Čitali smo roman „Majmun i bit“ Aldousa Huxleya, a mišljenje većine knjigu ocjenjuje, u najgorem slučaju, kao lošu, a u najboljem kao – prosječnu.
Okupilo se nas sedmero u „Stakleniku“ GKR-a, a kasnije je svoj doprinos raspravi dala i odsutna voditeljica grupe Tina Kovačić.
Rasprava nije toliko bila rasprava koliko izlaganje različitih razloga i mišljenja zašto je knjiga loša. Čak i članovi koji su joj dali najviše ocjene imali su priličan broj negativnih primjedba , tako da se u najboljem svijetlu opet nije moglo zaključiti više od toga da je knjiga nedorađena i zbrkana.
Kao najčešće i najglasnije kritike romana, spominjale su se nedorađenost, zbrkanost, manjak kvalitetnog uredništva, nezrelost, površnost i pretencioznost. Dobar je dio prisutnih na raspravi izrazilo nevjericu da je roman napisao isti autor koji nam je donio i klasik „Vrli novi svijet“. Najprimjetnija iznimka ovim stavovima bila je voditeljica Tina, koja tvrdi da knjiga ima različita dublja značenja i skrivene sadržaje ispod površine. Nažalost, te su tvrdnje uglavnom naišle na prazne poglede.
Roman je podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu, Tallisu, par holivudskih intelektualaca, scenarist i sam pripovjedač, pronalazi odbačeni scenarij namijenjen smeću „Majmun i bit“. Zaintrigirani sadržajem, odvezu se na losanđeleski ranč autora scenarija Williama Tallisa, samo da bi saznali od stanovnika ranča da je autor preminuo prije šest tjedana. Prvi dio služi kao narativni okvir drugom, glavnom dijelu romana.
Drugi dio je sam scenarij „Majmun i bit“ po kojem knjiga dobiva naslov. Struktura tog scenarija je nimalo tipična te sadržava česte prekide, doskočice pripovjedača, razne ubačene pjesme i citate. Prvi dio romana također obiluje citatima i referencama koje se mogu doimati nepristupačno prosječnom čitatelju. Sama radnja scenarija opisuje apokalipsu i postapokaliptični svijet gdje umjesto svih ljudi imamo majmune: babune, gorile, čimpanze i slično. Autor opisuje crnu sliku, treći svjetski rat i devastaciju nakon koje cjelokupno ljudsko društvo, osim Novog Zelanda koji nije bitan kao ikakav strateški ili vojni cilj, devalvira u divljačku, barbarsku strukturu opsjednutu nekom vrstom pseudo-komunizma i štovanjem demona/đavla Beliala. Čitatelj prati ekspediciju Novozelanđana i njihov susret s ovom postapokaliptičnom civilizacijom.
Prisutni članovi su romanu dali sljedeće ocjene/bodove (od mogućih pet):
Kristina Bijelić: 3
Alan Martinović: 1,7
Romina Rovan: 3,5
Ozren Maričić: 3
Vedran Laković: 2,2
Bruno Pauletig: 1,5
Kristina Kardum: 2 (nakon rasprave je dodatno spustila na 1,5)
Naknadno je ocjenu dala i Tina Kovačić, i to 3,3.
Prosječna ocjena: 2,46