Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: Čitateljska grupa Ogranka Drenova

Pročitana knjiga: Nahrani me

Autor: Roman Simić Bodrožić

Datum rasprave: 2013.

Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige u našoj Čitateljskoj grupi Ogranka Drenova obilježili smo uzevši u ruke roman mladog domaćeg autora Romana Simića Bodrožića, voditelja Festivala europske kratke priče, višestruko nagrađivanog autora, pozitivnog, ali istovremeno teškog i oporog.

Knjiga „Nahrani me“ zbirka je kratkih priča koje se mogu čitati zasebno, ali kad se iščitavaju u cjelini čine daju nam jasniju, precizniju sliku života, našeg današnjeg svijeta, našeg prostora i naših specifičnosti. Uočljiva je ona zajednička nit koja ih veže, a to je život i to sve što u njega spada: prijatelji, djeca, roditelji, ljubavi. Ukratko, Emocije s velikim E.

Neobično je to što nas je ova kratka forma osvojila iako nije prvi put da smo je susreli na našoj Grupi. Budući da smo različitih profila, spolova, dobi, obrazovanja i backgrounda, teško nas je staviti u zajednički fajl. Ali se ipak, gotovo uvijek, složimo. Oko spomenute knjige definitivno smo se složili. Knjiga nas je oduševila! Priče, iako smještene u vremenski okvir kasnih 80-ih i ranih 90-ih, vješto izbjegavaju nostalgičnu notu i vrlo suptilno, bez imalo patetike, prikazuju situaciju tih vremena. Drugim riječima, vrlo kvalitetno, otkačeno, pomaknuto, a tako jednostavno i svakodnevno.

Priče su napisane u maniri „za svakog ponešto“. Autor otvara mnoštvo osjetljivih tema, razrađuje ih i vrlo spretno zaključuje. Teme su različite: rat, ljubav, prijateljstvo i nesretni obiteljski odnosi. Priče su životne i pune zgusnutih emocija, pa imamo osjećaj da govore o nama samima. Ova odlična knjiga govori o tome da odnos roditelja i djece nije uvijek onakav kakav bi trebao biti. Tako možemo pratiti u knjizi kako pojedinac od stanja ushićenosti zbog rođenja djeteta uskoro spadne na stanje rezignacije te čuđenja i šoka. Štoviše, nekad djeca predstavljaju teret, okov. Fino i duhovito autor uspijeva prikazati ono životno, istinito i konačno. Emocijom prevladava teške i dirljive momente. Oslikava svakodnevne situacije koje su na rubu bizarnosti, kao što je i život sam.

S jedne strane, priče su duhovite i emotivne. S druge strane, sirove i stvarne. „Lisice“, „Nahrani me“ i „Tako je govorio Majakovski“ najdraže su nam od svih priča. One govore o tome da se treba „nahraniti s ljubavlju“ jer, konačno, kako jedan lik iz priče kaže: „Sve je to pitanje srca.“ Na kraju, ljubav je ipak jača od svega i pobjeđuje.

Gordana Paprika