Književni susret sa Željkom Špoljarom i Nikolom Kraljićem
Nagrade gode, pogotovo kad su šoldi u pitanju - kazao je Nikola Kraljić na predstavljanju ovogodišnjih dobitnika Gervaisa.
Nikica Petković i Davor Mandić kao članovi povjerenstva slijeva te Željko Špoljar i Nikola Kraljić kao dobitnici Književne nagrade Drago Gervais 2013. desno od šarmantne moderatorice Lee Lazzarich neformalno su razgovarali u našoj Narodnoj čitaonici na dan svečane dodjele nagrade. Bilo je zanimljivo i u opuštenoj atmosferi razgovaralo se o žiriranju i o pisanju. Bila je to prilika upoznati dobitnike, ali i članove povjerenstva, mnogo osobnije nego li je to na svečanoj "festivalskoj" dodjeli. Nagrada godi pa čak i ako je višestruko dobivena (6. po redu) kao što je to u slučaju Nikole Kraljića za djelo pisano na čakavskom izričaju, ali i ako je dobivena po prvi put za neobjavljeno djelo kao što je to u slučaju Željka Špoljara. Vrijednost Književne nagrade Drago Gervais raste u hrvatskom kontekstu jer takvih nagrada, koje pored novčane nagrade osiguravaju tiskanje knjige, sve je manje. Zato je na natječaj i prispjelo tako mnogo rukopisa (101), a bit će ih ubuduće još i više, kako predviđa Nikola Petković, jer je stanje u izdavaštvu i vrijednost autorskih honorara zaista nedostatna.
Davor Mandić opisao je rad povjerenstva i kako je na temelju prvih 20 stranica zaključivao o kvaliteti djela. Svi su članovi roman Štakorbar smjestili u suženi izbor od 5 naslova i kad su prespavali konačno je isplivao na prvo mjesto. U drugom čitanju Davor Mandić je, na primjer, otkrio neke druge slojeve romana koje u prvom nije zapazio i odluka je bila jasna. Isto kao što je bila jasna u kategoriji tiskanih knjiga na čakavskom – između 7 djela koja su prispjela na natječaj Kraljićeva Barka na vezu nije imala premca.
Nikolu Petkovića zanimao je Kraljićev odnos s izdavačem. Otkako radi s Marijom Bašić iz Naklade Lukom Kraljić nema problema zahvaljujući urednici koja uspješno pokriva financijski dio priče. Uredničke intervencije pjesnik dopušta jedino u rasporedu pjesama. Pjesma može i izostati, ali u pjesmu nitko ne smije dirati, ni u jedno jedino slovo.
Glede izdavaštva, Željko Špoljar istaknuo je da je danas teško doći do izdavača koji će izdati knjigu, pogotovo otkada nema V.B.Z.-ove nagrade. Književna nagrade Drago Gervais sada je jedina nagrada koja to jamči i zbog toga je zadovoljan što je ovogodišnji dobitnik. U stvari sam rukopis je u zadnji čas poslala Maja Hrgović, njegova supruga, koja ništa ne bi mijenjala u ovom romanu da je sama urednica knjige, jer je njoj roman savršen takav kakav jest.
Otkud grad Rijeka kao mjesto događanja u romanu upitala je autora Lea Lazzarich. Rijeka je autoru bila odabir zbog osjećaja dekadencije koji se u njemu javlja kad prolazi kroz riječka naselja.
Premda je već odavno trebala biti prevladana teorijska podjela romana na tradicionalni roman i onaj koji to nije, podsjetio nas je Nikola Petković, Štakorbar svakako ne spada u skupinu tradicionalnih romana. Špoljar je priznao da mu tradicionalni romani ne predstavljaju izazov i takve romane piše pod pseudonimom. I kad čita, traži nešto drugačije, nešto posebno kao što je za njega bio roman Kristalne rešetke Mirka Kovača.
Štakorbar je inače termin uobičajen za privatne prostore u kojima se ilegalno prodaje jeftino loše vino. Sam je ih je Špoljar posjećivao tijekom dana kad je bio izbačen iz srednje škole, a tek se navečer bavio knjigom i književnošću.
Nikola Kraljić je otkrio da je prvu pjesmu napisao s 14. godina, onda do 20-tih nije pisao ništa, pa je spalio sve što je potom napisao misleći da to ništa ne vrijedi, a onda se na nagovor svoje žene s 14 pjesama javio na natječaj u Žminju i tamo dobio prvu nagradu. Tako je to krenulo, a svake godine nastaje po jedna zbirka pjesama, već 30 puta tako.
I na kraju, mi koji smo imali čast nazočiti ugodnom razgovoru o književnosti, uživali smo. Uvijek se pitam zašto nas bude toliko malo, kad toliko mnogo na takvim susretima dobijemo. Neke odgovore znam i sama. U ovom životnom tempu gubimo puno vremena na obavljanje poslova koje moramo pa nam ostane malo vremena za organizaciju slobodnog vremena. Zavodi nas udobnost doma u kombinaciji s tehnologijom koju uživamo u udobnosti svoga kauča, zavodi nas snažan marketing i potrošačka želja da imamo i da se time istaknemo, a zaboravljamo ljepotu bivanja, upoznavanja s pravim ljudima, slušanja i pričanja, čitanja u samoći i čitanja naglas.
Jednoj je zalutaloj brucošici bilo dosadno toliko da je skoro zaspala... Meni nije. Zaista. Možda zato što se s godinama s jedne strane pojavljuje zasićenost blještavim reklamama, agresivnim nametanjem ispraznih komercijalnih vrijednosti, a s druge strane javlja se čežnja za iskrenim i jednostavnim stvarima s dušom. Tako je barem sa mnom.