Jesen diše sjetom, omiljeno je godišnje doba osamljenika. Miris kiše, fijuk vjetra, šapat lišća, užitak tišine, ruku pod ruku idu s literaturom koja nas uvlači u sebe, duboko, unutra.

I dok je prostor, a i zvuk samoće nekome dovoljan i pouzdan, drugome je tjeskoban i neprihvatljiv. Različiti smo.

Postoji samoća kojoj čovjek teži jer vjeruje da je u njoj pronašao mir. Osamljenosti su nekad neizbježne i nemile, a nekad su odabir. Samoća plaši, samoća raduje. Koliko samo različitih poimanja samoće u lijepoj književnosti!

Uz temu samoće i osamljenosti, privija se tema starosti - jesen života kao prirodno životno stanje, starost kao patnja, starost kao oproštaj. Ali zašto ne i dostojanstvena starost kao vrijeme za sebe i svoje male užitke?

U suton života tema je sljedeće književne srijede iz ciklusa Knjiga do knjige.

Srijeda, 5. listopada u 18 sati, Središnji odjel – Filodrammatica.