Jedna od osnovnih osobina umjetničkih djela trebala bi biti komunikativnost, da se autor svojim djelom otvoreno ili kriomice obraća publici jer, ne postoje umjetnine samo zbog sebe, već zbog ljudi koji ih konzumiraju. Komunikativna umjetnička djela ujedno su redovno i na glasu kao kvalitetnija pa ugodno ostare, ali ne odu u zastaru, već budu zanimljiva mnogim generacijama.

Strip autor Craig Thompson (1975.) jedan je od autora čijim se djelima publika stalno može vraćati, ubraja se među autore koji progovaraju o problemima i dilemama što će stalno biti aktualne. Thompsonovi grafički romani Habibi (Fibra, 2012.) i Dekice (Fibra, 2016.) krucijalna su djela u području devete umjetnosti jer, Thompson tijekom pripovijedanja ne brblja, već smisleno pripovijeda o odrastanju, sazrijevanju i drugim životnim aspektima.

Nije bez razloga upravo Thompson napravio uvodnik za grafički roman Daytripper (Fibra, 2018.) što se sastoji od 10 poglavlja. Daytripper je velebna priča izvanredno zaokružena u smislenu cjelinu, a za njezin su nastanak zaslužni brazilski blizanci Gabriel Bá i Fábio Moon. Thompson je njihovu epsku priču o životu sveo na svega jednu tablu, pokazavši tako da je majstor u sažetom pripovijedanju. Naravno, može se o Daytripperu pisati kudikamo opširnije jer, brojni se motivi i teme protežu kroz priču.

Gusta priča

“Obogaćuje li umjetnost naše živote ili nam odvraća pažnju od njih?”, pita se Thompson u uvodniku i ukratko predočava čitatelju što ga čeka u Daytripperu. U središtu priče nalazi se pisac nekrologa Brás de Oliva Domingos koji će se nešto kasnije proslaviti kao autor romana Svilene oči. U 10 poglavlja predočava se Brásov život - opisuje se Brásovo djetinjstvo, intenzivne mladenačke godine što su obilježile ljubavi i snažno prijateljstvo, snalaženje u roditeljskoj ulozi, gubitak oca koji je također bio pisac te starenje. Na kraju svakoga poglavlja Brás umre u različitim prigodama i životnim razdobljima.

Daytripper je bogata oda životu. Govori o traženju svrhe, podsjeća čitatelja na drage osobe koje ne bismo trebali smetnuti s uma. Progovara o smrti i gubitku, prokockanim prilikama, nepredvidljivoj sudbini i kako se sve može preokrenuti u trenu, kako jedna odluka može biti sudbonosna. Govori se o ishitrenim odlukama i snažnom strahu od samoće, traženju srodnosti i zapinjanju u sjećanjima, potisnutim emocijama i neizrečenim mislima što se lako pretvore u mučni, nesnosni teret ako se predugo drže u sebi. U velikoj je mjeri pružen prostor odnosu roditelj-dijete, emocionalnoj povezanosti između članova obitelji, obiteljskim sponama i korijenju što se mora njegovati da ne bi istrunulo zbog nepažnje. Dom su ljudi, ali dom se krije i u nutrini bića, a to je tek jedna od brojnih poruka što ih pruža Daytripper. U više će navrata Brás pokazati da ima očeve osobine, a to će najbolje doći do izražaja kada se govori o procesu pisanja kojemu su obojica snažno posvećeni.

Čitajući Daytripper, čitatelj bi se mogao zapitati zašto uopće živi, koja mu je uloga i dužnost, po čemu će ga čovječanstvo zapamtiti i hoće li ga uopće zapamtiti po nečemu. Troši li vrijeme na prave ili pogrešne ideje i ljude? Kako nas zapravo vide nama bliske osobe? Trošimo li energiju na trivijalnosti umjesto da se u većoj mjeri posvećujemo bližnjima? Gusta je priča Daytripper, može poslužiti kao pripomoć u procesu osobnog rasta i traženja, nagovoriti na pomirenje i stvoriti smiraj u duši. Motivi smrtnosti i prolaznosti protežu se kroz cijelu priču pomoću koje se može prije doći do oslobađajućih spoznaja i duhovnih otkrivenja. Sličnu priču o smrtnosti čini drama Lucky (John Carroll Lynch, 2017.).[1]Glavni glumac, Harry Dean Stanton (1926-2017.), nije doživio službenu premijeru filma, umro je malo prije nje. 

Daytripper ima snažnu funkciju osvještavanja, nije puko trendovsko ostvarenje. Katkad je priča svega na korak do patetike, ali ipak ispadne dobro, ne pretvori se o sladunjavu sapunicu ili intelektualno prenemaganje. Brojne se poučne situacije nenametljivo pružaju čitatelju. Nije traganje i življenje uvijek bolan proces, a uložen trud u konačnici se isplati. Poručuje se da unutarnji dom i puninu mira, pruža osobna pomirenost, ali i snaga koju pruža osobna zajednica, dok se izvor mira uvijek krije upravo u pojedincu: “Brás je spoznao da dom uopće nije fizičko mjesto, nego grupa elemenata poput ljudi s kojim živiš – osjećaja, stanja uma. Osjeća se sigurnije znajući da čak i kad ode… tu je dom… koji ga čeka da se vrati. Tu se može odmoriti. Tu može naći mir.” (232.)

Ugodno propitkivanje

Intenzivna priča ne gubi na dinamici, čemu svakako doprinose pametno osmišljeni dijalozi. Nudi se poetičniji prikaz realnosti, bez upotrebe politikantstva i neukusnih provokacija. Razgovorljivost autora uspješno je urodila brojnim mentalnim plodovima. Daytripperprogovara svima onima koji umiju saslušati (sebe i druge), u stanju je izvršiti pozitivan utjecaj, učiniti da čitatelj donese odluku i bude jači od (samo)zadanih ograničenja. Dinamičan i bogat crtež slojevito je razrađen. Stvaralački entuzijazam osjetno je prisutan u crtežu i priči.[2] Gabriel Bá radio je na serijalu Casanova. Za scenarij Casanove bio je zadužen Matt Fraction koji je hrvatskim stripoljupcima otprije poznat po serijalu Oko Sokolovo. 

Ova univerzalna priča namijenjena je cjelokupnom pučanstvu, svima može biti razumljiva i prihvatljiva te nagovoriti čitateljstvo na aktivno i bolje življenje jer posjeduje motivacijski efekt. Definitivno je riječ o naslovu kojemu se vrijedi više puta iznova vraćati jer je u stanju izvući čitatelja iz ustaljene rutine, usto je dokaz kako umjetnost itekako može obilno progovarati, primjer je rječite umjetnosti od koje čitatelji mogu imati velike koristi. Ono što je proživio Brás de Oliva Domingos doživjeli su, doživljavaju i doživjet će još mnogi, neće priča o Brásu samo tako otići u zaborav. Daytripper je, nema sumnje, umjetničko djelo koje obogaćuje čitatelja i izaziva osjećaje, ne služi kao sredstvo bijega, već kao koristan materijal za pojedinčevo suočavanje sa životom.

Nakon što se pročita Daytripper, trebale bi nastupiti neke promjene u razmišljanjima čitatelja, možda neće baš sve ostati identično u čitateljevoj svijesti i njegovom dosadašnjem doživljavanju svijeta.

Dakle, Daytripper je priča za one kojima strip ne služi samo kao sredstvo jeftine zabave, već u određenim stripovima nastoje potražiti makar prigodno pitanje nad kojim se vrijedi zamisliti, razmisliti pa na kraju i osmisliti odgovor, spasonosno rješenje, formulu za bolju i zadovoljniju osobnost.