U Gradskoj knjižnici Rijeka od 11. do 18. veljače 2005. boravila je knjižničarka iz Gradske knjižnice Stockholm (Stockholm City Library) Marie Johansen. Cilj posjeta bilo je upoznavanje s projektom Mladi za mlade koji se već nekoliko godina provodi u Dječjem odjelu «Stribor» Gradske knjižnice Rijeka.

Razgovor s gospođom Johansen vodio se elektroničkom poštom nakon povratka u Stockholm.

Možete li našim čitateljima objasniti kako i zašto ste posjetili Gradsku knjižnicu Rijeka?

U Gradskoj knjižnici Stockholm knjižničari za djecu i mlade mogu se prijaviti za stipendiju koja se dodjeljuje za put u inozemstvo, kako bi vidjeli projekte koji su zanimljivi za posao i razvoj usluga u našim knjižnicama. U mojem naselju ima dosta problema s mladima u knjižnici – ili se svađaju s osobljem ili uopće ne dolaze!  Želim pronaći rješenje tog problema, nove prilike da uspostavim kontakt s mladim ljudima. Stoga sam upitala svog mentora u Gradskoj knjižnici Stockholm postoji li u svijetu neki uspješan način rada s tinejdžerima.

Moj mentor je vrlo iskusan knjižničar, sada je i ravnatelj Međunarodne knjižnice (u sklopu Gradske knjižnice Stockholm) no dugo je radio kao dječji knjižničar. Radio je i na ovoj stipendiji  i dobro poznaje situaciju u inozemstvu. Znao je za projekt «Mladi za mlade» u Gradskoj knjižnici Rijeka, poslao mi podatke i ja sam se vrlo «zagrijala» za to! Zvučalo je odlično: zašto se ja nisam dosjetila takvom načinu rada s mladima?  Poslala sam svoju prijavu punu entuzijazma i dobila stipendiju! Kontaktirala sam Verenu…(Verena Tibljaš, koordinatorica programskih aktivnosti u Gradskoj knjižnici Rijeka i autorica projekta «Mladi za mlade», op. a. )

 Je li posjet ispunio Vaša očekivanja?

Apsolutno! To je za mene bilo potpuno iskustvo, i profesionalno – sam projekt ispunio je moja očekivanja, kao i kontakti s osobljem Gradske knjižnice Rijeka. U Vereni Tibljaš, koja mi je priredila vrlo lijep program za boravka u Rijeci, pronašla sam srodnu dušu, a Gorana Tuškan mi je bila dobar «partner», vodila me posvuda i pomogla Vereni u realizaciji programa. Ravnateljica Marija Šegota-Novak i svi ostali u knjižnici bili su vrlo dragi i gostoljubivi!

To je bilo potpuno iskustvo i osobno – imala sam priliku vidjeti mnogo toga u Rijeci i okolici i stekla sam nove prijatelje u zemlji daleko od Švedske.

Koje radionice su Vam se najviše svidjele?

Radionica rasprave «Ajmo goli», jer ju je bilo zanimljivo gledati i slušati, ali i zato jer mislim da je važno za mlade ljude da raspravljaju o važnim pitanjima i osobnima, o osjećajima i ljubavi, ali i etičkim problemima kao što su ekologija, nasilje itd. Svidjela mi se i radionica «Patchwork», lijepo je izrađivati predmete svojim rukama i istovremeno stjecati prijatelje i razgovarati. U iluzionističkoj radionici svidjelo mi se što tinejdžeri mogu zabaviti mlađu djecu, ne treba sve biti strogo odvojeno, tinejdžeri na jednu, djeca na drugu stranu. «Društvo mrtvih pjesnika» uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu jer je bilo tako lijepo i toplo  i svi su bili tamo, svi krasni mladi ljudi koji vode svoje radionice ili ih samo posjećuju. To je ujedno bilo moja zadnja večer, vrlo emotivna uspomena.

Sjećate li se nekih posebnih utisaka s radionica?

Ti mladi ljudi imaju osjećaj sigurnosti i topline jer postoji mjesto gdje mogu otići, upoznati prijatelje i pokrenuti svoje radionice, što sigurno mnogo znači za osobni i psihološki rast svake individue. Lijepo je vidjeti te krasne mlade ljude kako su jaki i sigurni u sebe, vrlo odgovorni, i poštuju jedni druge. Projekt sigurno ima veliki utjecaj u njihovim životima!

Bila sam iznenađena i oduševljena kada sam vidjela toliko zainteresiranih tinejdžera, i toliko mladića. U mojoj knjižnici ovu skupinu je najteže privući kao potencijalne korisnike.

Bilo mi je vrlo drago vidjeti da je sve to vrlo jednostavno: ne treba imati puno novca ili tehničke opreme da bi se ostvario ovakav projekt. No svjesna sam da, kao i obično, sve ovisi o pravoj osobi. Uvjerena sam da je Verena ključna za ovaj projekt, i znam da ću ja biti pokretač ukoliko pokušam ovaj projekt izvesti u svojoj knjižnici.

Što ćete od ovoga iskustva pokušati primijeniti u svojoj knjižnici?

Morat ću biti «motor» i želim to biti! Pokušat ću pokrenuti radionice s mladima u svojoj knjižnici, no mislim da će za to trebati dosta vremena. Prvo ću morati upoznati tinejdžere koji dolaze u knjižnicu. Sada držim razgovore o knjigama za djecu do 12 godina a kolegica radi sa starijima. To je problem – želim ih upoznati, stoga ću pokušati promijeniti našu raspodjelu posla. No problem je i u tome što stariji razredi ne dolaze tako često kao mlađi. Pokušat ću iznaći i druge načine da se povežem i stvorim mrežu mladih ljudi. O tim stvarima moram neko vrijeme razmišljati, kako naći novi prostor i vrijeme za susrete s mladima. Pretpostavljam da je to najveći dio posla, jer prvo treba uspostaviti dobru komunikaciju s mladima. Kada se to uspostavi, pomoći ću mladima da otkriju što žele raditi u knjižnici i da to ostvare!

Koje ste općenite razlike primijetili između Gradske knjižnice Stockholm i Gradske knjižnice Rijeka?

Moram naglasiti da sam vidjela više sličnosti nego razlika. To me vrlo začudilo, očekivala sam da će biti različitije nego kod kuće.

Naravno, razlike postoje: prvo, kod nas ne postoji članarina. Svatko može besplatno dobiti člansku iskaznicu. Ako ste stariji od 18 godina i izgubite iskaznicu, morate platiti za novu, no to su samo troškovi izrade iskaznice, oko 2 eura. U Stockholmu članstvo vrijedi za sve knjižnice, i glavnu knjižnicu i ogranke. S istom iskaznicom možete posuditi građu na bilo kojem mjestu i isto tako vratiti knjigu gdje poželite. Imamo organizirani prijevoz za knjižnice, primjerice, u moj ogranak vozilo dolazi tri puta tjedno.  Naši ogranci umreženi su u naš elektronički katalog i sustav, pa tako u svakom ogranku možemo vidjeti gdje se koja knjiga nalazi i je li raspoloživa za posudbu u danom trenutku. Možete rezervirati knjigu u bilo kojoj knjižnici i knjigu ćemo poslati u ogranak u koji želite. Ova usluga stoji 1 euro, zbog posla i troškova omotnica i marki u slučaju da korisnika ne možemo kontaktirati elektroničkom poštom.

Korisnik u Gradskoj knjižnici Stockholm može posuditi najviše 50 primjeraka građe. Od toga najviše 2 filma, 5 CD-a, 3 broja časopisa svakog pojedinog naslova (posuđuju se stari brojevi).  Za učitelje i odgajatelje nema ograničenja. Moram napomenuti da nije uobičajeno da korisnici posude tako puno primjeraka.

Naša središnja knjižnica smještena je u nekoliko zgrada ali blizu jedne drugima, a dječji odjel se nalazi u istoj zgradi gdje i ostale zbirke. Čitaonica i Međunarodna knjižnica nalaze se u susjednoj zgradi.

U Rijeci nedostaje prostora za knjige i za stvaranje privlačnog okruženja u knjižnici! Nadam se da će se ostvariti mogućnost izgradnje nove knjižnice! To je loše za korisnike jer nemate mogućnosti izložiti knjige, zbog čega ih je teže naći. U Stockholmu dosta raspravljamo o tome, kako skloniti knjige koje se ne posuđuju kako bi ostale bile vidljivije, o izložbama knjiga i sl. A tek za vaše osoblje! Morate neprestano ići u rezervno spremište, što mora biti velik posao! Kad tražite knjigu u našem katalogu moguće je vidjeti nalazi li se u spremištu (ali u našem spremištu nema toliko knjiga) i gdje je točno spremljena. Uvijek  možemo vidjeti gdje se knjiga nalazi, u kojem ogranku, na kojoj polici. Također, čini se da je premalo osoblja u Rijeci! Čini mi se da nas je u Stockholmu premalo, ali shvatila sam da ste vi u još goroj situaciji. U obje knjižnice trebalo bi zaposliti više ljudi! Knjižnice bi trebale biti na važnijem mjestu u financijskim planovima političara!

Teško mi je razumjeti zašto postoji limit za otpis građe. Mi takvo ograničenje nemamo, ali ne mislim da zato otpisujemo više knjiga. Kako imamo zajednički računalni sustav, uvijek možemo vidjeti imamo li malo primjeraka određenog naslova i trebamo li stoga zadržati knjigu. Više ne vodimo kartotečne kataloge. Naravno, iz razloga što imamo zadovoljavajući računalni sustav.

U narodnim knjižnicama ne koristimo UDK već imamo švedski klasifikacijski sustav, SAB.

Vi knjige hrvatskih autora držite na okupu, mi na jednom mjestu imamo svu književnost na švedskom jeziku, bilo napisanu na švedskom ili prevedenu. No, one se drugačije označuju u SAB sustavu. Hc je oznaka za književnost nastalu na švedskom jeziku, a Hce za djela prevedena na švedski.

U Stockholmu svi knjižničari rade nabavu! Tj. svaki knjižničar nabavlja građu za svoju knjižnicu. Postoji jedna tvrtka/izdavač koji izdaje knjige drugih izdavača za knjižnice (malo je nespretno objasniti)  u tvrdom uvezu, ali kupujemo  i u različitim knjižarama. Ako korisnik zatraži knjigu koja nije u fondu moje knjižnice i procijenim da bismo je trebali imati, mogu odmah putem svog računala naručiti knjigu. To je u slučaju da se radi o knjizi za djecu, ako se radi o knjizi za odrasle prenesem to kolegi i na njemu je odluka hoće li nabaviti knjigu i kada.

U Švedskoj je drugačija situacija glede poslova knjižničara i pomoćnih knjižničara. Većina pomoćnih knjižničara ima prilično dobro obrazovanje, ne u knjižničarstvu, ali većina ih je nekoliko godina studirala razne predmete na sveučilištu. Nema ih mnogo koji dolaze izravno iz gimnazije. Možda iz toga razloga, a možda i zato što moramo naći rješenja za manjak osoblja, mnogo raspravljamo o našim stručnim zadaćama i uvjeravam vas da  tu još uvijek ima dosta kontroverzi. Naša ravnateljica je odlučila da neke osnovne usluge moraju svi  obavljati: svatko treba zaduživati i razduživati knjige, odgovarati na određene informacijske upite no ukoliko pomoćni knjižničar procijeni da ne može odgovoriti na upit mora potražiti pomoć knjižničara! Svi slažu knjige na police, ne samo pomoćni knjižničari. Mnogi knjižničari nezadovoljni su ovom odlukom, no ja osobno nisam: volim držati knjige u rukama i shvatila sam da bolje upoznajem fond dok slažem knjige.

Najnoviji događaj u mojem knjižničnom «svijetu» su automati na kojima korisnici svojom iskaznicom i PIN brojem mogu sve sami obaviti: zadužiti, razdužiti, vidjeti koliko primjeraka građe imaju zaduženo, koliko duguju itd.

U vašu korist mogu reći da imate vrlo razvijenu tradiciju programa u knjižnici., osobito u Dječjem odjelu. No čini se da i u ograncima dosta surađujete sa školama. Mi surađujemo sa školama, ali uglavnom radi razgovora o knjigama koje sam ranije spomenula (razredi dolaze čuti preporuke za čitanje). Što se drugih načina tiče, mi znatno manje surađujemo nego vi. U Striboru primjerice pričaonicu subotom održava odgajateljica iz dječjeg vrtića – u Švedskoj tako nešto nije uobičajeno i mislim da možemo mnogo naučiti od vas.  Trebamo se odvažiti i uključiti druge ljude u rad knjižnice, i trebamo knjižnicu smatrati više mjestom susreta gdje se mogu održavati tečajevi i drugi programi i za djecu i za odrasle.