Uljuljkani i uspavani u kulturološkoj i svakoj drugoj svakodnevici Lijepe naše, više nismo svjesni svega onoga što jesmo i činimo, svega onoga što stranac, onaj u prolazu ili onaj koji živi s nama, primjećuje u našem ponašanju i našim navikama. Jer mi smo se s njima sljubili i više ih nismo svjesni, kao što ni riba ne primjećuje vodu u kojoj živi.

Stranac će nas tako podsjetiti na neobjašnjiv hrvatski strah od mitskog Propuha, objasnit će nam zašto je Punica moralna vertikala našeg društva i primijetiti Darove koji se UVIJEK i SVUGDJE nose. Uočiti kako je Ručak središnji dnevni događaj svake obitelji (i jest, reći ćete, i što je u tome loše, pitat ćete. I bit ćete u pravu, naravno). Primijetit će što u našim životima znače Prijatelji s kojima ostvarujemo dugotrajne i čvrste odnose, zasnovane na uzajamnom povjerenju…

Iz misli i pera hrvatskih zetova koji su Ameriku ili Irsku zamijenili Hrvatskom (Propuh, papuče & punica, Ja, tata iz Irske), iz perspektive mlade Čehinje koja Hrvatsku poznaje iz svojih morskih pustolovina (kroz koju i mi Čehe upoznajemo) (Sol, ovce i kamenje), iz ugla dvojice prijatelja, Austrijanaca koji kreću na tragikomičnu avanturu autobusom prema jugu (Putovanje u ime Gospodnje) i još nekolicine literarnih viđenja „izvana“, do pokušaja samokritike s ironijskim odmakom poznatih hrvatskih autora (Split za početnike, Ljeto za tri godišnja doba, Nigdje, niotkuda, Welcome to Croatia)  stiže nam literatura koja govori o nama – onakvima kakvi jesmo i kakvima nas vide drugi. A priznat ćemo, ponekad se takvima vidimo i sami. I nije lako. Nije uvijek lako.

U srijedu, 1. lipnja u 18 sati čekamo vas u Filodrammatici s uvodom u ljetnu literaturu – jer između redaka svih doživljaja koje stranci o nama imaju kriju se ipak najviše more i sunce, sol, ovce i kamenje. I smijeh. Puno smijeha za tako malu zemlju za veliki odmor. Ne propustite.