...a najmlađe trebaju ti isti poučiti. U svakoj rock enciklopediji, bila ona ekskluzivnog izdavača ili onog skromnijeg, pod slovom R uvijek su oni - Rolling Stonesi (ili samo Stonesi za one najvjernije).

Osnovani sredinom 1962. u Londonu, tada mlađahni dječaci od kojih dvadesetak godina (gore-dolje), ni slutili nisu da će se u godinama koje slijede njihovo Kamenje sve više žariti, usijavati, plamtjeti i kotrljati više od pedeset godina.

Šezdesetih godina prošloga stoljeća posjedovati gramofonske ploče bio je pravi i rijetki luksuz. Oni sretnici koji su ih posjedovali, čuvali su ih kao oči u glavi. Jagger je bio među njima. Na pločama koje je s oduševljenjem slušao zajedno s Keithom Richardsom, prijateljem iz najranijih dana, odzvanjali su taktovi bluesa koji je pričao tužne priče iz života crnačkog stanovništva Amerike (Chuck Berry, Muddy Waters, B. B. King, J. L. Hooker...).

Nije teško zamisliti kako se društvo istomišljenika okupljalo slušajući ovu glazbu, pokušavajući prodrijeti u srž rhytm and bluesa. Brian Jones (gitara, sitar, ostali egzotični instrumenti i usna harmonika) bio je neformalni lider i pokretač Stonesa. Okupio je Jaggera i Richardsa, a kasnije im se pridružuju, konačno, Billy Wyman (basist) i Charlie Watts (bubnjar). Kroz godine u njihove živote upleli su se droga i alkohol te je Brian prerano napustio i bend i ovaj svijet.

Stonesi, loši momci, kako su ih zvali mediji, gaze, međutim, naprijed.

Pridružuje im se, na mjestu pokojnog člana, gitarist Mick Taylor, koji s njima ostaje do 1974. Nakon njegova odlaska, Stonesima 1975. godine dolazi član grupe Faces Ronnie Wood, koji je i danas s njima. Wyman 1993. odlazi u mirovinu. Svi članovi benda, bez izuzetaka, prave izlete i u samostalnu karijeru, ali matični bend, bez obzira na neke nesuglasice i trvenja (puno je to zajedničkih godina, pa su nesuglasice sastavnim dijelom druženja), ostaje kao trajni izbor, inspiracija i njihov pokretač života.
Neki će reći ma to su metuzalemi, starci... Dobro, da, oni su sve to, ali su unatoč tome, jedini i neponovljivi, vječni, besmrtni (barem što se rock 'n' rolla tiče) i nadajmo se da će se kotrljati još godinama.

Energija kojom zrače, snaga koju posjeduju, životnost koju isijavaju oko sebe na koncertima nenadmašna je i neponovljiva! (To znaju svi koji su makar jednom bili ti sretnici da ih vide).

Dva puta gostovali su na našim prostorima – 1976. u Domu sportova i 1998. na Hipodromu u Zagrebu pred 80000 ljudi. (Nikad ne reci nikad, ali sumnjam da će se ovo ponoviti ). 

Treba uživo osjetiti tu moć, snagu (u želucu bridi, tutnji, podrhtava...), žestinu, Mickovu kočopernost, Charliejevu smirenost, Ronniejevu nonšalatnost i Keithovu virtuoznost.

O diskografiji neću ni govoriti, kliknite i uvjerite se u moć ove institucije. Albumi, kompilacije, live albumi... ima toga na pretek. Napisanih članaka, knjiga o Stonesima, o članovima benda (Mick Jagger, Keith Richards), svega za prave ljubitelje (čitaj: obožavatelje).

Potražite ih u našem katalogu!

"Don't you play with me 'cos you play with fire".

Izbor iz diskografije:

- The Rolling Stones (1964.)
- Aftermath (1966.)
- Beggars Banquet (1968.)
- Let it Bleed (1969.)
- Sticky Fingers (1971.)
- Exile on Main St. (1972.)
- Goats Head Soap (1973.)
- Some Girls (1978.)
- Tattoo You (1981.)
- A Bigger Bang (2005.).

Live albumi vrijedni preslušavanja:

- Get Yer Ya-Ya's Out (1970.)
- Still Life (1982.)
- Stripped (1995.).