Godina je 2051. Nenaseljene dijelove teritorija nekadašnje Hrvatske kupila je Sjeverna Koreja radi provođenja nuklearnih eksperimenata. Većina stanovništva odavno je odselila u Irsku, Njemačku, Kanadu i ostale zemlje svijeta. Oni koji nisu na vrijeme otišli, sada žive uz obalu pod totalitarnim post-markićevskim političkim režimom. Ženama su oduzeti identiteti, služe samo kao rasplodne jedinke. Tumaraju ulicama u crvenim uniformama, bez ikakvih prava. „Izdajnici roda svoga“ proganjaju se, zatvaraju, muče i ubijaju. 

Prva scena: turobna atmosfera i opustošeni krajolik. Noć je. Ulicama patroliraju vojnici odjeveni u crne odore. Na snazi je policijski sat. U kadar ulazi starija žena u prljavim dronjcima i raščupane kose. Kamera zumira njezino odlučno lice. Ima oko 62 godine. Okreće se oko sebe kako bi bila sigurna da je nitko ne prati. Skreće s označenog puta u šumu, a nakon toga počinje trčati. Dolazi do velikog grma i mahnito razmiče grane dok ne napipa metalna vratašca. Još jednom gleda oko sebe kako bi se uvjerila da je sama, a potom otvara vrata i spušta se u tamu.

Mrkli je mrak. Čuje se samo ženino ubrzano disanje i zvuk užurbanih koraka po zemljanom tlu. Ne mora vidjeti da bi znala kuda ide. Nije prvi put ovdje. Prstima dodiruje zid kako bi se bolje orijentirala. Nakon nekoliko minuta konačno dolazi do svog cilja. Oči joj se privikavaju na mrak i gotovo može vidjeti obrise velikog limenog stroja. Nekad su ih zvali automobilima. Poseže za kvakom, otvara vrata i ulazi unutra. Iz džepa vadi ključeve i stavlja ih u bravu.

Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja paljenja, stroj glasno zabruji i pale se svjetla. Postaje jasno da nije riječ o običnom automobilu. To je DeLorean! Kamera se usredotočuje na nadzornu ploču dok žena drhtavim prstima unosi datum, lipanj 2018. Njezina namjera je jasna: vratiti se 33 godine u prošlost i upozoriti ljude na ono što ih čeka. Spriječiti apokaliptičnu budućnost, odnosno svoju sadašnjost i promijeniti tijek budućnosti. Hoće li u tome uspjeti? Ako za kanon uzmemo brojne knjige, serije i filmove čija je tematika putovanje kroz vrijeme, odgovor je (spoiler alert): vjerojatno ne.

Putovanje kroz vrijeme oduvijek je bila vrlo privlačna (ne)mogućnost. Tko ne bi iskoristio priliku da se vrati kroz vrijeme i napravi nešto drugačije? Ili da ubrza nekoliko desetljeća u budućnost i provjeri kako život ide? Ne mora nam nužno namjera biti da nešto promijenimo. Umjesto pet dana u Londonu, zašto ne provesti pet dana u Londonu 1946. godine? Čisto turistički, da doživimo atmosferu poslijeratne Europe. Neki možda požele skoknuti još nekoliko godina unatrag i ubiti Hitlera, no kao što rekoh, ako je vjerovati književnim i filmskim ostvarenjima, teško da ćete u tome uspjeti.

TEZA 1: Vrijeme nije linearno

Imajući u vidu zastupljenost putovanja kroz vrijeme u pop kulturi, mogli bismo zaključiti da je ta tema zaista bezvremenska. Zahvaljujući tome, kada jednom putovanje kroz vrijeme doista postane moguće (a sigurno hoće, nemojte me niti pokušavati uvjeriti u suprotno), dostupan nam je čitav opus popularno kulturne literature na koju se možemo referirati. Možda nije sve znanstveno dokazano, ali moramo početi negdje, zar ne?

O putovanju kroz vrijeme ne možemo ni teoretski razgovarati ako ne napustimo tradicionalno poimanje vremena, odnosno uvjerenje da je prošlost nešto što se dogodilo, sadašnjost nešto što se upravo događa i budućnost nešto što će se tek dogoditi. Moramo se prikloniti definiciji vremena prema kojoj vrijeme nije linearno, već se prošlost, sadašnjost i budućnost odvijaju istodobno. Drugim riječima, istovremeno postoje sve verzije mene: ona koja se tek rodila, ona koja je krenula u školu, ona koja je završila faks, ona koja još nije započela pisati ovaj tekst, ona koja ga piše, ona koja ga je napisala, ona koja se udala za luksemburškog princa Sebastiena, ona koja je otkrila lijek za rak te ona koja je riješila sve ratne konflikte i donijela mir u svijetu.

Okej, ove zadnje tri možda (definitivno) ne postoje, no shvaćate poantu. Ako se sve odvija stalno i istovremeno, onda bi teoretski moglo biti moguće saviti prostorno-vremenski kontinuum i skoknuti u neki drugi trenutak u vremenu. Zvuči dovoljno jednostavno. Treba nam samo vremeplov.

TEZA 2: Vremenski stroj može biti bilo što

Gdje pronaći dobar vremeplov? Zapravo, bilo gdje. Ako ste vični ručnom radu, možete ga pokušati izraditi sami kao što je to učinio glavni junak kultne znanstveno-fantastične pripovijetke „Vremenski stroj“ H.G. Wellsa.

Ako vam je to suviše komplicirano, pokušajte s nešto jednostavnijim rješenjem: kupite automobil DeLorean, jedan od najpopularnijih vremenskih strojeva kojim se služio Marty McFly u svima dragom filmskom serijalu „Povratak u budućnost.“

Jedina opcija koja po popularnosti može parirati DeLoreanu jest kultni TARDIS (Time and Relative Dimension(s) in Space), svemirski brod i vremeplov koji sliči policijskoj govornici, a koristi ga glavni junak dugovječne BBC-jeve serije „Doctor Who“. Pa ako slučajno negdje naletite na nekakvu policijsku govornicu, nije naodmet probati.

Nadalje, junakinja ekraniziranog serijala „Tuđinka“ autorice Diane Gabaldon putuje iz 1940-ih u 1740-e putem uspravnih kamena (menhira) na brdu Craigh na Dun. Problem je što to mjesto zapravo ne postoji, ali možete isprobati menhire koji „glume“ u seriji, a to su tzv. Callanish Stones u Škotskoj. Možda upali.

U romanu „11/22/63“ Stephena Kinga, glavni junak putuje iz 2011. u 1958. godinu s krajnjim ciljem da spriječi ubojstvo američkog predsjednika Johna F. Kennedyja putem portala koji se nalazi u smočnici lokalnog restorana. Međutim, ovaj portal uvijek vodi na isto mjesto i isto vrijeme (Lisbon Falls, Maine, 9. rujna 1958. u 11:58).

Naravno, ako ste jedan od onih sretnika koji su na 11. rođendan dobili pozivnicu za Hogwarths, možda se uspijete dokopati i vremokreta, uređaja koji su Harry i Hermiona u „Zatočeniku Azkabana“ upotrijebili kako bi otišli u prošlost i spasili hipogrifa Kljunoslava.

Možda ste se jednostavno rodili s tim (a možda je to Maybelline) poput Henryja DeTamblea, junaka romana i filma „Žena vremenskog putnika“, koji ima genetski poremećaj zahvaljujući kojem nepredvidljivo i neočekivano putuje kroz vrijeme.

Mogućnosti su zaista neiscrpne, stoga ako vjerujete da vas onaj vaš stari romobil može odvesti u prošlost ili budućnost, ne dajte nikome da vas uvjeri u suprotno. Čak ni onim ljudima u odorama koji dođu po vas s onom čudnovatom bijelom košuljom bez rukava.

TEZA 3: Ako upoznate misterioznog stranca iz budućnosti koji vam pomaže i ostavlja tragove potrebne za rješavanje misterija, ta osoba ste vjerojatno vi sami

Najnoviji pogled na putovanje kroz vrijeme odvija se u desetodijelnoj njemačkoj seriji „Dark“ čija je prva sezona od prosinca prošle godine u cijelosti dostupna na Netflixu. Radnja se odvija 2019. godine u kišovitom njemačkom gradiću Windenu, gdje dolazi do nestanka nekoliko dječaka. Vrlo se brzo nameće zaključak da pitanje nije gdje se nalaze nestala djeca, već kada se nalaze. Naime, svi su nestanci na neki način povezani s misterioznim spiljama koje se nalaze podno grada i blizu nuklearne elektrane. U spiljama se nalazi vremenski portal, točnije crvotočina koja vodi 33 godine u prošlost. Mehanizmi prema kojima portal radi vrlo su misteriozni pa to dovodi do niza strašnih posljedica za stanovnike i nekolicinu likova koji su se slučajno ili namjerno našli u blizini spilja.

Glavni lik (ili bolje rečeno, jedan od njih) je šesnaestogodišnji Jonas koji pokušava vratiti svoj život na pravu stazu nakon očeva samoubojstva. U jednom takvom pokušaju normalizacije i uklapanja, Jonas s nekolicinom prijatelja odlazi u kasnonoćni pohod na šumu, gdje spletom okolnosti postaje posljednja osoba koja je vidjela jedanaestogodišnjeg Mikkela prije nego što je potonji doslovno iščeznuo. Početak je to vrlo složenog zapleta koji obuhvaća nekoliko različitih točaka u vremenu (1953. <-> 1986. <-> 2019.), velik broj likova i njihovih sudbina koje su uglavnom vrlo blisko povezane te zamršene vremensko-prostorne teorije i pretpostavke.

Upravo zbog toga mnogi kažu da je seriju „Dark“ teško pratiti, ali nemoguće prestati gledati. Do kraja sezone gledatelji već postaju toliko angažirani i aktivno sudjeluju u pokušajima otkrivanja što se to doista događa, pa rasprave poput sljedeće postaju sasvim normalne: „Ako dođe Budući ja i dadne Sadašnjem meni neki predmet koji Sadašnji ja odmah spali, a dva dana kasnije Sadašnjem meni opet netko dadne taj predmet, to nije nikakav paradoks, zato što će upravo taj predmet Sadašnji ja dati samom sebi kad postane Budući ja i onda će ga Sadašnji ja spaliti“. Logično je, kako ne kužite? :)

Serija je zahvaljujući svojoj atmosferičnosti i početnoj premisi koja obuhvaća tajanstvene dječje nestanke odmah u startu zaradila usporedbe s popularnom serijom „Stranger Things“, francuskom serijom „Les Revenants“, ali i kultnom serijom „Twin Peaks“.

Međutim, već u drugoj epizodi „Dark“ počinje spremno razvijati vlastiti identitet i nameće se kao serija koju ljudi neće uspoređivati s drugima, već ona s kojom će se ubuduće uspoređivati druge serije, pogotovo one koje za tematiku imaju putovanje kroz vrijeme. Osim toga, pravo je osvježenje da iz usta glavnih likova u ovom slučaju izlazi neki jezik koji nije engleski. Ako imate žicu za strane jezike, nakon deset odgledanih epizoda možda ćete biti sposobni voditi jednostavne razgovore o vremenu i prostoru na njemačkom. 

TEZA 4: Tijek vremena ne može se mijenjati

Iz serije „Dark“ možemo naučiti mnoštvo korisnih informacija koje bi nam mogle dobro poslužiti u vlastitim prostorno-vremenskim avanturama. Na primjer, kada putujete kroz vrijeme, po mogućnosti odjenite upadljivu žutu jaknu tako da odmah svima bude jasno da ni po čemu ne pripadate u to razdoblje, čak i prije nego što sa sumanutim pogledom u očima upitate slučajnog prolaznika „Welches Jahr haben wir?“ Ili po mogućnosti zaboravite svoj mobitel kod urara 1953. godine prošlog stoljeća i čekajte reakciju zbunjenog nalaznika. Ne treba posebno naglašavati da biste trebali pripaziti da slučajno ne naletite na vlastitu majku/oca, baku/djeda i kažete ili učinite nešto što nikako ne biste smjeli.

Ono što postaje gotovo posve jasno na kraju prve sezone serije jest da se prošlost ne može mijenjati. Logično, ako prihvatimo onu tezu s početka da se sadašnjost, prošlost i budućnost odvijaju istodobno. Sve što se mora dogoditi, već se događa. Štoviše, ako baš inzistirate da ćete učiniti nešto što bi moglo promijeniti tijek vremena i na kraju u tome uspijete, velike su šanse da ste napravili upravo ono što ste trebali napraviti da bi se događaji odvijali baš onako kako su se na kraju i dogodili. Želite uništiti crvotočinu kako biste onemogućili putovanje kroz vrijeme i posljedično spriječili sve što se dogodilo, što se događa i što će se dogoditi, sve nestanke djece i ostale tragedije? Možda biste mogli razmisliti još jednom da ne biste baš vi postali uzrok svemu tome. Bez obzira na to odlučite li biti samo nevini promatrač ili aktivni sudionik, vjerojatno je sama vaša prisutnost već uvjetovana za daljnji razvoj događaja.

Preostaje mi još samo da vas upozorim na potencijalnu sumornu budućnost koja nas čeka. Imajući na umu sve rečeno, promijeniti je vjerojatno ne možemo. Možemo se samo nadati da je riječ o umotvorini pesimistice s previše bujnom maštom. DeLorean je ostao bez benzina, tako da je moj put u prošlost završio prije nego što je počeo. Ovu poruku šaljem putem crvotočine nastale u Lukinoj jami, nadam se da će uspjeti doći do vas. Imam samo jednu molbu: ako uspijete pronaći pouzdan način putovanja kroz vrijeme, molila bih vas samo da mi donesete teglicu Nutelle. Ponestalo ih je u budućnosti. Hvala i lijep pozdrav od jedne putnice kroz vrijeme.

U Rijeci, lipanj 2051. godine