Prije nekoliko mjeseci provjeravala sam datum održavanja naše rujanske rasprave i nije bilo nikakve sumnje oko prijedloga koji bi se tada mogli čitati. Ivana S. kao najveća obožavateljica i poznavateljica lika i djela Stephena Kinga preuzela je na sebe zadatak da pripremi prijedloge njegovih književnih uspješnica. Nije bilo bolje odluke za proslavu autorovog rođendana koji pada upravo na dan održavanja čitateljske rasprave – 21. rujna.  

Ivanini prijedlozi bili su: Misery, Trkač, Carrie i Dugi hod. Potonji je očito ekipi bio najzanimljiviji i odluka je pala. 

Kratko o sadržaju

Svake godine, na prvi dan mjeseca svibnja, stotinu tinejdžera diljem SAD-a okuplja se za događaj poznat pod nazivom “Dugi hod”. Pravila su stroga - ako hodate ispod dozvoljene brzine, posrnete, sjednete i sl. dobijete upozorenje. Nakon tri upozorenja, slijedi izlaznica. Pobjednik je onaj koji preživi…

Pod pseudonimom Richard Bachman King je napisao pet romana zbog zabrinutosti da javnost neće prihvatiti više od jedne knjige jednog pisca godišnje.

“Samo nastavi ovako plesati sa mnom, Garraty, i nikad se neću umoriti. Strugat ćemo cipelama po zvijezdama i naglavce visjeti s Mjeseca.“

Iz raznih recenzija romana na internetu ispostavlja se da čitateljima predstavlja metaforu za vijetnamski rat u kojem je, s jedne strane, bilo mnogo poginulih, a s druge ovi koji su preživjeli izašli su iz njega toliko oštećeni da su poželjeli da nisu ostali živi. 

Ova distopijska priča je baš pravo generacijsko štivo jer je malo stariju generaciju (pored vijetnamskog rata) podsjetio na knjigu/film „I konje ubijaju, zar ne?“, u kojem je pozadina plesno natjecanje dok su oni mlađi primijetili poveznicu s trilogijom „Igre gladi“.

Zanimljiva je još jedna činjenica prema kojoj je netko istražio da su hodači u romanu, ako je vjerovati aplikaciji Google Maps, prešli 310 milja odnosno skoro 500 kilometara.

No, da vidimo što su na sve to rekli Nedopričljivi...

Ina još od zbirke „Mrkli mrak bez zvijezda“ ima traume od Kinga pa je bila vrlo kratka. Ovaj roman o uzaludnosti života neće pamtiti, ali mora priznati da se radi o jednom zaista vrhunskom pripovjedaču. Njene ocjene u prosjeku daju jednu solidnu trojku.

Biljana se, prije svega, pitala smije li čovjek ovako nešto pisati ili ga zbog tematike treba pritvoriti. I ona priznaje Kingovu genijalnost dodajući kako je on pisac koji nema namjeru poučavati čitatelja. Likovi su joj jako dragi i vjeruje kako smo svi zajedno vrlo malo osviješteni o temi ranjivosti dječaštva. Biljana je jedna od dviju čitateljica koja je dala peticu u svim kategorijama (vjerujem da pogađate koja je druga).

Ivani M. se svidjela ideja o neustrašivosti tinejdžera jer „tada možemo sve“. Odaje priznanje autoru za uspješan prikaz karakterizacije likova, indiferentnosti ljudi u masi, ali i o tome kako u gotovo svim tragedijama uvijek ispliva ljudskost. Ocjene – sve četvorke. 

Naša nova članica Kristina (dobro nam došla i dugo nam ostala!) tvrdi kako ju ideja romana tj. čovjekovo suočavanje sa smrtnošću nije uopće šokirala. Dapače, oduševljena je činjenicom da netko sa 32 godine (koliko je tada imao King) može napisati ovakav roman o odrastanju, kako čovjek spoznaje sebe dok korača prema smrti. Svakome bi ga preporučila, a to je opravdala i ocjenama između trojke i četvorke što smatra jako dobrim jer, u pravilu, rijetko dijeli petice. Draga Kristina, nadamo se da ćeš u našem društvu čitati još puno dobrih knjiga i da će ih popratiti i tvoje dobre ocjene.

Ni Jelena nije šokirana pričom o pitanju smisla života. „Likove sam doživjela kao situacije u kojima idemo kroz život.“ Iako joj je sam hod bio malo predug, lijepi opisi prirode naglašavaju ružnoću same priče, groteske ljudske gluposti. Zakon mase inače doživljava kao „svevremenski kukolj čovječanstva“ i ovo je možda i najbolji prikaz o toj temi na cijeloj raspravi. Djelo je ocijenila visokim ocjenama između 4 i 5.

„Shvatila sam da će to biti jedan dugi hod“, rekla nam je Petra na samom početku. Sve ju je zanimalo: kako idu, kamo, zašto? Osjećala je mučninu dok je čitala, sve je njihove emocije uspjela proživjeti. Ipak joj je nedostajalo to što o samim likovima nije saznala ništa. Knjigu smatra dobro napisanom, ali i dalje je u potrazi za autorovom najdražom. Ocjene su joj u prosjeku jedna solidna trojka.

Ivana S. je ona druga koja je dala sve petice (ali to ste već puno ranije shvatili). Knjigu je prvi put čitala prije 6 godina i dojam je malo drugačiji, ali još uvijek jednako intenzivan. „Smisao knjige je besmisao života.“ Istaknula je koliko su joj likovi bili bitni – u jednom trenutku živi, a u drugom joj umiru pred očima. Ivana, hvala ti na prijedlozima!

Milena nam se nije mogla pridružiti, ali nije propustila poslati svoje dojmove. Priču smatra originalnom, sugestivnom, ali joj je nedostajalo malo više pojedinosti o okolnostima koje su dovele do dugog hoda, o okruženju, likovima. Samo hodanje oko sredine knjige pomalo „pada“, ponavlja se pa joj radnja postaje dosadna. Drago joj je da je pročitala roman, priznajući kako ga sama vjerojatno ne bi izabrala. Ocjene su joj četvorke, osim općeg dojma koji je 3.5. Hvala, Milena!

Tea također nije mogla prisustvovati raspravi (a silno se veselila), ali je poslala lijep i dugačak e-mail sa Sicilije (ni manje ni više nego s kruzera). Hvala ti što si i na putovanju mislila na nas. I ona je jedna od velikih ljubiteljica ovog autora, koji ovoga puta ipak nije ispunio njezina očekivanja. Voli kad ju pripovjedač „smjesti“ u prostor i vrijeme i onda se lijepo „udomaći“, međutim u ovom slučaju joj to nikako nije polazilo za rukom. Ovo joj je valjda jedini njegov roman u kojem se nije uspjela povezati s likovima. Najkraće rečeno, prvu polovicu romana je čekala da autor krene u dubinu, a onda je u njegovoj drugoj polovici samo čekala da ta agonija konačno završi. Ostaje joj pamtiti neke druge Kingove uratke, a za ovaj je dala mlake ocjene između trojke i četvorke.

Moja malenkost je također ljubiteljica Kingovih djela, koja je uživala u romanu iako ima puno boljih od ovoga. Mučna distopijska radnja, životni likovi koji se savršeno razvijaju tijekom radnje, od antipatije do empatije doveli su do još jednih vrlo dobrih ocjena između 4 i 5.

„U svakom slučaju, ja nisam stonoga. Ja sam više zec, slažeš li se? Samo što sam svoj zlatni sat ostavio kod kuće i nitko me nije pozvao na čaj.“

A ovako je to točno izgledalo u brojevima: opći dojam 3.9, tema/ideja 4.2, stil pripovijedanja 4.2 i karakterizacija likova 4, što nam je dalo ukupnu ocjenu 4.1.

Rasprava je zaključena jednoglasnim odobravanjem i naklonom gospodinu Kingu – već smo ga u klubu imali prilike čitati i analizirati njegovu zbirku priča „Mrkli mrak bez zvijezda“. Majstor pripovijedanja „zakucao“ je još jednom, a mi smo sretne što smo imale priliku čestitati mu rođendan onako kako zaslužuje: pravim izborom štiva za naše ponovno okupljanje nakon ljetne pauze.

„Kad bi ljudi živjeli dan za danom, bili bi puno sretniji.“