Razmišljamo li dovoljno o našoj luci? Osluškujući pitanja tijekom gostovanja dekana Pomorskog fakulteta Alena Jugovića u sklopu projekta OK knjižnica, OK zajednica, odgovor je definitivno potvrdan. Pridošla publika pokazala je zavidno znanje o nadolazećim logističkim projektima u vidu Zagrebačke obale te nove ACI marine. S obzirom na to kako pridošloj publici nije trebao uvod u projekte, Jugović se našao pred baražom raznih pitanja koja ćete imati prilike pročitati u nastavku. U slučaju da niste upućeni u projekte, pripremili smo vam i dva slajda koji su se isključivo vodili onima našeg gosta. Na njima su prikazane osnovne informacije o samim projektima. Ako vam isti nisu dovoljni, predlažemo vam da pročitate kratak razgovor o Zagrebačkoj obali s ravnateljem Lučke uprave Rijeka, Denisom Vukorepom, kao i intervju s Kristijanom Pavićem, predsjednikom Uprave ACI-ja, o novoj marini.

Da, znamo kako smo pred vas bacili hrpu tekstova, ali imamo svoje razloge. Govorimo o projektima koji će imati velikog utjecaja na dugoročni razvoj Rijeke te je bitno informirati se o istima ako nam je plan živjeti u Rijeci. Gostovanje Alena Jugovića je naš mali doprinos cijeloj raspravi te prilika široj javnosti da dobiju odgovore na pitanja koja možda nisu uspjela naći svoje mjesto u široj medijskoj slici zadnjih mjeseci.

Q&A: Zagrebačka obala

Otkud će proizaći radna mjesta te što možemo očekivati po pitanju otvaranja istih u narednim godinama?

Alen Jugović: “Kontejnerski terminali rade 0-24. Vi morate imati tri smjene radnika koji konstantno rade u raznim segmentima. Najbolje je pogledati Jadranska vrata gdje već je sada 150 do 160 radnika. Imate ljude koji rade na otpremi, dopremi, organizaciji, planiranju itd. Sve to morate pokriti. Lučka uprava je tvrtka koja samo daje koncesiju i kontrolira istu.

Sve druge djelatnosti od punjenja i pražnjenja kontejnera, dizaličara, viličara, skladištenja, vođenja arhive, sve je to vezano za segmente koji se događaju na terminalu. Dakle ekonomisti, tehnolozi prometa, tehničari… Apsolutno mislim da će tu biti velika potražnja za tim kadrom. Ja se nadam da ćemo imati dovoljno ljudi. U Porto Barošu se spominje oko 100 ljudi, dolaze različiti projekti. Ponekad mi se čini i da nedostaje kvalitetnog kadra.

Mi smo na fakultetu promijenili sve studijske projekte jer smo znali da ova dva projekta dolaze. Od 1.6. ove godine uveli smo nove kolegije za koje prije nije bilo razloga. Prije ste imali jedan terminal gdje je zapošljivost godišnje bila dva do tri čovjeka. Ne možete pripremati studente za taj broj mjesta. No, ovo je već razlika. Vi imate opravdanje da idete u izmjenu kolegija.”

Gledajući danu koncesiju, mislite li da smo trebali istu produžiti ili skratiti?

Alen Jugović: “Prije nego što se daje koncesija, radi se studija opravdanosti iste koja mora pokazati da je iznos ulaganja na tom prostoru ekvivalentan danom vremenskom periodu. Ako je povrat što raniji, onda se daje kraće vrijeme koncesije (*ako je povrat na petoj godini, onda bi se davalo 10/12). Nisam radio studiju, a postoji jako puno elemenata koje bi trebalo vidjeti. Većinu puta se kod ovakvih investicija daje (koncesija) na duži period. Zadnje studije koje sam radio za npr. obale Crikvenice i Šibenika imale su koncesije od 25 godina, a radilo se o ulaganjima od 27, 30 ili 40 milijuna kuna. Ovdje govorimo o 250 milijuna eura.”

Što znači projekt za trenutnu prometnu infrastrukturu?

Alen Jugović: “Većina kontejnerskog prometa s Jadranskih vrata ide cestovnim putem. Dakle, kamionima i to je 60/40. Očekujemo da će i na Zagrebačkoj obali brojevi biti isti i da će to zasigurno biti opterećenje za naš cestovni sustav, ali vidjet ćemo. Logistički se to da riješiti. Ono što će se zasigurno dogoditi je da će dio kontejnerskog prometa sići s Jadranskih vrata na novi terminal jer je najviši udio među imao Maersk.”

Predstavljaju li nam stara skladišta problem?

Alen Jugović: “To je problem za luku Rijeka. Traže se slobodne površine što se i postiglo nedavnim  rušenjem „sedmice“. Dugoročno će trebati još površine. Skladišta koja su prije rađena ne odgovaraju današnjim vrstama tereta. Sasvim drugačije se priprema i radi danas. Svako vrijeme nosi svoje.”

Kako gledate na budućnost razvoja poslovanja poduzetničke zone Bodulovo u odnosu na integracijski moment s cestom D403 i razvojem Zagrebačke obale?

Alen Jugović: “Pazite, svaki terminal traži svoje pozadinsko logističko skladište. Trenutno kako nam je luka u centru grada, problem je što nema takvih sadržaja. Cijela marina nema suhog doka i servisa.

Ne znam koliko će na Škurinjama biti realizirano, ali mislim da će više pucati na Miklavlje gdje će moći raditi operacije kao što Luka Rijeka radi na Kukuljanovu za potrebe Jadranskih vrata. Mislim da će biti prekopiran model koji se dogodio na Kukuljanovu.”

Q&A: Porto Baroš

Koji su izazovi suživota kontejnerskog terminala i nautičkog turizma?

Alen Jugović: “Radi se o korporaciji (ACI-Gitone) koja je jedna od najjačih u Europi što se tiče financijskog poslovanja. Oni su opskrbljivač NATO saveza i proizvođač najelitnijih jahti na svijetu. Iskreno, takvih jahti u Rijeci nismo imali. Tu govorimo o 120 do 140 metara dužine, gotovo kao trajekt. Radi se o firmi koja zna što želi i hoće. Što je vidjela u Rijeci? Uvjeren sam da je uzela šestar, izračunala da ako imate auto i 60 litara goriva, da možete proći 600 kilometara. Povukla je radijus i kada je vidjela da tu spada pola Italije, Njemačke, Austrije shvatila je da tu ima potencijala.

Kad uzmete da je to marina koja se nalazi u centru grada te da ona živi s njime, to znači da će se svi sadržaji grada nuditi njoj te da ona ne mora iste graditi kao što je slučaj kod drugih marina pri čemu dođe samo do visokih infrastrukturnih troškova. Sad sam bio u Crnoj Gori, u posjeti tamošnjim marinama gdje je sasvim druga priča. Oni moraju stvoriti grad da bi imali ono što imamo mi.

Kontejnerski promet ne smeta tome. Imate u Barceloni kontejnerski terminal izdvojen na ulazu u Barcelonu, a ona je i dalje jedna od najvećih destinacija. Imate i Genovu koja je home port za kružna putovanja, a na ulazu u grad ima kontejnerski terminal.”

Hoće li uistinu doći do kohezije između grada i marine?

Alen Jugović: “Po pitanju marine, moramo znati da je za nju pokazan najveći interes iz razloga što nakon dvije godine imate mogućnost koncesioniranja putničkog terminala. Tu je najveći mamac jer su tu smještene velike jahte i tu su veliki iznos. Marina Porto Baroš je nedosanjani san Riječana koji su htjeli imati vez, a da ne idu na Krk ili u Crikvenicu. Male lučice nisu rješenje. Grad mora promijeniti prostorno-plansku dokumentaciju da bi se realizirao taj dio projekta jer to je trenutno lučko područje Luke Rijeka, a ne luka nautičkog turizma. Znate i da je Porto Baroš bio područje pod Lukom Rijeka te da je morao biti izdvojen odlukom lučke uprave, pa odlukom Vlade na sjednici vlade da bi to mogla biti luka posebne namjene. Ovdje isto to očekujem te očekujem da ćemo iskoristiti taj trenutak da cijeli sadržaj oplemenimo i smislimo i za građane Rijeke, a ne samo za nju. Vjerujem da je svima lijepo vidjeti lijepi restoran ili umjetničku instalaciju. Imat ćemo priliku pokazati što mi želimo te u toj sinergiji s onima koji ulažu u taj prostor vidjeti kako da se oni prilagode nama.

Idejno rješenje najvjerojatnije postoji od kada je koncesija objavljena. Ono što mogu reći je da se mnogo razmišlja i da se jako puno radi (posebice lučka uprava) da određeni segmenti budu osigurani za ono što dolazi. Ima rješenja, kao faks radimo na puno njih, ali to su još uvijek projekti. Stvarno se nadam da ćemo iskoristiti šansu.”

"Ovo što se kod nas događa, ovdje govorimo o jakim partnerima. Ne govorimo o firmama koje su sporedni igrači, već o Messiju i Ronaldu."

Što možemo očekivati po pitanju razmještaja parkirališta?

Alen Jugović: “Dijelom će biti u marini, ali morat će se naći rješenje za njih jer ih jednostavno neće biti dovoljno. Već se priča o parkiralištima koja bi bila iza Exportdrva jer se ukidaju i parkirališta na Rivi.”

Cijeli dio trebat će se riješiti i to sigurno ide. Čeka se samo poziv za financiranje Europske Unije. Moramo shvatiti da sva ova financiranja i projekti idu zahvaljujući njima te samo čekamo vidjeti kako oni izgledaju. Mi kao fakultet imamo javnu funkciju da se zajedno s lučkom upravom trudimo ispomoći. Oni i na to ciljaju, to nije samo investicija čistog kapitala. Nijedan privatnik nije postao bogat jer je trošio svoj novac, već jer je nalazio šanse u nečemu što se nalazi ovdje. Ne mora on voljeti fakultet ni sveučilište da bi radio s nama, već je prepoznao jednu snagu koja može provući masu projekata. Mi sada imamo 20 međunarodnih projekata koje 85% financira EU. Time vi njima dajete istraživanja i rješenje koja im zasigurno dobro dođu. To je pametno poslovanje i samo možemo reći svaka čast.”

Pitanje za kraj

Kako mislite da će se trenutna logistička kriza rasplesti te kakvog bi to utjecaja moglo imati po nas?

Alen Jugović: “Nekome je kriza, a nekome nije kriza. Brodari će reći da je super dokle god vozarina raste… Ipak, tržište će odgovoriti tako što će se početi proizvoditi novi brodovi; brodari najavljuju prenamjene brodova za mogućnost prijevoza kontejnera itd. Industrija koja se tiče brodova će profitirati.  Ono što će se dogoditi ako naraste cijena je da ćemo mi kao potrošači isto utjecati na to, i roba će biti skuplja. Zato se zove transportni i logistički lanac, jer je sve povezano. Nije problem onog broda što je zapeo u Suezu, već zato što je to utjecalo na cijeli logistički lanac tako što su brodovi stajali, luke su bile zagušene itd. To je rješenje koje će samo tržište iznivelirati. Na neki način će se neki logistički centri više približiti Europi i neće biti u Kini, bit će više cestovnog i željezničkog prometa. Ako se korona smiri, vratit će se i vidovi prometa kao što su avionski, željeznički itd. Pitanje je samo tko može procijeniti kada! Da sam ja taj, vjerojatno bih bio najbogatiji čovjek na svijetu.

Ovo što se kod nas događa, ovdje govorimo o jakim partnerima. Ne govorimo o firmama koje su sporedni igrači, već o Messiju i Ronaldu. To su kompanije čiji terminali ne propadaju. Teško se može dogoditi da jedan Merlin završi u stečaju. Govorimo o firmi koja sigurno ima budućnost i koja je rekla da će to napraviti.”

Tijekom gostovanja iz rukava su bile izvučeno još mnoge teme koje nismo uspjeli obuhvatiti ovim tekstom. Zbog toga vas pozivamo da si uzmete još pola sata te poslušate i druga opažanja pridošlog dekana. Vjerujte nam, isplati se.