Kad je ovako lijep povod – 10. rođendan ČK ČK-a, zamolili smo, dakako, i naše vrle ČK-ovce za ekskluzivne prigodne izjave.

Bila su tu i nekakva pitanjca kao prijedlog i poticaj za prisjećanje. A evo kako su (po)tekle njihove čarobnokućaške priče. :)

Otkud ti u ČK ČK-u?

Puf našla se, a ni trepnula nisam. Smantala me jedna mala, mislim da se Vale zove. „Hoću klub!“, kaže ona. I bi klub! Eno je, još uvijek ga ima, a ja ga odonda držim na oku. Sastrance.

Koliko i zašto pobogu čarobnokućariš?

Deset godina letećim stilom. Pratim sve što rad(it)e, podržavam svim srcem, poguram gdje mogu, obožavam bezrezervno. Volim vas, ne mogu si pomoć. <3

Tvoje viđenje kluba nakon deset dugih godina (ili koliko već – ublažena verzija, ipak je za web :D).

S početka pamtim malu crnu knjižničarku okruženu djecom za glavu nižom od sebe. Danas je ta ista knjižničarka okružena ljudima za dvije glave višima od sebe. Kažu da je to ista ekipa. Za krepat.

Što pamtiš (ili ne možeš zaboraviti :P) tijekom svih tih godina?

Vale kako pet minuta prije svakog sastanka utrčava u Stribor i priprema raspravu, ili još jače – izrađuje plakatić za tu istu raspravu. :D Živ dokaz da štreberi ne mijenjaju ovaj svijet. <3  Beskrajno šarmantni zanesenjaci i smušenjaci to rade. :D

Čega se najčešće/najradije sjetiš sa sastanaka ili drugih naših aktivnosti (ako te sjećanje još/tako služi ;))?

Ovo u zagradi je valjda dodano zbog mene :P Trenutka kad na svjetlo izlaze napolitanke i sok? :)

Je li ČK-ovsko iskustvo ostavilo kakvog (nepopravljivog) traga na tebe/nas ;)

Meni u srce urezano zauvijek. Vi ste nepopravljivo povezani jednako zauvijek. I navučeni na čitanje. Ovisnici! :P

Knjige i autori koje smo otkrili u klubu i preporučili bismo ih svima na svijetu i zašto?

Mene se najviše tiče Pratchett. Toliko ste ga hvalili i veličali da ste i mene navukli na njega. Dileri!

Što misliš: kako smo opstali toliko dugo – koja je tajna (čarolija) ili tako nešto?

https://www.youtube.com/watch?v=vez7L7NpBtk

Dok u pozadini sviri radosna glazba Branka Kockice, ona polagano pada u sevdah:

Zažmirim i pred sobom jasno vidim: mala Striborova Matilda zaljubljeno špijunirajući tinejdžere Striborova čitateljskog kluba Book cafe Moljac kako se druže i raspravljaju o pročitanoj knjizi izgovara hrabro pitanje koje je jače od nje: „Mogu ja k njima?“. Nakon jednog sjedenja u krugu i upijanja svake riječi tih velikih Moljaca otvorenih ustiju otvorenog divljenja, slijedi povijesno pitanje: „A mogu ja imati takav klub?“. Hrabrost s kojom je predložila skočiti u nepoznato pa reći hop bila je pravi preduvjet stvaranja jedne lijepe priče koja danas slavi deseti rođendan. Po čemu je ova priča posebna?

Pokrenula ju je djevojčica od devet godina. Nije znala što je sve čeka, ali je želja bila iskrena i snažna. (Nismo ni mi znali što nas sve čeka, ali „Nikad ništa ne bismo učinili, da smo prije toga razmišljali.“ (Terry Pratchett: Čudesni Maurice i njegovi učeni glodavci) :)

Sreća je htjela da se uz nju nađe i jedna posebna knjižničarka. Rasle su i razvijale se rame uz rame svih ovih deset godina. Zajedno su stvorile odnos pun povjerenja i klub pun prijateljstva.

Grupa Čarobnokućaša sastaje se od svoje devete godine svakog mjeseca već deset godina u knjižnici u centru našeg grada, potpuno dobrovoljno. Nema tog roditelja koji može upravljati voljom svoga djeteta da ono prelazeći iz dječje u mladenačku dob u svoje slobodno vrijeme radi nešto što ne voli i što mu se ne da. Tkogod je ikad radio s djecom zna što to znači.

Deset godina puta barem deset mjeseci rasprava – stotinjak je to knjiga pročitanih i klupski raspravljenih u formativnim godinama.

Koliko zajedničkih Noći knjige, Noći muzeja, razgovora s piscima, Rikona, larpanja, akcija bezglasnog grupnog čitanja po busevima, odlazaka u kino…

Danas su to mladi ljudi, studenti. A Stribor je njihov pravi, istinski, nikad prerasli dom.

Mala poučna priča za sve koji žele od djece stvoriti ljude.

Verena Tibljaš

_____________________________________________________

U ČK ČK sam došao davne 2011., kada još bijah dijete neiskusno. Ne mogu ni opisati koliko mi je ovaj klub obogatio život. Prijateljstva koja sam stekao ovdje traju i dandanas, što i objašnjava zašto ovaj klub traje koliko traje. Bez obzira kamo me život odveo, ČK ČK će ostati ugraviran u moja sjećanja kao prvi put kad sam upoznao ljude sa sličnim interesima s kojima sam mogao pričati i pričati bez umora. Oh da, valjda bi i trebao spomenuti knjige! Bilo je odličnih, a bilo je i sotoninih isprdaka, ali užitak u raspravi o njima je bio jednak. Zapravo rasprave o najgorim knjigama su vjerojatno bile i najzabavnije (oh, ta ljubav za verbalnim uništavanjem literarnih uradaka!). Ne znam što više reći, volim ovaj klub i podižem čašu (čaja, normalno) za još 10 godina našeg postojanja!!!

Filip Kočić

_____________________________________________________

S povremenim pauzama (malo dužeg trajanja ;)) član sam ČK ČK-a od kad se osnovao, znači već 10 godina. Uf, kako vrijeme brzo leti. To je stvarno jako puno pročitanih knjiga, od stvarno vrhunskih klasika, preko ludo zabavnih i zanimljivih knjiga, do jako ugodnih iznenađenja. Naravno, bilo je i onih manje dobrih i loših, no u stvarno malom postotku, kad gledamo količinu knjiga koje smo pročitali. Očito znamo dobro izabrati što ćemo čitati. ;)
Rasprave o tim knjigama su posebna priča. Ima ih raznih: od vrlo žestokih pa sve do onih rasprava gdje se poprilično skrene s teme, no zajednička karakteristika im je da su sve ludo zabavne i zanimljive.
I upravo je to ono što je omogućilo da ČK ČK opstane svih ovih godina. Fantastična i ludo zabavna energija koja je prisutna na svakom sastanku i raspravi (uz knjige, naravno ;) ).
Tako da... vidimo se i 2028.!

Noa Čemeljić

_____________________________________________________

Bijaše to jednooom daaaavno kad sam nadobudno i mlado haračila riječkom klupskom scenom... Iako VIP osoba, nisam htjela osobno osiguranje, pa sam se hodajući klupskom scenom malo zagubila i ugledala Čarobnu kućicu. Bila je od šećera i čokolade i izgledala je prekrasno u Šumi buke i kaosa Striborovoj. :) Nisam znala da nje doći jer vidljivog puta naizgled, barem nekog očiglednog i nije bilo, ali sam uočila tragove od klasika i fantasyja i nisam ni trepnula - a već su me primili kao ravnopravnog člana i inicirali u svoju malu kompleksnu zajednicu. Premda sad kad razmišljam, ne znam jesu li baš imali drugih opcija? Ili sam se sama nametnula pa su se morali nosit sa mnom? I eto, minuše ljeta i sezone, a ja čitam Glasnika i stresiram oko datuma kluba. :) Mislim da je zapravo sve počelo mojim stalkanjem diskusije o Peregrini. Iz toga su proizašla gejmanja, subotičarenje po knjižnici do nerazumnih sati, plakanje od smijeha i bildanje trbušnih mišića i bolovi čeljusti od konstantnog grinda. Jer jesmo malo puknuti, al' o tome više od druga Noe koji nastupa sa svojom socijalistički angažiranom poezijom... Ah, svaka osoba svome klubu čita i teži. Bilo je tu mračnih distopijica, filozofskih ekspedicija u svemir, ispijanja čajeva dok smo puni ponosa i predrasuda, nešto zombija, bilo je uživanja u svakoj riječi Wildea, bilo je šetanja Disk svijetom - a vraćamo mu se zdušno, aaa bilo je i promašajića i iscrpljujućih naslova - ali na kraju, sve je to dio uzbuđenja. Zašto oni postoje 10, a ja s njima 4? Vjerojatno zbog čarolije same Čarobne kućice. I zbog svih tih puknutih duša koje tu kućicu nastanjuju. Zvijezde su nam se tako posložile, a i najmoćniji čarobnjaci i čarobnice svijeta su nam naklonjeni. S police, dakako. :)

Tina Babić (poznatija kao Orbi)

_____________________________________________________

U ČK ČK-u sam već 10 godina jer su moju mamu pitali bih li se možda htjela pridružit jer mi je stalno išla po nove knjige. :D Još uvijek se jako dobro sjećam svoje prve knjige, Crnog patuljka, jer sam skoro odustala zbog nje, ali mi je drago što nisam zato što sam u ČK ČK-u upoznala neke ljude koji su mi i danas najbolji prijatelji. Najdraže uspomene su mi sve naše priče kada skrenemo s teme knjige i pričamo o raznim glupostima, uvijek nam je jako zabavno i svaki sastanak je odličan. ČK ČK me također upoznao s raznim autorima i knjigama koje nikad neću zaboravit, neke iz dobrih, a neke iz jako loših razloga. Bit ću član sve dok to bude moguće. :)

Mia Dodik

_____________________________________________________

U čitateljskom klubu ČK sam 5 godina (ja mislim). Došla sam u ČK jer u tom trenutku nisam imala prijetelje koji vole čitati knjige i jer imam poteškoće razgovarati s ljudima. Kad sam došla na svoj prvi sastanak, ČK je raspravljao o knjizi "Zeleni pas". Njihov razgovor o knjizi me jako oduševio i zato sam odlučila ostati u klubu. Mislim da je svaki sastanak ČK-a čaroban na svoj način i da nemam najdraže trenutke. Svi smiješni i ozbiljni trenutci su mi jako/jednako dragi. Iako moram istaknuti da mi je jako smješno i zabavno kada naša voditeljica kluba (Valentina) ne stigne pročitati knjigu pa krene pričati neke njene smiješne i čudne ideje, ponekad vezano za knjigu, a ponekad ne. Knjige koje smo čitali na ČK-u bih preporučila svima jer su neke bile jako dobre, dok neke nisu bile baš nešto (Gospodar sjena), ali i lošim knjigama trebamo dati priliku jer su se pisci potrudili i pokušali nešto napisati. Razlog zbog kojeg je naš čitateljski klub toliko dugo opstao je možda zbog naše velike ljubavi prema knjigama i zbog izvrsnih, opuštenih, pametnih i duhovitih članova našeg kluba. Nadam se da će naš klub opstati još neko duže vrijeme jer je jako lijepo dolaziti u knjižnicu, razgovarati o mnogim temama i raspravljati o knjigama.

Maja Žeželić

_____________________________________________________

ČK ČK-u sam se pridružila negdje u petom razredu osnovne, čini mi se. Možda i ranije. U svakom slučaju, sad kad imam 18 godina, shvaćam da mi je klub bio i ostao jedna od vrlo rijetkih kostanta u životu. Evo, ove godine slavi desetu godinu postojanja, a ja i još mnogo nas smo zajedno s njim rasli. Još se sjećam nekolicine ranijih knjiga, kako su se tada činile ozbiljnima i dramatičnima, a sada bih ih bez pardona klasificirala pod dječju literaturu. To je naravno i poanta, jer ukus i standardi se kroz godine mijenjaju. U klub sam došla zbog svoje ljubavi prema knjigama, koja se naravno nije promijenila, ali sam stekla i mnoge dugogodišnje prijatelje koji su mi se zajedno s klubom uvukli pod kožu. Kada bi se odjednom prestali sastajati, osjećala bih prazninu. Nedostajao bi mi cijeli paket - sastanci, odabrana štiva i ljudi koje sada zasigurno već mogu nazvati prijateljima. Zbog ČK ČK-a sam otkrila mnoge autore, od kojih su mi neki ušli i među najdraže, za što je dobar primjer Sir Terry Pratchett, čiji me Mort u potpunosti očarao i čije su mi knjige sada dio prehrane. Sve u svemu, imam dojam kao da ćemo se sastajati i duboko u penziji. Umjetnih kukova i sijedih kosa, sjedit ćemo za drvenim stolovima u Dječjem odjelu Stribor i jednako zdušno, jedući čips i napolitanke kobne za naš krhki kolesterol, raspravljati o knjigama. I neka.

Petra Vujičić

________________________________________________

Ćiribiri društvance Čarobna Kućica je za mene udruga knjigoljubaca predana očuvanju mašte, nade i smijeha... Kao noviji član ove vesele družine mogu reći da ste me potakli da istražujem svjetove sakrivene između listova papira kao i ovaj čudesan u kojem živimo. Malo Drvo je po meni priča koju nitko ne bi trebao propustiti, a vjerujem da će ČK trajati sve dok je ljubavi prema otkrivanju...

Sara Rahelić