Ispisivanje povijesti manjina, marginalaca, “sporednih” (...) pripada intrigantnijim dijelovima povjesničarskog zanata, ali i čitateljskog iskustva onih koji takve studije čitaju, prije svega jer smo kao čitatelji suočeni s osjećajem egzotičnosti svojstvenoj trenucima upoznavanja s nečim što ne čini svakodnevno iskustvo onih koji pripadaju “većini”, “središnjima” u određenoj zajednici.

Knjiga “Židovi u Rijeci i liburnijskoj Istri u svjetlu fašističkog antisemitizma” Sanje Simper objavljena od strane Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj 2018. godine upravo je jedan takav uradak - usmjeren prema manjini u specifičnoj sredini i to u razdoblju prepunom neviđenih lomova, pretjeranih radikalnosti, neumjerenih sukoba i na žalost  stradanja upravo pripadnika židovske vjere.

"Zaboravljena" povijest

Koliko god tema stradanja Židova u Drugom svjetskom ratu na globalnom nivou bila poznata ona u riječkom kontekstu ne čini značajniju kolektivnu memoriju jer je uslijed dramatičnih demografskih promjena Rijeka postala etnički novi grad, pa ni ne postoji snažniji kontinuitet sjećanja stanovnika na zajedničko iskustvo sa židovskim sugrađanima. S te strane gledano i Simper se bavi onime što možemo nazvati “prešućenom” ili “zaboravljenom” poviješću, kako je to nazvao u slučaju istraživanja odlaska Talijana i “Fiumana” Goran Moravček 1990. godine u radu “Rijeka, prešućena povijest”.

Tema stradanja Židova u Drugom svjetskom ratu u riječkom kontekstu ne čini značajniju kolektivnu memoriju jer je uslijed dramatičnih demografskih promjena Rijeka postala etnički novi grad, pa ni ne postoji snažniji kontinuitet sjećanja stanovnika na zajedničko iskustvo sa židovskim sugrađanima.

Djelo od našeg interesa nastalo je kao rezultat autoričinog doktorata obranjenog i napisanog 2012. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali koji je za potrebe knjige dodatno proširen, nadopunjen i utemeljen na još više arhivskih izvora. A upravo je potonje ključno - Simper je znanstvenica, vrijedan kopač i sakupljač mrvica tragova povijesti, pa sve svoje spoznaje temelji isključivo na izvorima, a ne provizornim izmaštanim naracijama kakva znaju zalutati i u “povjesničarske” studije najveće važnosti, posebno kada je riječ o temama koje se naslanjaju na ideološki naelektrizirano “brzo” XX. stoljeće.

Kronologija događanja

Knjiga “Židovi u Rijeci i liburnijskoj Istri u svjetlu fašističkog antisemitizma” je znanstveno djelo, pisano znanstvenim diskursom na temelju informacija dobivenima znanstvenim metodama, ali to ne znači da nije čitljiva svima koji žele upoznati povijest jedne posebne riječke zajednice poput židovske. Štoviše, autorica je jasnog i preciznog stila te pred čitatelja isporučuje slojeve intrigantnih informacija.  

Opsežan sadržaj (482. stranice) pregledno je i logično organiziran, uglavnom prateći kronologiju događanja od najstarijih prema novijim procesima te ga čine: Uvod, Položaj Židova od 1918. do proglašenja protužidovskih zakona 1938. godine, Uvođenje državnog antisemitizma 1938. godine u Kraljevini Italiji, Protužidovski progoni u Kvarnerskoj pokrajini (1938. - 1943.) i zaključna cjelina Epilog. Prikazana je postupna evolucija židovske zajednice u riječkoj sredini značajnije formirane u kontekstu snažnog riječkog gospodarskog rasta kroz drugu polovicu XIX. stoljeća, a neposredno vezanog na kojeg kolanjem kapitala kreće i razvoj Opatije i posebne židovske zajednice na Liburniji. 

Svojevrsna kulminacija knjige i fokus rada prvenstveno je na razdoblju egzistencije riječkog i liburnijskog područja pod talijanskim utjecajem, a potom i na vremenu formalne uključenosti u Kraljevinu Italiju od 1919. odnosno 1924. godine. Simper detaljnom analizom pravnog i zakonodavnog okvira Kraljevine Italije, a u kojoj na vlast dolazi Benito Mussolini odnosno fašistički pokret transformiran u stranku, precizno utvrđuje koje su silnice imale utjecaj na razvoj židovske zajednice u Rijeci. 

Medijske konstrukcije mržnje

Intrigantna je i naslovnica knjige koja je spoj fotografije famozne riječke sinagoge koju će dočekati sudbina rušenja u kontekstu nacističkog orgijanja 1944. godine te spoj novinskih članaka riječkih tiskovina s naslovima o Židovima. Medijski materijali su vrlo važni za nastanak ovog rada - oni su često ključan izvor, ali i fenomen za sebe jer svjedoče o mogućnostima i zapravo jezivoj lakoći medijske konstrukcije jedne mržnje. Izdvojit ćemo samo jedan uključen citat iz lokalne tiskovine La Vedetta d'Italia povodom uhićenja izvjesnog Carla Fishbeina 1919. godine s optužbom za mešetarenje devizama:

No bila je to uvjetno rečeno samo verbalna sitnica prema onome što će uslijediti.

Ključan trenutak za riječke Židove je 1938. godina kada se križa više procesa - u talijanskom kulturno-znanstvenom prostoru diskurs potpuno zauzima govor i teze o Židovima kao “lažljivoj” posebnoj rasi i njenoj inferiornosti, objavljuju se huškački manifesti, a novi popisi i propisi kojima se reguliraju granice života Židova u Rijeci postaju svakodnevica. 

Ključan trenutak za riječke Židove je 1938. godina kada se križa više procesa - u talijanskom kulturno-znanstvenom prostoru diskurs potpuno zauzima govor i teze o Židovima kao “lažljivoj” posebnoj rasi i njenoj inferiornosti, objavljuju se huškački manifesti, a novi popisi i propisi kojima se reguliraju granice života Židova u Rijeci postaju svakodnevica. Potrebno je reći da se u Rijeci odnosno Fiume tada nalazi i veći broj Židova pridošlih s područja Njemačke i zemalja koje je Njemačka već okupirala, nesvjesnih da će Italija voditi istu radikalnu politiku.

Konačno riješenje 

Prava potvrda toga uslijedila je 19. lipnja 1940.  godine akcijom masovnog uhićivanja i zatvaranja kvarnerskih Židova u prostore osnovne škole Turnić pri čemu je čak 5 učionica pretvoreno u zatvor nehumanog oblika s četrdesetak do pedeset zarobljenika u svakoj prostoriji, a sve prije daljnjih deportacija u zatvore diljem zemlje. U tim trenucima knjiga donosi svojevrsne vrhunce spoznaja o načinu funkcioniranja židovske svakodnevice u Rijeci uslijed dramatičnih životnih opasnosti. 

Kako ključan sadržaj razmatranja čini mahom fašistička Italija vrijedi reći i da pri tome Simper izaziva interpretacije prema kojima ta država i sustav nisu bili previše ozbiljni u provođenju antisemitske politike, a kada jesu riječ je bila isključivo o rezultatu pritiska nacističke Njemačke. U Italiji možda nije bila do krajnosti razvijena teza o biološkom istrebljenju, ali svakako je o superiornosti rase uz razvijen plan raseljavanja Židova izvan granica Italije. Simper iznosi teze i dokaze da je antisemitizam činio značajan dio ishodišne talijanske politike obilježene fašizmom te je imao svoja autentična obilježja s aktivnim manifestacijama na područje Rijeke i Liburnije.

Povijesne lekcije

U listopadu 2019. umjetnik Damir Stojnić izveo je u Rijeci specifičnu umjetničku instalaciju izradivši oznake tlocrta sinagoge u ulici Pomerio, bivšem središtu duhovnog života riječke židovske zajednice, a koja će 1944. godine skončati u prašini miniranja i požara. Na njenom mjestu niknut će prometna raskrsnica i betonska poslovno-stambena zgrada, a opstat će u memoriji samo kroz stare razglednice, fotografije i povremene publicističko-znanstvene zapise. Jednako kao i Stojnićev rad djelo poput knjige Sanje Simper na površinu izvlači kolektivno neupamćene, neugodne i ključne dijelove riječke povijesti koje ne treba tretirati kao kakav slučajni eksces već lekciju.  

Srećom, danas u knjižnicama i knjižarama možemo pronaći knjige poput “Neka bude inovacija: kako izraelska domišljatost popravlja svijet” Avi Jorischa, a ne bizarne nadriznanstvene studije o rasama, oblicima nosa, glave i uz njih vezanih karaktera kakve su se nalazile na riječkim policama u godinama koje su predmet autoričinog interesa u ovom značajnom radu.