Koje, koje? 

Evo ove!

Buongiorno dottore

Michaël Escoffier, Matthieu Maudet

Che bello

Antonella Capetti

Che rabbia!

Mireille d'Allance

Il pinguino che aveva freddo

Philip Giordano

La cosa piu importante

Antonella Abbatiello

Lindo Porcello

Eric Battut

Lo scrigno incantato

Jean-Francois Chabas

Lupo Baldo

Eric Battut

Martino piccolo lupo

Gionata Bernasconi, Simona Mulazzani

Slikovničice za najmlađe

Eric Battut: Lupo Baldo

Da su vukovi postali sve prisutniji, intrigantniji i simpatičniji likovi u dječjim pričama, potvrđuje nam i Baldo, jedan jaaaako hrabar vučić. Toliko je hrabar da se, vjerujte, ne boji ama baš ničega... osim kad čuje mačka, ovcu, psa ili koku kako se glasaju. :) No postoji netko čije ga glasanje i tetošenje čini najhrabrijim na svijetu. Pogađate tko bi to bio, zar ne? :)

Eric Battut: Lindo Porcello

Zašto bi se mijenjao samo imidž vukova u dječjim pričama? Moglo bi se štošta zanimljivo i drugačije ispričati tako i o praščićima... Evo naprimjer imamo tu jednog praščića kojeg upoznajemo u skroz drugačijem svjetlu nego što bismo vjerojatno očekivali... pa barem prije nego što krene jesti čokoladnu tortu, bojiti crtež, graditi pješčani dvorac ili se voziti biciklom - kroz blato. :D Trk u kupaonicu i – eto ga opet u impresivnom izdanju, kao što mu i ime kaže. I što sad? Pa vrijeme je opet za igru! :)

Dok čitamo ovu zabavnu pričicu u rimi, možemo se poigrati pripovjedačkim glasovima i ujedno potaći dijete na komunikaciju gestama i glasom. Da posegnete za ovom slikovničicom, možda vas još potakne podatak da je 2010. osvojila prvu nagradu "Nati per leggere" koja se u sklopu istoimenog programa za poticanje čitanja djeci dodjeljuje najboljim dječjim knjigama i autorima koji promoviraju čitanje najmlađima. (Ako vas zanima, više o projektu naći ćete ovdje  kao i o našoj kampanji Čitaj mi!)

Michaël Escoffier, Matthieu Maudet: Buongiorno dottore

- Sljedeći, molim!

- Pa dobar vam dan! Što vas muči?

(...)

Aha, krokodila - zubobolja, slona surlobolja, vuka (eto, srećemo se opet :)) trbuhobolja (a što drugo, mora da je opet... ups! Glomp!). Eto ga, riješeno! Paaa, uglavnom... :))) (Što ono vuk (ne) mijenja?)

E, u ovaj ćete posjet doktoru željeti ići i vi i vaše dijete (a možete povesti i vaše kućne ljubimce, mi raccomando ;)). Osvojit će vas zgodnim ilustracijama, šaljivim tonom, humorom, a neočekivanim će vam krajem izmamiti osmijehe na lica - garantiramo. :) Pa što još čekate? Pokret! :)

Pričice za malo veću djecu (i sve koji se tako osjećaju ;))

Antonella Abbatiello: La cosa più importante

Što je najvažnije u životu? Što biste vi rekli? Možda nije najlaganije pitanje na svijetu...

Jednoga dana cijeli se zbor životinja tako okupio u šumi kako bi raspravljao o tome. Je li najvažnije imati duge uši? Bodlje? Ili dug vrat? Biti zelen? Imati krila, ili surlu, ili koju drugu karakteristiku koja ih štiti i/ili im omogućava život/opstanak u prirodi, a čini ih drugačijima, posebnima? Nije li svatko od nas važan upravo zato što je jedinstven, različit?

Hm, baš nas zanima kako bi bilo kad bi (nas) sve krasile te vrline koje životinje smatraju najvažnijima... A vas? Ako je vaš odgovor pozitivan, svakako potražite ovu modernu basnu – svidjet će vam se priča koju pripovijeda i sve one ilustracije što se skrivaju na duplim stranicama. :) A priznat ćete: danas je itekako pažnje vrijedna poruka interkulturalnosti i tolerancije.

I... jeste li odlučili: što je po vama naj, najvažnije? Možda provesti vrijeme sa svojim djetetom što kvalitetnije? Recimo uz neku dobru priču poput ove? (Samo predlažemo... :))

Antonella Capetti: Che bello!

Mislili ste da smo gotovi s pitanjima? O, ne. Tek smo počeli. ;) Jer bila jednom tako jedna gusjenica. I bilo je njoj dobro na njezinim listovima. Imala je život dostojan kralja i baš ništa joj nije nedostajalo. Sve dok joj se nije dogodio bliski susret s njuškom nepoznate životinje koja joj je rekla nešto što joj nitko dotad nije rekao – da je lijepa. A onda ju je počelo kopkati pitanje – što to znači lijepo? U potrazi za odgovorom obratila se brojnim šumskim stanovnicima, no njihova su se shvaćanja lijepog poprilično razlikovala...

Mogu li se medvjed, vjeverica, miš, jelen, vrana i gusjenica složiti oko iste vizije lijepog i hoće li to biti upravo ona ljepota koju ste i sami imali na umu, otkrit ćete ako zavirite među korice ove uistinu lijepe (nazovimo ju tako, prigodno i s pravom, jer i tekst i ilustracije zaslužuju taj epitet)pričice.

Philip Giordano: Il pinguino che aveva freddo

A sada ćemo, malo za promjenu, otputovati u hladnije krajeve. Kada stignemo na odredište, pozvat ćemo vas najprije da pogledate kako su ti polarni krajevi dočarani. Gledajte i uživajte. (Možete baciti pogled i ovdje.) Naći ćete tu i osvrt na priču i ilustracije, a ne možemo ne izdvojiti originalne ilustracije koje čine razliku, u velikom formatu, upotrebu geometrijskih oblika koji nisu statični, uzorke i detalje koji čine sve likove ekstremno realističnima, moderno ruho u dvije dimenzije, igru praznine i punoće, igru s veličinama i perspektivom, prikaz straha i zastrašujući dojam koji ostavlja skok s ledenih polja, impresivnu delikatnost pri izboru boja...)

Jednostavno poželite upoznati ilustratora koji tako divno oživljava priču, zar ne? Dobro, vjerojatno nećemo imati sreće upoznati Philipa Giordana, ali zato hoćemo njegovo literarno i ilustratorsko djetešce – pingvina zanimljivog po tome što mu je stalno hladno (skroz mogu zamisliti kako mu je ;)). I dok ni mami ni tati, ma ni jednom drugom pingvinu, nije hladno, jedino naš Milo ne želi skakati u ledeno more kako bi lovio ribice. Tada na scenu stupa kit koji poziva Milu na dug put do mjesta koje bi mu se moglo puno više svidjeti. Bit će to putovanje puno iznenađenja, zanimljivih susreta, pripovijesti, ideja... i pokojeg dirljivog trenutka.

Gionata Bernasconi, Simona Mulazzani: Martino piccolo lupo 

Biste li voljeli upoznati još jednog vuka (bit će bolji od prošlog, časna riječ ;)), još jedno osobito mladunče? Predstavljamo vam Martina, vučića koji je različit jer se dugo čeka njegovo zavijanje (ululato) i zato što voli okus trešanja, koje obično stavi na njušku i dugo gleda u tišini. I kako to obično biva, drugi vukovi iz čopora već govore da nikad od njega neće biti pravog vuka. A mama s veseljem iščekuje njegovo prvo zavijanje na mjesec. No njih su dvoje ostali usamljeni, u magli.

Nakon priče dočekat će vas nekoliko pitanjca kao poticaj za razgovor s djetetom o priči i temama koje dotiče te nešto prijedloga za razmišljanje, zamišljanje, crtanje i, prije svega, za gledanje s druge strane magle - lažnih mitova i stereotipa kojom su još uvijek obavijene teme poput autizma, o kojem između redaka progovara ova priča, kao i o važnosti prijateljstva, zajedništva, podrške, tolerancije i razbijanja predrasuda. Nastala je u inicijativi organizacije Il Kiwanis koja nastoji pomoći djeci diljem svijeta organizirajući razne susrete i projekte o brojnim aktualnim društvenim temama.

Želite li pročitati druge pričice o autizmu (ovaj put na hrvatskom ;))? Potražite ih u našoj knjižnici...

Ja sam Lovro

Moj brat je autist

Dobar dan, crtam... !

Mireille d'Allance: Che rabbia!

Nemojte se ljutiti, evo još malo, još pričica-dvije. :)

Pitanje (nije ih bilo dosta dugo ;)): kako izgleda bijes? Što kad mu se prepusti kontrola, kad mu se daju odriješene ruke? I što kad... OK, OK, vratimo se priči.

Sad kad smo vas umirili, pričat ćemo vam o Robertu i lošem danu koji je imao. Prvo je trebao izuti blatne cipele. Onda ga je čekao špinat za večeru. Onda je dobio kaznu (jer nije večerao) – odlazak u sobu dok se ne smiri. A u sobi se dogodilo nešto jednostavno nevjerojatno. Vodila se prava bitka. I bilo je neizvjesno. A tko je pobijedio? Ne bi bilo fora kad bismo vam rekli, zar ne? Da, lako je biti general poslije bitke, no neke (unutarnje) bitke ipak moramo voditi sami, još od malih nogu.

Jean-Francois Chabas: Lo scrigno incantato

I na kraju (konačno! ;)) pitamo (još samo ;)): jeste li za jednu bajku? Jednu od onih koje se pamte...

Jednom davno, davno negdje daleko, daleko jedan je ribar bacio u more svoju mrežu. Teško ju je izvukao, ali ne zbog obilja ribe u njoj. Jer bijaše u njoj samo velika metalna škrinja koja se sjajila na suncu. Ribar ju je satima pokušavao otvoriti na sve načine kojih se dosjetio, no nije uspio. Buka koju je proizveo dok se trudio privukla je stanovnike toga sela... Hoće li škrinja ostati u njegovu posjedu? Tko li će joj sve pristupiti u nastojanju da ju otvori? Kakve bi sve divote mogla sadržavati? Mi znamo, a i vi lako možete doznati – tek uz malo čarolije... ;)