Darko Cvijetić: Schindlerov lift
U ovom albumu ljudskog stradavanja, Cvijetić niže portrete stanara jednog nebodera čije sudbine predstavljaju sav besmisao (post)ratovanja na ovim prostorima.
Nakon što pročitate ovu knjigu, a vrlo je izgledno da ćete to učiniti u jednom dahu, imat ćete osjećaj da vam je netko izvadio utrobu, utrpao je u lift pa je vozi gore dolje, dok vi sa strane stojite i nadate se da će sajle izdržati tu sumanutu jurnjavu.
Cvijetićev roman je kratak, između korica tek je devedeset stranica, no na njima je sabijena esencija raslojavanja ljudskih vrijednosti.
Schindlerov lift je prikaz poraza razuma u svoj svojoj snazi. A ako se pitate kako Darko piše.... u liftu ste, sva su dugmad pritisnuta, a vi ne želite izaći. Eto kako.
“U ljude koji su ubijali, kao u sobu na koju nitko ne kuca, nadire vlaga.”
"Iznijeli su ga iz zgrade umotanog u deku, raskomadanog. Cijeli je soliter zanijemio. Kao da je Minotaur ušao u labirint i širi miris."
"To što su recimo u prizemlju solitera bili Radio Prijedor i lokalni tjednik Kozarski vjesnik, soliterski podstanari, i to je svakako bila prednost. No, u ratu, radio i lokalni list postali su geostrategijske mete, i oko solitera mrtvi su se slagali horornom brzinom, sve u brzoj želji da se vlada informacijama. Snajperisti na terasi tiho su se kretali istim onim simsom koji su klinci rasklimali još kasnih sedamdesetih."