Sramota je ubiti pticu rugalicu. Ptice rugalice ne čine ništa, osim što nam pjevaju. Ne uništavaju ljudima vrtove, ne gnijezde se u kukuruzu, samo pjevaju. Zato je grijeh ubiti pticu rugalicu.

Harper Lee (1926. – 2016.) ovaj je roman pisala dvije i pol godine te ga objavila 1960. godine, da bi samo godinu dana kasnije bila nagrađena Pulitzerom za književno djelo. Različiti autori ističu da je pomogla američkom Jugu da se suoči s rasnim tenzijama i predrasudama te dala „Južnjacima“ način da razumiju rasizam s kojim su odgojeni (izvor: Wikipedia). George W. Bush odlikovao ju je Ordenom slobode 2007. godine, rekavši, uz ostalo, da je roman utjecao na karakter zemlje prema boljem.

15 Nedopričljivih jedva je čekalo reći što misle o ovom romanu. Klasik s pravom ili možda ne?

Dolores kaže da knjigu smatra autentičnom, s prekrasnim stilom pisanja. „Knjiga nije dobro ostarila – mi smo bijelci i dobri smo prema crncima, super smo!“ Prvi put u Nedopričljivima zabilježena je ocjena 4,9 za opći dojam. Zašto ne, kad ti fali ona jedna trunčica do savršenstva.

Čitateljski klub: Nedopričljivi

Pročitana knjiga: Ubiti pticu rugalicu

Autorica: Harper Lee

Datum rasprave: 19. 9. 2019.

Franko nam je povjerio da je, što se tiče romana, ovo bila najbolja rasprava Sanjara, njegovog bivšeg čitateljskog kluba. Ocjenjuje ju peticom u svim kategorijama, kao i bivša „Sanjarka“ Tina (Orbi).

Ivana S. čitala je knjigu prije nekih 5, 6 godina i zaboravila ju otada. Dodaje da je knjiga dobra, s lijepim porukama pogotovo u opisu gdje „samo djeca plaču“.

Kako su to mogli učiniti, kako su mogli? – Ne znam, ali jesu. Učinili su to i prije, učinili su večeras i učinit će opet, a kad učine – čini se da plaču samo djeca.

I Tei Ž. ovo je bila lektira na fakultetu, a ona se sjeća svega: likova, poruke... Ovo je bio njen početak uživanja u klasicima, a Atticus moralna figura s porukom kako reagirati u životu.

Ivana M. bojala se kako će to izgledati, zbog najave da se radi o hit romanu, a na kraju je plakala jer je gotovo. I Biljani je ovo lijepa knjiga s porukom, s odlično portretiranim likovima djece.

Senki je čudno što je autorica napisala samo tu knjigu, kad je ova tako topla i duhovita, s odličnim stilom pripovijedanja.

Ini je sve bilo glatko, lepršavo, zanimljivo, s dozvoljenom dozom patetike. Likovi su crno-bijeli, prihvaćeni kao stup društva i kako ona to lijepo kaže: „uz malo prezategnute žice savršenstva“.

... htio sam da vidiš što je prava hrabrost umjesto da povjeruješ kako je hrabrost muškarac s puškom u ruci. Hrabrost je kad znaš da si izgubio prije nego što počneš, ali svejedno počneš i ostaneš ustrajan usprkos svemu.

Naša profesorica Dijana kaže da joj je knjiga na popisu za čitanje već 10 godina i nije znala što ju čeka. Tipična američka dječja knjiga, poput Marka Twaina, čija djela voli, vratila joj je vlastiti osjećaj djetinjstva. Zanimljivo primjećuje situaciju – zašto su klinci ljuti na presudu – zbog oca ili zbog istine?

Sanja, koja je morala odraditi svoju popodnevnu smjenu, dotrčala je nakratko i samo mi šapnula: „Dajem sve petice knjizi!“ Hvala, Sanjo!

Nekima se knjiga ipak svidjela malo manje (nijanse su u pitanju).

Milena ju je čitala prije nekoliko godina, rekavši: „Nije mi bila vauuu, možda imam previše godina.“

Tei S. bila je malo zamorna i spora. „Dobra je, ali nije me oduševila. No, ipak priznaje da su likovi odlični, pogotovo odnos djece s njihovim ocem.

Petra misli slično, zbog spore radnje opći dojam joj je „samo“ 3,5. Ono što joj se svidjelo jest sličnost s romanom Malo Drvo, usporedivši Scout s malim indijanskim dječakom.

A ja, profesionalno deformirana pravnica, reći ću da volim priče koje u svojoj fabuli imaju suđenje i ne mogu a da ne istaknem djelić Atticusove završne riječi:

Ali, postoji jedan način u ovoj zemlji na koji svi ljudi jesu jednaki – postoji jedna ljudska ustanova u kojoj je siromah ravnopravan s Rockefellerom, budala s Einsteinom a neznalica sa sveučilišnim rektorom. Ta je ustanova, gospodo, sud.

Možda pomalo utopijski, ali meni najljepši citat o sudstvu, ikad.

Osobno sam čitala knjigu izdavača Šareni dućan i moram pohvaliti odličan prijevod Ljiljane Šćurić.

I, konačno pogledajmo kako su to Nedopričljivi na kraju ocijenili – opći dojam: 4,6; tema/ideja: 4,6; stil: 4,8 i karakterizacija likova: 4,8. Sveukupno je to 4,7. Na kraju, svi ipak zadovoljni!

Ako još niste čitali, preporučujemo vam da ne čekate dugo. I svakako nakon toga pogledajte i film – zasluženo nagrađen s tri Oscara, za najboljeg glumca (Gregory Peck), najbolji adaptirani scenarij i najbolju scenografiju.

Pozdravit ćemo vas s još jednim lijepim citatom, kojim Scout progovara o Dillu:

U njegovoj glavi punoj snova lebdjele su prekrasne stvari. Mogao je pročitati dvije knjige dok ja pročitam jednu, ali više je volio čaroliju svojih izmišljotina. Zbrajao je i oduzimao brže od munje, ali više je volio svoj svijet sumraka, svijet u kojem bebe spavaju i čekaju da ih netko ubere kao tratinčice. Polako se uspavljivao pričom i poveo i mene sa sobom, ali usred mira njegova maglovita otoka uzdizala se blijeda slika sive kuće s tužnim smeđim vratima.

harper lee i gregory peck