Jan Bolić mladi je autor iz Rijeke koji boluje od spinalne atrofije tip 2, zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati i jednim prstom i stvarati književna djela. Dosad je objavio tri knjige – zbirku poezije “Trenuci” (2016.), zbirku poezije i proznih zapisa “Može biti lijepo” (2017.) i roman “Težina stvarnosti : prvi slučaj detektiva Johna Monroea”. Kako kaže, pisao bi i kad bi mogao pomaknuti samo jedan kapak jer ne može zamisliti život bez pisanja.

U knjigama Daniele Uzelac čitateljice nalaze inspiraciju i putokaze prema osvještavanju vlastite ženstvenosti, koja ovisi isključivo o njima samima. Daleko od slijeđenja ideala koji nameću muškarci, “Put boginje” nudi prirodnu afirmaciju ženstvenosti koja je građena u biće svake žene. Životno veselje, dobar osjećaj vlastitog tijela i svijest o vlastitom zdravlju, ljepoti prirode i vremenu koje nam je na raspolaganju, inspiracija su koja nas vraća sebi samima.

Roman “Otisci potkova” Branka Blažine obuhvaća pedeset godina, od obnavljanja Trke na prstenac sedamdesetih godina do današnjih dana. Inspiriran je istinitim događajima, iako se ne bavi stvarnim likovima, već prošlošću i budućnošću Barbana i barbanske priredbe. Formom roman imitira narodni uzorak pletera, vežući zadnju rečenicu svakog poglavlja uz naslov sljedećeg. Autor svoj prvijenac posvećuje svojim unucima te svim dosadašnjim sudionicima Trke na prstenac i onima koji će to tek postati.