Iva Hlavač: Svi smo dobro
Ljeto je. Od vrućine skrili smo se u podmornicu. Zavirili kroz periskop i u hrvatskim vodama ugledali katamaran Svi smo dobro. Ukrcali se i otplovili cijelu rutu. Preporučamo!
Spretno ispleten patchwork o malome gradu o kojem priču doznajemo iz uglova lepeze međusobno isprepletenih likova. Priču o malim spačkama i velikim pljačkama. O malim životima i velikim promašajima.
Radnja se odvija u slavonskom gradiću, no mogla bi biti smještena bilo gdje. Ipak, specifičnost beznađa koje izviruje iz redaka i između njih nekako suzuje prostor uz koji se može vezati radnja ove zbirke priča koja je možda ipak u neku ruku roman. U kojem svaka sljedeća priča suptilno proizlazi iz prethodne. U kojem sporedni likovi iz jedne priče tiho preuzimaju kormilo i voze sljedeću priču u svome pravcu. Čitatelj se osjeća poput voajera dok vođen za ruku zaviruje kroz prozore domova, prebire po posteljini, podiže poklopce lonaca, prati niz ulicu, budi se zajedno s likovima u dva sata noću i ispija s njima viski na balkonu. Baca oko u stan preko puta. Čitatelj je najbolje informirana karika ovog lanca, on jedini saznaje sve male tajne, grješne misli i nečasne navike svih sugrađana. No više od toga, on ulazi korak dublje, igra se njihovim mislima, stavovima, strahovima i dvojbama. Ostaje mu na kraju samo oprati ruke od svega, ali, gle nezgode, odjednom zajedno s likovima, žiteljima ovog gradića, ostaje bez vode. I tu se konačno, kao ribe na suhom, raspliću mnoge priče.
Nikada nisam čuo da torte padaju s neba, ali kažu da se poklonjenom konju ne gleda u zube. Ne znam kada sam zadnji put probao tortu. Pogledao sam oko sebe i kako ulična svjetla nisu bila previše jaka, sagnuo sam se i zgrabio malo u ruku. Onda sam čučnuo i zagrabio još malo. Nisam čuo korake, ali ispred mene se našao par ulaštenih cipela.
„Što radiš? Diži se“, rekle su cipele. Pogledao sam gore, a iznad mene je stajao policajac. Izgledao je uzrujano.
Knjige u Biblioteci Periskop Robert Perišić bira za nas. Traga za talentiranim mlađim piscima hrvatske proze i Ivu Hlavač izabrao je s tim razlogom.
Zanimljiv detalj iz Ivine biografije raspliće i naše slutnje oko ovog rukopisa. Iva koketira s poezijom i taj se trag provlači i ovom zbirkom. Ne samo u stihovima drugih pjesnika koje citira u uvodu svojih priča, već mjestimično isplivava i u njenom izričaju. I naslovima priča.
Gospodin nitko, Svi oni koji sam mogao biti, Bogu je ponestalo zvukova, Nitko, tamo vani, nije znao što se događa. Detalj više za preporuku.