Prva jutarnja: Ljeto se bliži, a ljubavi i zrele, i mladenačke, i ondašnje čekaju...
Ponedjeljak je postao kao "kruh naš svagdanji". Ne možeš ga započeti bez razgovora o pročitanom i nestrpljenja da čuješ nešto novo. Knjižničarke se naoružale podsjetnicima i šalicama. Gasite mobitele, vežite pojaseve... Nismo u avionu, nismo ni u kazalištu, mi smo u skučenoj čitaonici Središnjega odjela i grijemo tvrde, neudobne stolice, ali ništa zato. Kava miriši, volja je tu.
Nataša je odabrala novu knjigu - Ivica Ivanišević: Ulaz za djecu i vojnike
Splitskog novinara i pisca poznatog po dramskim, scenarističkim i drugim koautorstvima (s Tomićem, Baretićem...), Smojinim biografijom, upoznat ćemo i kao autora jedne vrlo zabavne kratke proze. On sažetim zapisima budi i vraća čitatelje u prošla vremena. Split prije tridesetak godina i danas vrlo su slični. Vedro štivo s istančanim pojedinostima prošlog doba vraća nas u djetinjstvo i doba socijalizma.
U crtici 100 % pamuk nasmiju nas Čeh i fratar s čarapama u sandali, u Izletu navike da se odmah kod polaska otvaraju vrećice s hranom i gužvaju papirići bombona te sve dobro zalijeva različitim napitcima. Naravno, ubrzo se "ispuštaju dušice" i pune vrećice za povraćanje...
Dalmatinski mentalitet, vlastito odrastanje, kolektivna prošlost i sjeta tragikomične su varijante i srž ovih zapisa – mikroeseja, kako ih naziva Jana Pogačnik.
Možda je Miljenko Jergović u pravu kada kaže da je to niz romana u jednoj rečenici ili niz rečenica od koje je svaka za sebe kao roman.
Vedro i zabavno, svakako!
Jelena se sprema za Nedopričljive, pa ima želju upoznati nas s romanom kojeg upravo čitaju.
Mazzantini, Margaret: Ne miči se
Jelena je roman nazvala – težak roman koji se brzo čita.
Kirurg sa suprugom i kćeri živi naoko normalnim životom. Sve je naočigled u redu, ništa ne nedostaje. Nakon prometne nesreće u kojoj strada njihova kći Angela nađe se pred ulazom u operacijsku salu i tu započinje njegova unutarnja ispovijed. Saznajemo da je kirurg živio dvostrukim životom. Strastvena, ružna, jeftina i priprosta žena Italia postala je njegova opsesija. U njenom društvu osjeća se kao potpuni muškarac, dok je u odnosu na suprugu tek marioneta i slabić. Italia je krhka, nelijepa ženica iako su joj se u životu događale strašne stvari. Živi siromašno i jadno, ali vjeruje u ljubav i sve što čini, čini sa srcem.
Supruga Elsa porculanska je lutka. Senzualna, profinjena, ugledna novinarka, kći arhitekta i supruga primarijusa, osjeća postojanje druge žene, ali ne postavlja pitanja. Bolje živjeti u dobroj laži negoli u surovoj istini. Ovaj "prigodni" brak najbolji je za oboje, a sve ostalo bila bi glupost.
Kći Angela preživljava operaciju, a otac majci prepušta brigu u fazi oporavka, jer joj je upravo ona bila uvijek glavni oslonac u životu. Na koncu sve su žene u njegovu životu bile jače od njega: majka, Italia, Elsa, Angela.
"Ne miči se", kaže Timoteo kćeri na operacijskom stolu, Italiji u vrućici... dakle svim njemu bitnim jakim ženama jer im želi dati do znanja da se i one na njega mogu osloniti... da će i on nešto učiniti za njih.
Tipičan talijanski žanr s kraja 20. stoljeća, ispresjecan tugom, naturalističkim elementima, relativiziranjem života, ljubavi i Boga i vjerujem da će se svidjeti čitateljima.
Jutros sam za našu Jutarnju odabrala roman s naslovnicom ljetne lepršave haljinice. Nisam pogriješila. Ljeto, mladost, ljubav.
Miralles Contijoch, Francesc: Ljubav između korica
Ovo je roman o sudbini, životu, sreći i adolescentskoj ljubavi. Ljubav možemo naći bilo gdje, a mladić Josan pronašao ju je među koricama ostavljenog dnevnika.
Josan je upravo prošao kroz duboku emocionalnu krizu i depresiju te odlazi na ljetovanje s djedom. Njegov djed nije čangrizavi starac, nego se za razliku od unuka "baca" na mlada ženska tijela i upućuje lascivne poglede gospođi Anni, u čijem je društvu i njena malodobna kći Muriel. Josanu je Muriel neprivlačna i dosadna. Ona je velika ljubiteljica sedme umjetnosti i pisanja.
Jednog jutra mladić ispod madraca nalazi skriveni dnevnik. Dnevnik pripada djevojci posebna imena – Aroha. Na maorskom i japanskom njeno ime opisuje ljubav. Josan odluči pročitati nekoliko stranica dnevnika i postepeno ulazi u glavu tajanstvene djevojke. Aroha je oštorumna, zanimljiva, inteligentna, divlja i privlačna. Njezine filozofske misli Josan duboko proživljava i postaje opčinjen neznankom. Osim prekrasnih misli Aroha u dnevniku ostavlja i svoju fotografiju s porukom na poleđini. Ovaj ostavljeni trag odvede mladića mnogo dalje nego što je i mogao zamisliti i on, zgrožen, shvati da je autorica dubokih misli jedna sasvim obična, nezanimljiva Muriel.
Iako su besmisao zaljubljivanja u papir i riječi, idealiziranje i sanjarenje, svojstvene mladenačkim ljubavima, ovaj kratak roman preporučila bih i odraslima. Jer, Miralles će nas podsjetiti na neke davne, mladenačke, ljetne ljubavi i avanture i svu njihovu nevinost i slast.
Svježe, lagano, idealno za čitanje i opuštanje.
"Život su ljudi, zaboravi teorije. Kad očekujemo da drugi budu ovakvi ili onakvi, nemoguće je voljeti, jer nema prihvaćanja, nema jasne vizije, nema svjetlosti. Ako želiš prodrijeti u Arohinu čistu dušu, voli ono što jest. Sve ostalo tvoj je vlastiti balast."