Traži se mjesto na polici! Među policama Središnjeg odjela Filodrammatica novu zbirku priča Šuma iza grada predstavio je riječki autor Zoran Krušvar, uz asistenciju urednika Envera Krivca te moderatorice Dunje Matić Benčić. Predstavljena kao najluđa Zoranova knjiga, novi naslov prema odabranim sadržajnim i tematskim uzusima kompilira Krušvarove stare i nove priče među kojima svoje puteve ka literarnoj pozornici traži niz, riječima urednika, psihosimpatičnih likova; „ostaviti sve i otići živjeti u šumu kao partizan u 2020. zahtijeva psihopatiju po meni“.

I dok će neki pomisliti kako su starije priče jednostavno ubačene, pisac priznaje kako je na određenim pričama trebalo podosta raditi. Najstarija među njima ima 14 godine, dok je najmlađa napisana pred dovršetak same zbirke. Pored njih su svoje mjesto nalazili tekstovi s Pričigna, Ri lita, čak i oni pisani tijekom lockdowna:

„Iako zadnjih godina ne pišem, imao sam periode kada sam pisao jako puno. Doma imam materijala za još dvije zbirke i barem još jedan roman. Iz tog fundusa sam vadio priče koje pašu.

Misao vodilja bila je sljedeća: „Razmišljao sam o tome što bi se trebalo desiti danas da normalni ljudi kažu "dosta je, idem u šumu".

Važnu ulogu tijekom tih nekoliko mjeseci pisanja i kompiliranja imao je Enver Krivac. Njegov odabir za Krušvara bio je jednostavan iz razloga što je on za njega odličan pisac, ali je i najjači tamo gdje sam najslabiji. Urednik ističe kako je objeručke prihvatio priliku s obzirom na to kako je već duže vremena bio u kontaktu s njegovom rečenicom i idejama.

Ideja iza ove zbirke primarno je bila egzistencijalne prirode. U središtu su se našli problemi likova uglavnom vezanih uz rad, pronalazak radnog mjesta, ili uvjete na radnom mjestu. Misao vodilja bila je sljedeća: „Razmišljao sam o tome što bi se trebalo desiti danas da normalni ljudi kažu "dosta je, idem u šumu".

Konačno, pisac ukazuje na kako kada „ljudi naiđu na neke teže egzistencijalne, često se dogodi da ih je vrlo teško ili nemoguće riješiti konvencionalnim sredstvima te moraju doći zombiji, vještice  da bi ih se riješilo jer drugačije ne ide.“

Svaku priču pohode i partizani, glavni motiv zbirke. Isprva vezani uz samo jednu priču nastalu tijekom Pričigina, partizani su se brzo počeli sakrivati u ostalim pričama. Proizlazi to iz autorove zainteresiranost za povijesnim temama, ali i odnosom društva prema povijesti, kao i na načine redefiniranja i učitavanja same znanosti. Konačno, pisac ukazuje na kako kada „ljudi naiđu na neke teže egzistencijalne, često se dogodi da ih je vrlo teško ili nemoguće riješiti konvencionalnim sredstvima te moraju doći zombiji, vještice  da bi ih se riješilo jer drugačije ne ide.“

A završetak teksta ne može drugačije otići doli u smjeru dobre preporuke koju nam za nadolazeće prosinačke dane donosi Enver Krivac: „Ako volite otkačene priče, ako vam paše narativ koji se ne libi suludih ideja, rješenja, ako volite biti iznenađeni svako toliko nečime što definitivno niste očekivali, iako ste i sami čvrknuti, ako se želite dobro nasmijati, a onda i razmisliti o nekim stvarima kada se odsmijete, Šuma iza grada savršena je knjiga za vas i vašu obitelj za Božić i nadolazeće blagdane.“