Obukao sam smoking. Armani točnije, baš jučer kupljen. Moja modna savjetnica nije bila zadovoljna nijansom sive, ali što me briga. Ionako ju plaćam previše. Pedikura je obavljena. Svita je nabavila i neke "prijateljice" za zabavu. Ulazim u limuzinu. Nisam zadovoljan, nema Chardonnaya iz 1931. godine. Stižemo. Bljeskanje bliceva. Hvata me paranoja da ću dobiti epilepsiju. Od fotoaparata, a ne od lajne koju svaki dan potežem!  

Ok, Kile, vrati se u realnost. Na Drenovi si, 25.02.2014. i nisi dio priče Popcorna!

Stiže nam nova dodjela Oscara. Lako ju je ne voljeti jer nam ne odgovara komercijalnost blockbustera, lažni sjaj iza kojeg se krije nemoral ili kojeg god već razloga, ali to je tvornica snova prema kojoj ne ostajemo ravnodušni, makar se kleli u azerbajdžansku kinematografiju... Njegovi rezultati otkrivaju nove trendove ili ponekad samo zakucavaju postojeće pa tako ove godine dobru sudbinu proričem filmu 12 godina ropstva koji ima sve – novi pogled na poznatu temu, društveni angažman, upečatljivu glumu...  

No vratimo se na spomenuti Popcorn. Filmovi često nastaju prema knjigama (baš je ove dane u kinima Čefurji raus! snimljen prema istoimenoj knjizi), a ova je nastala, kako nam to sugerira natuknica na wikipediji, inspirirana filmovima Rođeni ubojice, Pakleni šund i Psi iz rezervoara.  

I prenosi nam slično filmsko iskustvo, samo kroz tekst. 

"Ljudi su se smijali - ali s nelagodom. Ne dolazi se na guvernerov ples da bi se rugalo Oscarovu kipiću. To je kao da pođete u crkvu da biste se podrugivali križu. Oscar je najpoželjnija sjajna nagrada od svih, moćan simbol najveće zabavne industrije na svijetu. Cinizam nije samo nepristojan, nego i potpuno prijevaran."

Bruce Delamitri redatelj je na vrhuncu slave koji svojim prikazima nasilja diže adrenalin Hollywooda, ali i javnosti koja tvrdi da upravo tako izaziva masakre i još novog nasilja. Optužba nije slučajna jer SAD-om krstare lude serijske ubojice za koje će se pokazati da su fenomenalno važne za Bruceov život, ali u taj spoiler nećemo ulaziti. Delamitri upravo za to dobiva Oscara (ok, ovaj spoiler smo morali otkriti, inače ne bi baš danas preporučivali Popcorn), no život mu se iste večeri dramatično i neočekivano mijenja. I to ne zato jer su ga aktivisti polili kantom crvene boje. 

Čitajući Popcorn osjećate se kao redatelj u čije je ruke stiglo stotinjak scenarija,  a baš vi morate izabrati onaj koji će postati hit. Popcorn je i bio hit i to knjiški, pa je 1996. godinu proveo u vrhu britanskih ljestvica. Ipak, svoju ekranizaciju nije dočekao. Ne bi li dobili osjećaj za tadašnje "filmsko" vrijeme recimo da je 1996. godine Gibson pobrao Oscara s Hrabrim srcem, a Spacey za ulogu lažnog šepavca Verbal Klinta... Sose, Keyser, Sose!!! Ugurati se u takvu konkurenciju sigurno nije jednostavno. 

Uglavnom, Popcorn je pitko, zabavno štivo koje se čita u jednom danu, možda baš ove nedjelje prije Oscara! Svakako zaviriti.

Pronađite Popcorn na našim policama: http://bitly.com/1k0FUBF