Naime, ona je Četvrtak u svom braku, jer uz nju postoje još i Ponedjeljak i Utorak. Poligamijski dogovor je samo usmen, pošto nije legalan i ona ne zna ništa o drugim suprugama svoga muža. Na papiru ona je jedina legitimna supruga, koja bez obzira na to nikada nije upoznala suprugove roditelje, kolege ni prijatelje, a i njihova veza odvija se u potpunosti u kontroliranim uvjetima zajedničkog stana, dok u javnosti ne pokazuju nikakve naznake zajedništva i ljubavi.  

“Zaboravila sam što za mene znači sreća. Koja je definicija sreće za mene kao osobu.”

“Sjedokosi par sjedi na klupi, gledajući stazu po kojoj svakih nekoliko minuta prođu biciklisti i trkači. Ne dodiruju se, iako im se glave sinkronizirano pomiču kako netko prođe. Pitam se hoćemo li Seth i ja jednoga dana biti takvi, a zatim mi u obraze navre vrućina kad se sjetim ostalih. Zamišljanje budućnosti prilično je teško kada u jednadžbu moraš uključiti i dvije žene s kojima dijeliš supruga.”

Svaki četvrtak i sve dane koji mu prethode (pogotovo ponedjeljak i utorak kada ga dijeli), dok jako puno napora ulaže u svoj izgled i serviranje hrane za jedan dan tjedno u kojem viđa svog muža, proganjaju je misli o drugim suprugama i pitanje je li moguće da muškarac voli više od jedne žene jednako te da li njen suprug ipak ima najdražu suprugu. 

“Odmaknem se korak unazad, proučavam što sam učinila. Sve skupa, stol izgleda dojmljivo. Naposljetku, ja sam kraljica prezentacije. Sve je baš kako treba, baš onako kako on voli, stoga i baš onako kako ja volim. Ne radi se o tome da nemam vlastitu osobnost, samo je sve što ja jesam rezervirano za njega. Kako i treba biti.”

Kada naiđe na trag tko bi mogla biti Ponedjeljak, njena znatiželja kreće biti veća od njene samokontrole da ne zadire gdje ne bi trebala...

Tarryn Fisher je u nezavisnom izdavačkom prostoru izdala mnoštvo ljubavnih romana, a ovo je njen prvi triler. Ona sama se uspoređuje i ujedno divi spisateljicama Gyllian Flynn, Pauli Hawkins, Carolini Kepnes i drugim ženskim autoricama koje su odlučile pisati o moralno korumpiranim likovima. Odbijenice velikih izdavača dobivala je uz opaske da su njeni likovi previše zlobni (i nestabilni i nepouzdani pripovjedači) da bi se svidjeli ženskoj publici. Atmosfera ljubavnog romana i likovi karakteristični za ovu spisateljicu prisutni su i u ovom romanu. Kraj ovoga romana zaista je nesvakidašnji i neočekivan, no do njega morate doći kroz mnogo stranica kritiziranja, kukanja, sumnji i sukoba.

 

Tarryn Fisher: Supruge na našim policama.