Preporuke... Bit ću vam iskrena, iako preporuka ulazi u dio svakodnevice knjižničara i knjižničarki, i iako o tome ne razmišljamo kao o nekoj velikoj i važnoj stvari, preporuka knjiga vrlo je osobna. Bez obzira radi li se o knjizi za plažu, knjizi za pod dekicu, dobrom trileru/krimiću/ljubiću ili o stručnoj literaturi koja širi naše vidike, obogaćuje znanje i pomaže nam prevladati izazovna vremena, knjigom koju preporučujemo neizostavno govorimo nešto i o sebi samima, našem srcu, našoj nutrini, našem unutarnjem svijetu koji nije uvijek lako i jednostavno podijeliti s drugima.

Otvaramo se za pogled u onaj skriveni, intiman prostor. Ako je knjiga odraz duha i glas autorova srca, preporuka iste otvoren je pogled u dušu knjižničara koji na naoko bezazlen upit otvoreno i iskreno priznaje koje su ga knjige i redci dirnuli, koje je osjetio svojima, zašto i kako. Pa iako to nije malen zadatak, izgleda da je vrijeme da i ja otvorim mali prozorčić svoje duše.

Knjige su uistinu kao i ljudi, neke samo prođu kroz trenutak u vašem životu, a neke dođu i – ostanu. Koje su to knjige koje su u meni – ostale?

Da, ima predivnih, važnih, zanimljivih, izvrsnih naslova izdanih posljednjih godina koji zaslužuju biti preporučeni. No, uhvativši se ovog zadatka, misli su mi ispunile sve one knjige koje su prošle kroz moje ruke i srce nekih davnih minulih godina i bile su toliko zvonke, njihov glas bio je tako čist i jasan da još uvijek odzvanja mojom nutrinom i usmjeruje moje korake. Neke od njih i danas se rado posuđuju i traže zbog čega mi uvijek od radosti mrvicu poskoči srce, no, neke su malko zaboravljene na polici, nepravedno preskočene na uštrb novog naslova kojeg moramo posuditi što je moguće prije. Knjige su uistinu kao i ljudi, neke samo prođu kroz trenutak u vašem životu, a neke dođu i – ostanu. Koje su to knjige koje su u meni – ostale?

Knjiga koju vam danas preporučujem opsegom je malena, ima tek 72 stranice. Hvalospjev svemira Pierrea Teilharda de Chardina. No nemojte da vas zavara njezina malenost. To nije knjiga koju ćete proletjeti dok čekate bus ili želite tek bezbrižno prikratiti kratku pauzu. Pierre Teilhard de Chardin francuski svećenik isusovac, znanstvenik, paleontolog, geolog, teolog, filozof, učitelj, mistik, pjesnik i vizionar. Čovjek koji je kao malo njih bio ispred svoga vremena.

Njegova temeljna nit vodilja koja se proteže kroz cijelu njegovu pisanu ostavštinu jest rast čovjeka koji je istinski moguć samo integracijom znanosti i duhovnosti, napredak koji svoj puni potencijal ostvaruje jedino i samo ako obuhvaća ljudski duh, svijest, odgovornost, kreativnost, moral, zajedništvo, toleranciju i međusobno razumijevanje. On govori o jedinstvu svijeta koji nas okružuje i čiji smo integrativni dio, pouzdaje se i vjeruje u snagu ljudskog duha koja u interakciji s intelektom razvija smislenu, osjetljivu znanost. Njegova misao već 20-tih godina prošlog stoljeća vizionarski prethodi mnogim suvremenim strujanjima na području održivog razvoja, ekologije, bioetike.

Hvalospjev svemira bogat je tekst. Njegove rečenice su guste, nabijene značenjem i emocijama, one prodiru u srž našeg bića i odzvanjanju svojom ljepotom i iskrenošću.

Hvalospjev svemira bogat je tekst. Njegove rečenice su guste, nabijene značenjem i emocijama, one prodiru u srž našeg bića i odzvanjanju svojom ljepotom i iskrenošću. Zapravo, koje god djelo iz bogatog opusa Teilharda de Chardina uzmete u ruke osjetit ćete živom njegovu misao, njegov duh, njegovu neskrivenu zaljubljenost u svijet i nadu da je čovjek svjestan koliki dar posjeduje i koja je odgovornost položena u njegove ruke.

Sjećam se, kada sam prvi put čitala ovaj tekst bilo je to krajem 90-tih godina, u Ćunskom na otoku Lošinju, na jednom suhozidu u smiraju dana. Sve se nekako posložilo, i dio dana i mirisi koji su ispunjavali zrak i udaljeni zvukovi magarice s mladuncem i ljudi čiji je smijeh nosio vjetar. Ljepota trenutka, svijeta koji sam udisala i Teilhardove riječi koje kao da su bile upućene samo meni. Svaka knjiga ima svoga čitatelja, ali tog dana naučila sam da svaka knjiga ima i svoj trenutak.

Neupitno je da nam je Teilhard ostavio bogato nasljeđe, ne samo znanstveno već i duhovno. Uzmite i čitajte Teilharda de Chardina, dajte mu priliku i poklonite mu svoje povjerenje. Moram biti iskrena, on će zahtijevati nešto vašeg napora i smiren, otvoren um. No, ako budete dovoljno otvoreni i spremni obogatit će vaš duh velikim darovima. Možda je to najljepše izrazio Henry de Monfreid: „Kao čovjek, kao čistoća duše, Teilhard je izvanredno biće. U njemu nema ni sjenke nemira. Čovjek jasan kao dijamant, sav prožet božanskim svjetlom. Ovaj je čovjek svjetlo. Njega ne možete izmjeriti.”

Provjerite dostupnost knjige "Hvalospjev svemira" Pierrea Teilharda de Chardina na policama ovdje.