Objavljen 2015. godine,roman "Doba mjedi"  je, bez ikakve sumnje, jedan od najvažnijih romana novije hrvatske književnosti.Radnja romana započinje u drugoj polovici 18. st. u južnoj Njemačkoj kojom vlada glad i neimaština i gdje dolaze činovnici bečke carice nudeći tzv. Transilvaniju, daleku, čarobnu zemlju austrijske carevine. Među doseljenicima u Slavoniju našao se i Georg Kempf, predak našeg pripovjedača Đure Kempfa.

Ubrzo, stvaraju se obitelji, niču nova sela. Početkom 20. st. nakon Velikog rata (Prvi svjetski rat) raspada se Austro-Ugarska, Slavonija je dio Hrvatske odnosno Jugoslavije. Tridesetih godina Kempfovi postaju Volksdeutscheri, "etnički Nijemci izvan Reicha". Uskoro, povijest jedne obitelji postat će upitna.

Čitateljski klub:  Čitateljski klub Knjižnice Čavle

Pročitana knjiga: „Doba mjedi”

Autor: Slobodan Šnajder

Datum rasprave: 29. 10. 2019.

Drugi dio romana opisuje turbulentno vrijeme Drugog svjetskog rata, Kempfovu mobilizaciju u njemačku SS diviziju "Galicija", njegov ratni put u Poljskoj. Po završetku rata Kempf se vraća u Slavoniju vlastitoj sudbini i sudbini volksdeutscherske zajednice.

U trećem dijelu, u novoj Jugoslaviji Kempf nastavlja borbu sa samim sobom balansirajući između vlastitog mišljenja i konformizma u odnosu prema novoj, komunističkoj vlasti. Veza i brak s Verom, partizankom i aktivistkinjom, svojevrsni je kompromis, ljubavna priča obilježena i određena nepremostivim razlikama.

Roman "Doba mjedi" sve nas se iznimno dojmio. Složile smo se da se radi o velikom djelu iznimne literarne vrijednosti. Istakle smo slojevitost romana koji obrađuje razne teme, od biblijskih, univerzalnih do osobnih tema malog čovjeka.

Biblijskim motivom "zmije od mjedi" autor karakterizira povijest čovječanstva kroz povijest ratova, što naglašava i samim naslovom "Doba mjedi".

"To je Doba mjedi, doba zmije koju je Mojsije načinio prema naredbi Boga, doba je odsutnog Boga; doba ideje u koju se mora vjerovati i vrijeme obožavanja mjedenih kumira. A u tom dobu počinjaju se najgori užasi." (str. 131.)

Roman je aktualan i svevremen.

"Ne zahtjevajte neki prekomjerni stupanj kulture i prosvjećenosti od ljudi čija je sudba ostati u nižem staležu. Ne napinjite njihove intelekte jer to će ih odvesti prema spoznaji njihova stanja, pa će s gorčinom obavljati one poslove koje, prema nuždi i svojem staležu, moraju obavljati. Also sprach die Kaiserin, tako govoraše carica." (str. 24.)

O raznim povijesnim događanjima autor povlači paralele kroz 19., 20. i 21. st. te ih svodi na sudbinu pojedinca.
Nijemci zauzimaju kuće u Slavoniji, a povijest se ponavlja kada njemačke kuće zauzimaju doseljenici pristigli vlakom bez voznog reda. Slično su se označavale kuće kao "zauzete" odnosno "poljske", "hrvatske" u ratnoj Poljskoj ili nedavno, u Hrvatskom domovinskom ratu. Motivom "gastarbajtera" koji odlaze za München simbolično se zatvara migracijski krug.

"Da netko ulazi u tuđu kuću kao njezin novi gospodar, u kuću u kojoj se još žari u peći, a krevet je još topao, dogodilo se na ovim zemljopisnim širinama ne manje od milijun puta. Ali za pogođene, ili za korisnike, to je uvijek jednom."

Vrlo je originalan, interesantan motiv nerođenog djeteta, dijelom pripovjedača, što daje dodatnu dimenziju romanu. Kroz njegove komentare, autor izražava svoje stavove, kao npr. o "kršćanskom grijehu":

"Ta se krivnja vodi kao zaduženje pod imenom iskonskog grijeha. Ja taj grijeh nisam počinio jer nema na svijetu ničeg čednijeg od nerođena čeda. Grijeh su počinili moji praroditelji. Naraštaji koji se spominju u Bibliji živjeli su mnogo dulje od današnjih naraštaja, pa me je uvijek čudilo što nisu dospjeli izravnati taj dug prema patećem Kristu... Otvoreno mi se ne dopada ideja da bi netko za mene morao patiti. Milijun bi puta bilo ljepše započeti život bez obligacija... onako nevino kao što je nevino samo postojanje." (str. 72.)

Jasenka je iščitala roman kao priču o teškoj sudbini glavnog lika kojeg uspoređuje s "listom na vjetru". Upoznala se s tematikom Volksdeutschera o kojoj je malo znala.

Slavici J. najviše se dopao dio o Kempfovom boravku u Poljskoj, gdje je, iako u teškim uvjetima dezerterstva, u jedinstvu s prirodom na neki poseban način ipak bio "slobodan".

Mariju je roman očarao, "ne zna koje joj je poglavlje ljepše". Naglašava dojmljivu ljubav Kempfa prema rodnoj Slavoniji te ističe sugestivne opservacije na životinje (štakori, mravi).

Rajna smatra da je autor, inače tematski i po stilu poznat kao "Krležijanac", ovim djelom čak nadrastao svog učitelja.

Jadranku F. roman se iznimno dojmio. Ističe motiv utjecaja svjetskih događanja na ljudske sudbine, slikovito opisujući kako "par usijanih glava poremeti, uništi živote milijunima ljudi".

Za Milenu, ovo je roman o Đuri Kempfu, običnom čovjeku koji ima svoje mišljenje, ne voli rat, voli istinu i nastoji živjeti po svome. Jako je se dojmila priča o teškoj sudbini Volksdeutschera koji su stranci i Nijemcima i Slavoncima, naročito u kriznim situacijama društvenih i ratnih previranja, prilikama koje naročito pogađaju "manjine". Najviše joj se dopao prvi dio romana, romantičan, pomalo mističan život i put Nijemaca Dunavom do Slavonije.

"Naime, na tom mjestu strašan vir putnike zove u podvodni zamak gdje stoluje car Dunava, a suri grebeni prijete na svoj način samoj splavi. Na dnu blista staklen dvor, usred kojeg je golema trpeza a oko nje sjede car u prilici golemog soma te podanici, dok svjetleće ribetine bacaju sjaj svojih krljušti na njihovu gozbu; na trpezi su staklenke, baš onakve u kakve se sprema ukuhano voće; u tim su staklenkama duše utopljenih. Neke su nastanjene tim dušama, druge su prazne, one čekaju; one puna duša car-som miluje svojim brčinama." (str. 16.)

Sve smo posebno hvalile autorov stil pisanja. Iako su mu rečenice krležijanski duge, guštale smo često ih čitajući ponovno. Jezik je "izvrstan hrvatski" s podosta starih, arhaičnih riječi, ali i "novih" izraza, kao npr. "imućan i naputovan", "knjigu dočitao", "nekmoli" (kamoli...) i dr.

U skladu s raspravom, roman "Doba mjedi" Slobodana Šnajdera ocijenile smo odličnom ocjenom (4,6).