Još je jedan dan pretople zime. Sjedimo s profesoricom Ivom Vlah na marendi i dogovaramo posljednje detalje oko posebnog projekta koji u velikoj tajnosti pripremamo s učenicima Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka (detalji uskoro). Prolazi Ivin kolega i raspituje se o ždrijebu u petak. "Ah, neki nogometni turnir", pomislih potpuno nesvjestan koliko sam daleko od istine. "I, Iva, o kakvom je ždrijebu riječ?", pitam. "Pa imamo LAN party, igra se Dota 2", odgovara! Paf! "U moje vrijeme mi to nismo igrali", ljubomorno pomislih. Morali smo stoga ubrzo saznati o kakvom je spoju gamingkulture, obrazovanja i škole riječ.      

Običnog promatrača pojam LAN može asocirati na biljku čije konzumiranje nutricionisti preporučuju mljeveno s jogurtom jer sadrži puno omega-3 kiselina koje su pak dobre za srce. Znači uz "party" to bi bila zabava na kojoj svi hodaju s mljevenim lanom u svojoj čaši jogurta. Iako je to sigurno korisno srčanom mišiću, LAN o kojem ovdje govorimo za srce gamera jednako puno znači. Jednostavno rečeno, LAN party je događaj na koji sudionici donose svoja računala koja povezuju u lokalnu mrežu ne bi li mogli igrati računalne igre. Budući da u Prirodoslovnoj i grafičkoj školi Rijeka već imaju učionice s računalima povezanim u lokalnu mrežu, sudionici LAN partyja ne moraju nositi svoju opremu. Štoviše, na prvom turniru koji je organiziran 10. listopada 2013. vlastita je oprema bila zabranjena.

Ne bismo li razbistrili detalje priče o školskom LAN partyju, razgovarali smo s profesoricom Barbarom Smilović, pokretačicom cijele aktivnosti. 

„Na početku školske godine dobili smo novu računalnu učionicu i jedan od ciljeva bio je i testiranje opreme. Čim su se učenici upoznali s mogućnostima novih računala, prva ideja koja je većini pala na pamet bila je - konačno imamo konfiguracije na kojima se može igrati! Na svim se našim računalima mogla igrati Bubble Saga, no ono što se podrazumijeva pod „igranje“ su igre zahtjevne grafike u kojima sudjeluje više igrača koji međusobno komuniciraju preko mreže, a ugodno pokretanje takvih igara nam je omogućila tek nova oprema. Poklopilo se i da je meni u tom trenutku nedostajala slobodna aktivnost u školi; nešto na što me nitko ne tjera i što radim jedino za svoje osobno zadovoljstvo, stoga sam se bacila na posao. Posao koji je naišao na puno pozitivniji prijem kod ravnateljice i kolega i puno veći odaziv kod učenika nego što sam se nadala. Pripremila sam dugi govor i mnoštvo argumenata kada sam prezentirala ideju ravnateljici, ali ona je nakon pola minute oduševljeno pristala i dala nam dozvolu za organiziranje LAN partyja u školi. Školu čine ljudi koji svakodnevno borave u njoj i o njima ovisi što će škola voljeti ili ne. To što škola podržava organiziranje LAN partyja, ne znači da se učenici na nastavi igraju niti da su svi nastavnici cijepljeni protiv igara. Jednostavno postoji vrijeme za rad i postoji vrijeme za zabavu“, objašnjava nam profesorica Smilović.

Slika 2

I onda je počela akcija. U dogovoru s ravnateljicom i učenicima 4.mw razreda odlučeno je prionuti organizaciji događaja pod nazivom „Fešta u G2“ i to tako da središnji događaj bude LAN party, ali ne i da bude jedini razlog za dolazak. Donesene su društvene igre, mikrovalna pećnica i kokice, sokovi, grickalice te pozvani svi učenici i nastavnici škole. Slušajući ovaj opis, žao nam je što nismo bili.  

„Htjeli smo postići da učenici školu shvate kao svoju zajednicu, a ne samo mjesto prisile i da se uključe u kreiranje sadržaja koji su im zabavni u školi. Igra koju smo izabrali bila je Xonotic, besplatna FPS igra koja ne zahtijeva instalaciju, jednostavna je i mečevi kratko traju. Nitko nije imao ideju o tome koliko će biti zainteresiranih za turnir pa nismo željeli izabrati kompliciranu igru i odbiti potencijalne sudionike. Kompletnu tehničku pripremu obavili su učenici 4.mw razreda, razradili pravila turnira, osigurali nagradu i toliko bili uključeni u organizaciju događaja da su sami zaboravili trenirati za sam turnir“, kaže nam. Ono što Barbaru posebno veseli je broj prijavljenih timova, publika i profesori koji nisu samo nadgledali, već su se uključili i kao sudionici. 

„Prijavilo se 11 timova po 6 igrača, a pobjednika, Tim 3, dobili smo nakon 4 sata igranja. Publika je također bila brojna, događaj je barem nakratko posjetio i svaki nastavnik koji se našao u blizini, predsjednik Školskog odbora izvlačio je parove, a jedan kolega je igrao kao ravnopravni član tima“, govori. 

Ono što nas je zanimalo jest je li takva aktivnost ostavila traga na samoj nastavi. U odgovoru na to pitanje profesorica Smilović je realna i "na zemlji": „Jesmo li uspjeli izazvati dugotrajniji pozitivan učinak na učenike i nastavu, ne znam. Ono što znam je da su svi prisutni bili u školi cijelo popodne svojom voljom u svoje slobodno vrijeme i širili dobro raspoloženje. Za početak je dovoljno“, poručuje. 

I tako dolazimo do novog turnira i Dote 2 slučajni razgovor o kojoj nas je i doveo do ove priče.  

„Budući da je sve prošlo odlično, planovi za „Dotu 2 u G2“ počeli su dan nakon završetka „Fešte u G2“. Budući da je Dota bitno drugačija igra od Xonotica, i sam turnir je drugačije organiziran. Kvalifikacije se odigravaju kod kuće tijekom ožujka, a LAN dio će biti samo polufinalni i finalni mečevi u travnju u školi. Svi mečevi će se moći gledati u direktnom prijenosu i na snimci. Prijavilo se 11 peteročlanih timova iz srednjih škola i fakulteta, a na izvlačenju parova bila sam ugodno iznenađena ozbiljnošću prijavljenih. Meni je to samo igra, ali gledajući i slušajući tu djecu čini mi se da je nekima i posao. Taj osjećaj je postao još jači nakon što su timovi počeli objavljivati svoje logotipe na FB i dogovarati mečeve po grupama. Jedva čekam da se odigra prvih nekoliko mečeva da se sama sa sobom igram kladionice i pogađam pobjednika turnira. Svima je rečeno da je ovo turnir za zabavu, da ne postoji gotovo nikakav nagradni fond, ali iskreno se nadam da ćemo ipak uspjeti osigurati nagrade za pobjednike. Kokice i mikrovalnu na finalu svakako hoćemo“, optimistična je profesorica Smilović.  

I na ždrijeb za novi party su stigli profesori, ali nije baš sve išlo glatko. 

„Ovaj put su nastavnici sudjelovali samo u promotivnom meču na ždrijebu 28. veljače 2014. Od nas četvero samo je jedan već ranije igrao Dotu i zna što mu je činiti. Mene su osobno ubili 8 ili 9 puta, uglavnom nisam shvaćala što se događa, ali kako mi je jedan učenik šaptao, nekako sam uspjela doći do toga da su mi članovi tima nekoliko puta rekli bravo, na što sam ipak ponosna. Svi koji smo se usudili sjesti i pokušati igrati kompliciranu igru kao što je Dota, nemamo negativan stav prema igranju niti podcjenjujemo vještinu, trening i vrijeme potrebno da bi postao uistinu dobar igrač. Ujedno je i vrijeme, odnosno nedostatak istoga, glavni  razlog zbog kojeg si malo koji nastavnik može priuštiti ozbiljnije igranje“, zaključuje Barbara i upućuje nas na Marijana Mikolića, jednog od najangažiranijih učenika u organizaciji. „Počeli smo tako da je on meni pomagao, sada mislim da sam ja njemu pomagač“, kaže nam kroz smijeh profesorica.  

Bio nam je dovoljan pogled na njegov Facebook profil da shvatimo kako je Marijan ozbiljan igrač te ujedno vrlo sretan što je škola prihvatila ovakvu aktivnost.   

„Osobno sam oduševljen što su se LAN party planovi profesorice Smilović i mog razreda (4.MW) ostvarili i što su toliko uspješni. Jako mi je drago da je naša škola otvorena takvim modernim događajima i zahvalan sam što nas ravnateljica od početka podržava“, govori. 

Zanimljivo je činjenica da je za Marijana to jedno kompletno radno iskustvo. 

„U organizaciji obavljam razne poslove, po potrebi. Zajedno s prijateljima iz razreda i profesoricom planiram cijeli događaj, pripremam učionicu za goste (što uključuje i pripremu računala) te održavam online prisutnost putem Facebooka, maila i našeg bloga. Također dizajniram promotivne materijale, ponovno u suradnji s prijateljima iz razreda, te smo sada mi službeni suci Dota 2 turnira koji surađuju s kapetanima timova iz škola i fakulteta po cijeloj Rijeci kako bi organizirali kvalifikacijske mečeve prije polufinala i finala u travnju“, objašnjava nam i poručuje: "Publika je velika i ima još puno igara koje bi se mogle igrati!“

Ova zadnja poruka nam se najviše sviđa.