Proljeće nam je došlo. S njime i radovi u vrtovima. Zemlja se počela obrađivati, siju se salate, sade se tikvice, krastavci i kraljevi vrta - pomidori. Povrće, začinsko bilje, cvijeće, sve to nalazi mjesto u našem vrtu ili u „malom“ vrtu na balkonu, terasi ili barem na prozorskoj dasci gdje možemo, ako ništa drugo, imati teglicu s peršinom.

Teror prevelikog izbora. Kao i u svemu, tako i u knjigama o vrtlarenju, ima svega.

Strašno volim knjige o vrtlarenju i obožavam naletjeti na neku novu i dobru. Zapravo, uvijek imam jedno metar knjiga o vrtu na polici koje čekaju da ih pročitam. Jako je puno knjiga na tržištu i postavlja se pitanje - koju odabrati? Kao kad čovjek ode kupiti primjerice, šampon za kosu. Stojim k'o panj valjda pola sata jer budem paralizirana količinom izbora. Teror prevelikog izbora. Kao i u svemu, tako i u knjigama o vrtlarenju, ima svega - većinom je dosadan „kopi-pejst“ koji se može komotno preskočiti, a bazira se na šturom opisu biljaka i kalendaru radova. Treba znati odabrati one knjige koje zaista vrijedi pročitati.

Zavirila sam u sekciju „poljoprivreda“ naše Gradske knjižnice Rijeka i ostala baš ugodno iznenađena krasnom selekcijom knjiga. Od kućnih biljaka, cvijeća u kući, ljekovitog bilja, uzgoja ruža, dunja, vinove loze, malina i kupina, pa sve do prirodnog vrtlarenja, tematike koja mene najviše zanima i koja daje odgovor na pitanje – kako uzgojiti zdravu hranu bez upotrebe „kemije“ (umjetnih mineralnih gnojiva i raznih „cida“ – pesticida, herbicida, insekticida...)?

Obogati zemlju

O čemu sad ja pričam kad govorim o „prirodnom vrtlarenju“? Evo, da kažem rječicu-dvije o tome zašto je važno zaviriti u „Gradsku“ i odabrati jednu od mnogih kvalitetnih knjiga na ovu temu. Sve počinje od zemlje. Kvalitetno, zdravo i sretno povrće zapravo je posljedica kvalitetnog i bogatog tla. Paradigma konvencionalne poljoprivrede sastoji se u tome da se u zemlju upucavaju ogromne količine mineralnog gnojiva koje je vodotopivo (dio upije biljka, a dio se ispere i završi u podzemnim vodama) i zahvaljujući kojima biljka brzo raste; zapravo je napucana vodom i nutritivno jako siromašna.

Plus, biljke se tretiraju različitim pesticidima, insekticidima, herbicidima koji truju i osiromašuju zemlju, naša tijela i zagađuju vodu. Za razliku od tog pristupa koji osiromašuje i crpi zemlju koja je svake godine siromašnija i mora se napucavati sve većom količinom „kemije“, postoje i „alternativni“ pristup uzgoju hrane znan kao „organski“ , „biološki“ ili „prirodan“ način uzgoja hrane. To nije jedinstvena metoda već obuhvaća različite načine uzgoja hrane kojima je zajedničko to da se hrana uzgaja prirodno, bez kemije, bez umjetnih gnojiva i „cida“.

Znači, kod „organskog“ nije riječ samo o finalnom proizvodu kojeg jedemo (hrana), već je riječ i o načinu na koji je to nešto proizvedeno, tj. uzgojeno, a ono što je zajedničko ovakvom načinu uzgoja hrane je naglasak na osnaživanju i bogaćenju tla jer bogato tlo posljedično daje zdrave biljke. Poanta je da se vrtovi, njive, oranice, imanja – bilo koja jedinica proizvodnje hrane, učini jakim, bogatim i zaokruženim eko-sustavom koji je održiv.

Naslov za naslovom

Da se vratimo na knjige; izbor knjiga na temu „prirodnog vrtlarenja“ u „Gradskoj“ je odličan. Tako možete naći Fukuokinu knjigu „Revolucija jedne slamke“ – predivna knjiga o nekonvencionalnom pogledu na poljoprivredu jednog jako zanimljivog Japanca. Tu je i Tompkinskova „Tajni život tla“ – knjiga koja mi je kompletno promijenila način na koji doživljavam zemlju i knjiga kojoj se svako toliko iznova vraćam - klasik u pravom smislu riječi.

Nakon ove knjige, zemlju garantirano nećete promatrati na isti način. (Postoji i „Tajni život biljaka“ – jedna od onih knjiga koje ne možete prestati čitati dok ju ne smažete do kraja.) Ostala sam zatečena koliko je dobro pokrivena tema biodinamičke poljoprivrede – jednog od smjerova unutar domene organskog uzgoja hrane. „Poljoprivredni tečaj“ Rudolfa Steinera čini „Bibliju“ ove struje poljoprivrede (nemojte se sekirati ako ne budete razumjeli ovu knjigu, niste glupi, Steiner ju nije mogao više zamotati u teško razumljiv jezik i apstrakciju).

Predivne fotografije u knjizi će vas motivirati da barem malo zazemljite ruke.

„Praktično vrtlarenje“ Marije Thun svakako je nezaobilazan klasik u biodinamičkom pogledu na uzgoj hrane. Također se može naći knjiga o pripremanju biološko-dinamičkih pripravaka. „Biodinamičko vrtlarenje“ Montyja Waldina je nova knjiga koju toplo preporučujem jer jasno i kroz praktične savjete čovjeku otkriva sve principe biodinamičkog vrtlarenja – možda je ovo zapravo i „bazna“ knjiga koju bi trebalo pročitati kad se kreće u pustolovinu uzgoja zdravog i sretnog povrća uzgojenog na prirodan način. Plus, ako ništa drugo, predivne fotografije u knjizi će vas motivirati da barem malo zazemljite ruke.

Jako je kvalitetno obuhvaćen i hrvatski doprinos biološkom uzgoju hrane – klasik do kojeg je inače teško doći - „Ekološka poljoprivreda“, Darka Znaora je temelj. Fantastična knjiga za koju se nadam da će ponovno u tisak jer je nezaobilazna u ovom području. Tu je i „Permakultura“ Karmele i Miroslava Kiša – važna i sveobuhvatna knjiga o permakulturnom pristupu životu i vrtlarenju. „Zeleni kvadrat“ Kornelije Beniovsky-Šoštarić, poznate vrtlarice zahvaljujući kojoj je masa Hrvata i Hrvatica krenula u svoje vrtlarske avanture - svakako vrijedi pročitati.

Meni možda najvažnija knjiga koju sam imala u rukama je „Bio vrt“ Marie-Luise Kreuter. Sjećam se kako je bilo nemoguće nabaviti ju. Skužila sam da je ima u „Gradskoj“, jedan primjerak koji nije mogao ići „van“ i sjećam se kako sam bila sretna kad sam ju našla i iskopirala ju. I dan-danas se služim tom knjigom, iskopirana, „raskopusana“ već, kako bi se reklo, podcrtanih dijelova u svom bojama i kompletno ispisanih fus-nota. Ovoj knjizi se iznova vraćam. Zašto? Jer sam fascinirana sam njenom sveobuhvatnošću. U svakom zarezu se vidi kako autorica barata tematikom i to ne samo teorijski, praksa pršti iz ove knjige. Ova knjiga započinje pričom o zemlji, tlu i biljkama, a kako sam već ranije rekla – sve ovisi o zemlji.

Holistička filozofija

To je važno ako imate svoj komadić zemlje ili ako ne vrtlarite uopće, ali želite znati više o hrani koju jedete. Veličina ove knjige je u tome što počiva na premisi da u vrtu nema ratova i da „svaka biljka, svaki mikroorganizam, svaka životinja ima svoje mjesto i svoju zadaću“ (Kreuter 2002: 31). Velika misao, zar ne? Ova knjiga započinje filozofski – autorica progovara o svom holističkom viđenju prirode u kojem čovjek predstavlja samo jedan dio. Moćno. Kad se prirodu, čovjeka i vrt počne promatrati kroz tu perspektivu, sve se mijenja i okreće naglavačke. Odjednom nam ti „nametnici“ nisu neprijatelji koje trebamo potamaniti svim silama već je „nametnik“ signal da je došlo do neke neravnoteže. Ovom se knjigom u fokus vraća čin promatranja prirode, a ne sumanuto, naprasito i bezglavno djelovanje i tamanjenje po vrtu.

Kao i u svemu, nije važna kvantiteta nego kvaliteta. Ne morate pročitati sve knjige koje se nude, dovoljno je pročitati one „važne“.

Osim divne teorije koja čovjeku izmiče njegovu hijerarhijski nadmoćnu poziciju nad prirodom i ide u prijateljskom smjeru suradnje, knjiga o-bi-lu-je praktičnim savjetima. Kako kompostirati, kako „oživiti“ zemlju, kako ju obrađivati, kako gnojiti, kako krenuti u avanturu sijanja i sadnje, što koja biljka pita i kako ju zasijati i brinuti se o njoj... Svaki segment obrade zemlje i uzgoja povrća i voća je temeljito i koncizno objašnjen. Važan dio knjige tiče se dobrosusjedskih odnosa – koje biljke valja sijati/saditi jedne uz druge kako bi si međusobno potakli rast, a koje se ne vole? Znate li da salata neće rasti uz peršin, a da se rana mrkva i luk vole jer mrkva štiti luk od lukove muhe, a luk mrkvu od mrkvine muhe? Kad planiram sjetvu, uvijek sa sobom imam ovaj popis „dobrosusjedskih“ odnosa, a jako velik broj ljudi sa sobom nosi ovaj popis kad planira sjetvu. Svakom vrtlaru i vrtlarici neprocjenjivi su recepti izrade bioloških preparata za zaštitu biljaka. Cvijeće, drveće, začinsko bilje, ukrasno bilje... Nema segmenta koji autorica nije pokrila.

Ako ste vrtlar/ica i želite naučiti nešto više ili se tek spremate u svoju vrtlarsku pustolovinu, ovo je knjiga s kojom sve počinje i završava. Ako vas zanima filozofija koja počiva na holizmu i suradnji s prirodom, ova knjiga je također za vas. Kao i u svemu, nije važna kvantiteta nego kvaliteta. Ne morate pročitati sve knjige koje se nude, dovoljno je pročitati one „važne“ i njih je zapravo jako malo - a ovo je definitivno jedna od njih.