudski postupci sasvim su dovoljan razlog za iskazivanje javnoga divljenja.. Zahvaljujući netipičnoj osobnosti lišenoj klišeja, lik Dietera Lumpena lako se urezuje u trajno pamćenje, zaslužuje opširno prepričavanje u društvu i iskrenu preporuku.