Građani Rijeke i posjetitelji moći će sljedeće dane iskusiti živuću priču o povijesnoj industrijskoj luci i pojasu na kojem se proteže željeznica. Od prosinca 2013. godine umjetnici Nadija Mustapić i Toni Meštrović stvaraju višekanalni, site-specific audio/video rad pod naslovom Čekaonica za ljude, strojeve i grad, koji će biti instaliran u javnom prostoru, u čekaonici glavnog željezničkog kolodvora u Rijeci. Čekaonica se otvara u četvrtak 5.2. u 19 sati u prostoru čekaonice.  

Čekaonica za ljude, strojeve i grad rezultat je cjelogodišnjeg procesa sakupljanja audio i video zapisa o riječkoj luci, njezinim gatovima i dokovima, skladištima, silosima, kao i cijelom potezu željezničke pruge sa željezničkim kolodvorom u neposrednoj blizini, starim okretištem lokomotiva, svjetionikom i rafinerijom nafte.

Navedena mjesta znakovita su za grad i njegove stanovnike, kako povijesno, tako i strateški, ekonomski, politički, kulturalno i mitološki. Ova instalacija istražuje njihove preostale tragove, skrivene na industrijskim površinama ili zapisane u sjećanju radnika i njihovim razmišljanjima o budućnosti grada. U povijesti točke ulaza u grad i mjesta koja su Rijeku spajala sa svijetom, željeznica i luka ostale su nakon širenja grada u njegovom najužem centru. Premda je prostorna, strateška i gospodarska međupovezanost luke i željeznice u prošlosti omogućila gospodarski i industrijski razvoj grada, danas su luka i željeznica izložene promjenama. Dok luka gradi nove dokove radi povećavanja kapaciteta, čekaonica glavnog željezničkog kolodvora je mjesto koje se rijetko posjećuje. Čekaonica za ljude, strojeve i grad poziva na istraživanje ovog prostora, njegovog stanja, značenja i potencijala.

Mustapić i Meštrović su suvremeni umjetnici koji najvećim dijelom kreiraju video i audio instalacije. Surađivali su na velikim multimedijalnim projektima, instaliranim u muzejima i galerijama. Njihov suradnički rad prožet je društvenim pitanjima, šireći pritom kategoriju dokumentarizma u poetična multimedijalna senzorijalna iskustva.

Musagetes je umjetnička organizacija iz Kanade, čiji projekti ističu ključno i značajno mjesto umjetnosti u ljudskim životima. Kroz svoje projekte u manjim gradovima Kanade, Italije i Hrvatske, Musagetes ostvaruje međusektorsku suradnju između umjetnika i zajednica.

Rad na ovom projektu omogućen je kroz suradnju i podršku Grada Rijeke – Odjela za kulturu, HŽ Infrastruktura, HŽ Cargo , HŽ Putnički prijevoz, Željezničkog kolodvora Rijeka, Luke Rijeka, Lučke uprava Rijeka i Plovputa.

Priznajem, događaj me zaintrigirao jer se odvija na željezničkom kolodvoru - u čekaonici. Njih nepogrešivo povezujem s knjigom, čitanjem... Putujete li i sami vlakovima, čitate li u njima štogod? 

Čekaonice, kao i knjige, povezujemo s polaskom. Početak čitanja je početak putovanja, mentalnog, emotivnog, intelektualnog, kreativnog, otkrivanja novih prostora ili već poznatih, ali na novi način, a čekaonice su mjesta u kojima ispreplićemo i sublimiramo "sada i ovdje" i ‘tamo i tada’. Čekanje je introspektivni moment, a kroz anticipaciju polaska spaja buduće i prošlo u sadašnji trenutak. Mjesto čekaonice je u našem radu Čekaonica za ljude, strojeve i grad prostor u kojem je moguće sagledati i poslušati sadašnje stanje pojedinih lučkih i željezničkih pogona u Rijeci (kroz video i zvučne zapise) te pojedinačno ili kolektivno razmišljati o polasku – za ljude, strojeve i grad.

Veze između vlakova i stvaranja kulturnih proizvoda (od priča, literature, do fotografija i filmova) su bogate i prožete promišljanjima o putovanju, mobilnosti i transportu kao prijenosu ideja i napretka pa i nije čudno da željezničke prostore povezujemo s knjigom i čitanjem.

Inače, oboje smo prije češće putovali vlakom, kao djeca ili kasnije za vrijeme studiranja. Danas je to rijedak slučaj, jednostavno smo svi preovisni o automobilima jer je put brži ili jeftiniji, ali najviše jer smo izgubili kulturu putovanja željeznicom.

Od čega se sama instalacija na kolodvoru sastoji? 

Video/audio instalacija se sastoji iz stropne video projekcije koja poput freske prekriva čitav strop prostora čekaonice, 4.1 surround zvuka i same čekaonice. U slučaju ­site site-specific umjetničkih radova, sam kontekst mjesta postaje sastavni dio rada pa je tako i ovdje; rad je koncipiran ne bi li integrirao sve svakodnevne aktivnosti i zatečena stanja na kolodvoru, polaske i odlaske vlakova prema rasporedu, prolazak putnika i radnika kroz čekaonicu…

Integralni video/audio zapis traje oko sat vremena, no komponiran je u loop-u bez početka i kraja i podrazumijeva da će gledatelji moći u bilo kojem trenutku početi i završiti gledati rad. Neki će se zadržati kraće, možda slučajno naletjeti na rad izlaskom iz vlaka, a neki će se možda upustiti u duže "čekanje", slušanje, gledanje i maštanje… Možda čak i svratiti ponovno i iskusiti nove oblike interakcije rada s prostornim kontekstom.

U svakom slučaju će i sami posjetitelji svojim boravkom u prostoru čekaonice postati dio instalacije jer smješteni u stolice za čekanje izlaze iz puke uloge gledatelja i aktiviraju ono značenje instalacije koje se odnosi na proces čekanja. Ponekad je možda i prikladniji naziv "čitatelj" nego "gledatelj" iako govorimo o vizualnim umjetnostima, upravo jer čitanje podrazumijeva aktivniji odnos s umjetničkim djelom nego gledanje.

Sam sadržaj video zapisa i zvuka otvara poglede na prostore lučkih obala i gatova, skladišta, silosa, prostora uz prugu, kolodvora, blokova skretnica, remize, okretišta lokomotiva, svjetionika Mlaka, INA-e, itd. Ta mjesta nose više značenjskih razina za grad i ljude: povijesne, strateške, ekonomske, političke, kulturološke i mitološke, a pokušali smo ih detektirati kroz vidljive teksture i tragove dosadašnjih uspona i padova na tim prostorima.

Koja je krajnja poruka koju želite prenijeti ili pak očekivana interpretacija? Riječani se dosta nostalgično "sjećaju" tih prošlih vremena koja simbolizira i željeznički kolodvor iako se ne iskazuje uvijek i prava energija za pomacima... 

Pomake je teško realizirati bez usmjerene energije, a usmjeravanje traži jasan pogled na cilj, ali i na mjesto polaska. Riječani se dovoljno dugo identificiraju s lučkim gradom, lukom, željeznicom i povezanom industrijom da su čak i danas u post-industrijskom vremenu skloni mitologiziranju tih prostora. Saznali smo tako radeći na projektu da npr. ukupan lučki promet svih hrvatskih luka iznosi 0.5 % ukupnog europskog lučkog prometa – podatak je to koji će iznenaditi svakog koji je odrastao sa slikom Rijeke kao velikog i značajnog lučkog grada.

Kroz ovaj projekt želimo prikazati prostore o kojima mislimo da puno znamo jer smo uz njih dugo i emotivno vezani, mada ih ne posjećujemo jer su nedostupni ili jer smo stvorili pasivan odnos s njihovim prisustvom u gradu. Želimo privući i dovesti publiku u jedan od tih prostora i omogućiti imerzivno senzorno iskustvo - gledanja, slušanja, iščitavanja, promišljanja. Kao umjetnici ne nudimo jednu krajnju poruku. Za nas već sam čin provođenja vremena u interijeru čekaonice željezničkog kolodvora mimo onog ‘logičnog’ razloga vezanog uz prijevoz, slušajući zvučne soundscape-ove o obližnjim željezničkim i lučkim eksterijerima te gledajući uvis prema jednom stropu i sadržajima koji su na njemu privremeno projicirani otvara mogućnosti formiranja novih priča o gradu – o čekanju, polasku, možda i cilju…

Radno vrijeme

Umjetnička instalacija Čekaonica za ljude, strojeve i grad bit će otvorena za javnost svaki dan od 5. – 11. veljače, od 16:00 – 21:00 sati. U blizini čekaonice vlakovi dolaze i odlaze, lokomotive pomiču vagone duž tračnica, dizalice prenose terete, kamioni i tegljači voze između luke i obližnjih silosa, putnici se ukrcavaju u vlak, radnici prolaze kroz stanicu. Svi ovi zvukovi i aktivnosti postaju sastavni dijelovi kreacije, miješajući se sa zvučnim i vizualni prikazima u samoj instalaciji. Upravo zato, pozivamo vas da navratite nekoliko puta kako biste iskusili razgovor između instalacije i mjesta postava.

Radionice

Umjetnička organizacija Musagetes na željezničkom kolodvoru organizira seriju od tri radionice koje će nadopuniti instalaciju i otvoriti raspravu o promjenama u gradovima:

četvrtak, 5. veljače, 16:40 - 17:30h - Kontekst

Sastanak na prvom peronu na kolodvoru (Trg kralja Tomislava 1)

Site specific instalacija postavljena na kolodvoru odraz je nekoliko aspekata – povijesnog konteksta, trenutačne situacije i preispitivanja budućnosti. Na ovoj radionici raspravljat će se o tim aspektima i kako oni utječu na rad. Primjećujemo li željeznicu uopće, njezine zvukove, mirise i prisutnost u samom srcu grada? Zapažamo li propadanje željeznice i utječe li ono na nas i naš grad?

Moderator: Ivana Golob

U suradnji s Građevinskom školom (prof. Asja Rukavina).

petak, 6. veljače, 18:00-19:30h - Prilagođavanje

Sastanak u bistrou Cres na glavnom željezničkom kolodvoru (Trg kralja Tomislava).

Večer će biti inspirirana idejom Borisa Groysa da se postojanost u gradovima može pronaći u "ponavljanom odgađanju konačnog rješenja... konstantnom fragmentarnom prilagođavanju novim zadatostima."

Uvodna rasprava (moderator – Ivana Golob) bavit će se preispitivanjem koncepta vizije grada. Svatko od nas ima svoju viziju razvoja grada koja je subjektivna. Trebamo li imati zajednički viziju i kako ju formiramo jedno je od pitanja koje ćemo dotaknuti. Pridružit će se i umjetnici Nadija Mustapić i Toni Meštrović koji će govoriti o svom iskustvu rada na području prostiranja željeznice, o energijama koje su susreli te u kojoj je relaciji njihov rad s estetskom i društvenom dinamikom željezničke postaje.

subota, 7. veljače, 16:00 – 17:30h - Čekanje

Vijeće mladih Benčić odlučilo se na jedinstveni način uključiti u održavanje izložbe "Čekaonica za ljude, strojeve i grad". Posjetitelji izložbe u subotu između 16 i 17.30 sati imat će priliku iskusiti vodstvo kroz instalaciju od sudionika projekta. Dječja razmišljanja, impresije i doživljaji otvoriti će vam novu i drugačiju viziju na ovu instalaciju.

Čekaonica