Riječki studenti već nakon dva dana od početka beogradskih demonstracija, 4. lipnja 1968. godine javno izražavaju svoje stavove koje medijski prenosi Novi list.

Prisustvuju proširenoj zajedničkoj sjednici Odbora Saveza studenata Rijeke i Komiteta SK-a visokih škola i fakulteta na kojoj je razmotren položaj riječkih studenata te je zauzet stav u odnosu na demonstracije beogradskih studenata. Sjednici su prisustvovali i Vlado Togunjac, predsjednik Općinske konferencije SK, Vinko Grbac, sekretar Općinskog komiteta SK, Darivoj Žilić, predsjednik Općinske konferencije SSRN-a, Željko Grbac, potpredsjednik Općinske skupštine, Marko Pavković, tajnik Zajednice obrazovanja te predstavnici riječkih studenata.

Studenti Rijeke pridružuju se željama svih miroljubivih svjetskih snaga kako bi se sukob što prije okončao. Valja napomenuti i kako su u siječnju iste godine organizirali festival riječkih rock-grupa u kinodvorani Nebodera, s ciljem prikupljanja pomoći narodu Vijetnama.

Sukladno njihovim beogradskim i zagrebačkim kolegama, zahtijevali su rješavanje problema nezaposlenosti mladih, dosljedno poštivanje principa samoupravljanja, uklanjanje neopravdanih socijalnih razlika, uklanjanje svih elemenata koji usporavaju društveno-ekonomsku reformu te preraspodjelu sredstava u korist neposrednih proizvođača. Paralelno s tim, riječki studenti svjesni su i tadašnjih događanja u svijetu, pa tako 4. lipnja proglasom u Novom listu osuđuju napad Izraela na Jordan, Siriju, Irak te Ujedinjene Arapske Emirate definirajući ga kao gramzivost međunarodnog imperijalizma.

Studenti Rijeke pridružuju se željama svih miroljubivih svjetskih snaga kako bi se sukob što prije okončao. Valja napomenuti i kako su u siječnju iste godine organizirali festival riječkih rock-grupa u kinodvorani Nebodera, s ciljem prikupljanja pomoći narodu Vijetnama, ugroženom građanskim ratom i američkom agresijom. Festival su organizirali Općinska konferencija Saveza omladine, Odbor Saveza studenata, Amatersko kazalište Viktor Car Emin te Kinematografsko poduzeće. Nastupilo je 11 riječkih grupa među kojima valja izdvojiti pionire riječkog rocka, grupu Uragani.

Proglas

U proglasu koji su objavili povodom beogradskih događanja, osuđuju postupke tadašnje milicije prema studentima ali i izražavaju privrženost socijalizmu i drugu Titu kojem žele pomoći u rješavanju problema i aktualne krize. Iz teksta proglasa može se uočiti kako je više puta uređivan vlastoručno te kako je na kraju isprintanog teksta kemijskom olovkom dodano: „Osuđujemo grubost i nasilje bez razlike odakle dolazilo“.

Jasno je vidljivo kako su studenti bili prilično zbunjeni, od straha od mogućih sankcija fakulteta i tadašnje milicije, podržali su beogradske studente, ali i tadašnji režim, pažljivo formulirajući rečenice. Izražavanje vlastitog mišljenja koje je bilo suprotno od onoga što zastupa vladajući Savez komunista nije bilo poželjno. Demokracije u tom smislu nije postojalo.

Grupa riječkih liječnika koja se u protestnom tekstu upućenom riječkom gradskom komitetu, 11. lipnja 1968. potpisuje anonimno, kao „Grupa nezaposlenih liječnika“, možda najbolje oslikava tadašnje stanje jugoslavenskog društva.

S druge strane, grupa riječkih liječnika koja se u protestnom tekstu upućenom riječkom gradskom komitetu, 11. lipnja 1968. potpisuje anonimno, kao „Grupa nezaposlenih liječnika“, možda najbolje oslikava tadašnje stanje jugoslavenskog društva. Naime, u svom pismu oni izražavaju revolt što su i nakon tri, a čak i četiri godine nakon završetka svog studija nezaposleni te u nemogućnosti dobivanja posla.

Napominju kako su svjesni društvenih poteškoća i tada aktualne privredne reforme, no dok su oni čekali, kako kažu, razni pojedinci su preko veza, prijateljstava i svih mogućih makinacija dobili svoja namještenja. Tvrde kako je zapošljavanje preko veze specifičan riječki slučaj te traže provjeru zaposlenih preko veze, mogućnost dodatnih poslova, prekovremenih te honorarnih.

Napominju kako je i veliki broj njihovih kolega otišao u inozemstvo dok su čekali na zaposlenje. Traže raspisivanje natječaja s pravednim kriterijima za sve kako bi svi imali bolju perspektivu nakon završetka studija.

Na kraju su čak i zaprijetili gradskim ocima kako će obratiti direktno Josipu Brozu Titu ukoliko oni ne ispune njihove zahtjeve. Nevjerojatno je koliko je opisana situacija i nakon pola stoljeća slična današnjoj situaciji u modernom hrvatskom društvu.

Horor studentskih domova

Tko je tada podržao riječke studente? Načelno, lokalni gradski čelnici pozdravili su njihovu svjesnost o problemima te sklonost ka mirnom rješavanju istih, žustro raspravljajući o problemima mladih na sjednicama gradskog komiteta. Većina vijeća riječkih fakulteta osudila je beogradske ulične sukobe i tvrdila kako se problemi ne mogu rješavati nasiljem, dok su tadašnja velika riječka poduzeća poput Transjuga, Jadrolinije, Tvornice papira i 3. maja u svojim telegramima iskazali prijezir prema studentskim metodama borbe te punu podršku Titu za daljnje provođenje ekonomskih reformi. Studenti u Rijeci nisu se mogli ni na koga osloniti osim sami na sebe.

Koji su bili njihovi problemi? Veliki problem bio je neadekvatan i zastarjeli studentski smještaj u domovima na Podmurvicama i Sušaku. U tekstu „Alarmantno stanje u studentskim domovima“, Novog lista iz 1968. godine iznijete su neke činjenice vrlo loše kvalitete smještaja. Dom na Podmurvicama pretežito je imao trokrevetne sobe u kojima su se nalazili starinski ormari i pokoja vješalica, nije bilo centralnog grijanja, moguće je bilo samo grijanje na struju u vlastitom aranžmanu, osvjetljenje prostorije sastojalo se od jedne žarulje od 100 W, a studenti su većinom radili na jednom stolu. Prostorija za učenje u domu nije bilo, a studentska kupaonica bila je smještena u drvenoj baraci.

U domu na Pećinama prokišnjavali su zidovi, zimi se učilo u kaputima, a redovito je nedostajalo tople vode. Jasno je vidljivo da su studenti s kraja šezdesetih godina živjeli u uvjetima primjerenim početku prošlog stoljeća te kako se nametao imperativ izgradnje nove zgrade studentskog doma. Nova zgrada studentskog doma na Podmurvicama konačno je dovršena 1972. godine.

U domu na Pećinama prokišnjavali su zidovi, zimi se učilo u kaputima, a redovito je nedostajalo tople vode.

Drugi veći problem bio je nedostatak studentskog kluba u kojem bi mogli organiziranije djelovati, naime 1966. godine u prizemlju zgrade u Kružnoj ulici otvoren je Studentski klub na oko 700 četvornih metara, sa nekoliko odvojenih prostorija. Studenti su na raspolaganju imali buffet, čitaonicu, učionicu, prostoriju za biljar i ostale igre te prostoriju za gledanje televizije. Klub je svečano otvorio tadašnji predsjednik Skupštine Općine Rijeka, Dragutin Haramija. Međutim, uskoro nakon otvaranja došlo je do problema. Nedugo po otvaranju, klub je preuzelo poduzeće Studentski centar čija je vizija djelatnosti kluba bila suprotna onome što su studenti htjeli, pa su u prostor počeli dolaziti ljudi za koje on nije bio namijenjen.

Učestali incidenti te studentsko nezadovoljstvo vodilo je ka prepuštanju glavne programske uloge kluba studentima. Tada ih je u Rijeci bilo oko četiri tisuće te se pojavila potreba za njihovim zajedničkim prostorom gdje mogu djelovati te izlaziti. Kulturni život grada dodatno su obogatili osnivanjem Studentskog eksperimentalnog kazališta, pod vrlo provokativnim akronimom – SEKS, po ugledu na zagrebačke kolege koji su prije njih oformili kazalište istog imena, literarnom grupom te plesnim udrugama. Konačno, početkom veljače 1969. godine prijašnji klub Indeks predan je na upravljanje studentima. Moglo se započeti s priprema za otvaranje novog kluba.

Ostali problemi ticali su se povoljnije cijene gradskog prijevoza te nepostojanja studentskog lista putem kojeg bi mogli artikulirati vlastite stavove i razmišljanja. Iako su i prije studenti izdavali svoje novine te imali i manje emisije na Radio Rijeci, tek će 1969. godine Novi list uvesti posebnu stranicu namijenjenu studentima kao subotnji omladinski prilog pod nazivom „Upitnik“.

Uskoro slijedi i finale...