...madeleine kolačić s obzirom na drage negdašnje aktivnosti koje su se odvijale pod tom premisom pa smo morali saznati o čemu je ovdje riječ. O svemu nas je vrlo dobro informirala Marina Toto, koordinatorica volontera na projektu i predsjednica udruge "Kombinat" koji nam je ostavio u pamćenju ugodno iskustvo suradnje u avanturi zvanoj bibliobus. 

Što to točno vidite i čujete iliti reci nam o kakvom je projektu riječ? 

Naziv projekta se referira na same udruge koje provode projekt, Ri Rock predstavlja auditivni aspekt („čujemo“) dok Kombinat stoji iza vizualnog („vidimo“). Poveznica s(v)e govori o prednosti međusektorskog partnerstva i suradnje. Projektom Čujemo s(v)e vidimo, mladi za mlade na području PGŽ-a želimo razviti kapacitete za dobro upravljanje i održivi razvoj udruga mladih i za mlade na području Primorsko-goranske županije, kvalitetnije zadovoljiti potrebe mladih socijalno isključenih nezaposlenih osoba te potaknuti razvoj lokalne zajednice na području razvoja društvenih inovacija. Projekt ukupne vrijednosti 196.153,04 kune, u potpunosti financiran namjenskim bespovratnim sredstvima EU (Europski socijalni fond) te namjenskim sredstvima državnog proračuna RH (Vlada RH – Ured za udruge) provodit će se od 29. prosinca 2014. do 29. prosinca 2015. godine. Projektom želimo pospješiti zajednički rad udruga i daljnji razvoj, planiranje budućih aktivnosti za socijalno isključene mlade ljude, prilagoditi se zahtjevnim uvjetima i kriterijima prijave i korištenja sredstava iz europskih fondova, kvalitetnije i učinkovitije planirati i realizirati volonterske programe te otkloniti prepreke za učinkovito administrativno i financijsko planiranje, praćenje, evaluaciju i izvještavanje o radu udruga.

Spominjete da ćete razviti online platformu udruga mladih i za mlade koja će olakšati komunikaciju i suradnju udruga. Zvuči jako zanimljivo. Možeš li nam reći o čemu je riječ? 

Osim edukacija, u nekoliko navrata kroz tekuću godinu organizirat ćemo druženje predstavnika i članova organizacija civilnog društva (OCD) na temelju čega ćemo zajedno stvoriti online platformu kojom želimo potaknuti održivost partnerstva i međusektorske suradnje udruga mladih i za mlade na području Primorsko-goranske županije. Prvo druženje će se održati u utorak, 24.2. u 18h u Palachu (Galerija SKC).

Predstavnici udruga mladih i za mlade će na organiziranim druženjima imati priliku predstaviti se, ali i razgovarati o problemima, ciljevima, težnjama i potrebama u dosadašnjem radu, na temelju čega ćemo zajedno stvoriti online platformu. Sam koncept i strukture online platforme želimo dogovoriti s predstavnicima organizacija civilnog društva i to na druženjima koja ćemo organizirati. Od njih u neformalnim uvjetima želimo dobiti inpute o stanju na terenu.

Upravo smo u procesu kontaktiranja OCD-a i činjenica je da ne postoji sistematičan pregled organizacija civilnog društva u PGŽ-u. Tome je sigurno zaslužna i dinamika organizacija civilnog društva, koji brzo otvaraju nove udruge, brzo prestaju raditi, mijenjaju djelatnost ili kontaktne podatke. Na druženjima predstavnika i članova OCD-a želimo doskočiti tom i drugim problemima koje će se sigurno pojaviti. Osim što će druženja za rezultat imati online platformu, imat će i druge rezultate: činjenica da će se u jednom prostoru više puta kroz godinu naći korisnici i predstavnici OCD-a može pozitivno utjecati na jačanje međusektorske suradnje organizacija.

Vjerujem da bi ova platforma mogla postati pilot-projekt koji bi jednog dana funkcionirao kao živi „tehno klasifikacijski marker“ organizam koji povezuje ljude s obzirom na interese, a koji kao takav omogućuje nove suradnje. Ukoliko vidimo da tu ima mjesta za razvoj, potrudit ćemo se pronaći sredstva za nadogradnju platforme. Ali o tome kada dođe vrijeme. Malim koracima naprijed. Prvo druženje. :) 

Puno ćete raditi na sposobnostima mladih za pisanje EU projekata. U čemu su najveći izazovi? 

Pisanja projekata podrazumijeva drugačiji način razmišljanja od uobičajenog– strateški dokumenti ti postanu najbolji prijatelji, vrebanje na izmjene potrebne dokumentacije je dodano na to do liste, loviš sintakse koje odgovaraju natječaju. Ukratko, ono se svodi na konstantno vraćanje iščitavanju uputa za natječaj, vječno postavljanje pravih pitanja i zadobivanja dobrih odgovora od pravih osoba. Kompleksno, ali ne i nemoguće, odnosno nije baš toliko baw-waw koliko se voli ponavljati, ali zahtjeva veliku količinu organiziranosti. Provedba projekta je opet druga priča - imati ideju i onda ju staviti u kalup natječaja i još je provesti te ne izgubiti entuzijazam u moru papira - to je pravi izazov. :)

U provedbi EU projekta osobno mi nedostaje organski razvoj koji je tipičan za projekte koji nisu toliko stukturirani, a koji znaju zadobiti dodatne i meni najdraže produkte u finalnom (i ključnom) dijelu provedbe projekta. Odnosno kad projektni tim u žiži projekta zbog gubitka fokusa uvjetovanog umorom (budimo realni:) odluči napraviti – mini bonton za „Nulte dane Galerije SKC“, ili članovi idu miješati kolač koji se peče 5 sati na dan kolektivnog druženja za „Pokušajmo priču“ na Kastvu ili se ručno uvezuje 300 zbornika za „Obitelj i obrazovanje“ (za što je bilo potrebno 120 sati) ili se između pohoda po tiskarama napravi gif s promo materijalima.

Posao je nešto što mladi čovjek najčešće vidi kao prvi potrebu nakon izlaska iz svijeta formalnog obrazovanja, a vi ćete razvijati volonterske programe. U čemu vidite korelaciju svijeta volontiranja i svijeta rada? Kako se oni mogu međusobno pomagati? 

Volontirati u organizaciji gdje možeš zadobiti znanja koja su relevantna pri „ulasku u svijet“ (zadobiti znanje koje se ne može dobiti na fakultetu) ili odabrati volontirati jer gradiš nešto u što vjeruješ je važno jer ima toliko stvari koje možemo/moramo (na)učiti. Inače, volontiranje vidim kao trenutak kad svi imamo dobro plaćeni posao na kvalitetnom radnom mjestu, a nakon završenih obaveza na tom istom radnom radnom mjestu ostane dovoljno volje i energije za bavljenje područjima koja smatramo bitnima. U našoj „ekonomskoj stvarnosti“ volonterizam dobiva neki drugi značaj, prečesto krpajući neusklađenost obrazovnog sustava s potrebama na tržištu. Meni osobno zna zasmetati pretjerano naglašavanje volontiranja kao rješenje svih problema. Tako da, kao sa svime u životu, s volontiranjem ne treba pretjerivati.

"Kombinat" vidimo kao organizaciju koja kao rijetko tko vrlo aktivno ulazi u partnerske odnose i kroz suradnju gradi projekte. Jeste li zadovoljni dosadašnjim rezultatima takvog pristupa? Kakvo je iskustvo? 

Suradnja se često nameće kao bitna, možda bi bilo dobro razmišljati o tome koliko je ključna. Projekt Čujemo s(v)e vidimo je također rezultat suradnje. Nama to već dolazi prirodno jer je svaki projekt na kojem radimo a priori suradničke prirode. MMSU Rijeka, Grad Rijeka, Cukarikafe bar, Organ vida, Studentski kulturni centar i Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci, GKR, Lučka uprava Rijeka,Udruga Kastafsko kulturno leto, Primorsko goranska Županija, Udruga Ri Rock, SOS Telefon-Grada Rijeke, Druga Rijeka, kanadska fundacija Musagetes, Tutti frutti d.o.o. ... To je tek dio liste partnera, klijenata, organizacija s kojima smo ostvarili suradnju, ili čak već ponovili istu i vjerujem da će se taj trend nastaviti.

Što se tiče prirode suradnji, ima onih lakših i onih težih, neki ljudi jednostavno uz najveće napore ne mogu raditi zajedno, ali to je ipak rijetkost (a ako nije, onda možda ipak nisu ti drugi toliko problematični:). Uvijek je lakše „dići nos“ i reći „ja jednostavno ne mogu raditi s Guadalupe“. Teže je posolit stvar s malo samokritike i uloviti se u koštac sa svijetom, dati dio sebe u projekt i uz najbolje namjere zasluženo dobiti kritike koje će te spustiti na zemlju. Tako jedno 19 puta i onda postaneš manje siguran u vlastiti apsolutizam mišljenja, ali i više pečen za suradnju. Ponekad se ne razumiješ najbolje s partnerom ili klijentom, ali bitno je da ste svjesni zajedničkog cilja, dobrog projekta. U tom trenutku nešto što zajednički stvaramo, a ne mi kao pojedinci, dobije fokus, a to je najbitnije. Upravo sve nijanse prirode suradnje utječu na to da svaki projekt ima svoj miris :).

Mogu reći da je Kombinat izuzetno zadovoljan s rezultatima naše kolektivne kreativnosti. Kroz zajednički rad naučiš se lakše prilagoditi (razumnim) zahtjevima klijenta, lakše zrcališ stvar i prebacuješ se, nešto što je bitno za rad na svakom području. Članovi Kombinata, u prosjeku dvadesetšestogodišnjaci, imaju prednost što su naučili ili nastavili raditi na suradnički način. Što je više ljudi koji se razumiju, lakši je prijenos znanja, odnosno ima manje mjesta egotripovima. Uostalom, u kolektivnom radu nema mjesta pretjeranom egu jer bi stvar pukla. Fleksibilni pojedinci koji vide da mogu utjecati na razvoj projekta te koji razmišljaju o projektu i njegovim nijansama dovode do konstantnog generiranja i brušenja rješenja. Uz maksimalnu fleksibilnost ljudi koji vjeruju jedni drugima da dokazano za cilj imaju najbolje rješenje za projekt nekako i najveći problem djeluje manje nerješiv. Ilitiga, sigurna sam da nam takav način rada donosi sve više posla.

Osobno iskustvo na isključivo suradničkom poslu za mene je neizmjerno zahvalno, ali i zahtjevno. Nije sve rozo. Puno je tu bilo (i bit će!) kolebanja, njuškanja, povuci-potegni, kroničnog umora i beskrajnog veselja, tko- sam-ja-tko- si- ti trenutaka, ali definitivno preporučujem suradnju. U svim mogućim kontekstima. Gore. Dolje. Uvijek.