Stranica 33: Šaptačice printerima
Pozdravi s dalekog juga! Ovu bismo Stranicu željeli posvetiti kolegama i kolegicama u narodnim knjižnicama diljem države kojima ovaj ponedjeljak predstavlja samo još jedan u nizu ljetnih radnih dana. Za sve ostale – školske, visokoškolske i narodnjake na godišnjem – slobodno preskočite ovaj ponedjeljak. Ne bismo htjeli da vas uhvati nostalgija za vašim ured- ovaj, knjižničnim prostorima.
Naime, ne želimo se pretvarati da imamo ekskluzivno pravo na kukanje po uredskim problemima, ali ako smo svi skupa, kao knjižničari, na nečemu diplomirali, to je vrhunska uredska vještina – popravljanje printera.
Da ne pomislite da izmišljamo, podsjetit ćemo vas da se u knjižnicama gotovo na svakom koraku nalazi printer. Dok manje (pogotovo školske) možda imaju samo jedan, stolni printer za A4 format, kod nas se mogu naći oni različitih veličina i funkcija. Tu je klasični printer za ispis dokumenata (da ne kažemo slučajno printanje fajlova). Tu je nekakav pokušaj printera srednje veličine, u kojem tiskamo iskaznice, i koji se svakodnevno muči s nestandardno debelim kartončićima za njih. Tu je, naravno, i sasvim mali, beskrajno stari printer za račune – koji se u većini slučajeva bavi Sizifovim poslom jer, budimo realni, većina računa završi u reciklaži čim izađe. Znate ono kad u dućanu dobijete račun pa ga ostavite na pultu jer vam se ne da zamarati smećem? Naplata zakasnina nerijetko ima isti takav efekt na korisnike.
Uskoro nam, pak, u jedan od odjela stiže i 3D printer! Što ćemo s tolikim printerima? Popravljati ih, naravno... jer, velike knjižnice sa sobom nose velike printere. A velikim printerima neizbježno se redovito događa nešto od sljedećeg:
Na papirima...
...mrlje na novim članskim iskaznicama. Sjećate se podebljih kartončića s početka priče? To je samo jedan od redovitih rezultata.
...harmonike umjesto isprintanih stranica. Znate ono kad u vrtiću ili školi muku mučite kako biste naučili napraviti lepezu u obliku harmonike, kako biste se pravili važni pred prijateljima i prijateljicama? Odrasli za to imaju printere, a u printerima blokade papira.
...prazni papiri. Još uvijek nismo sasvim sigurni otkud takav bunt, ali jednom od najvećih printera koji su trenutno u posjedu GKR-a redovito se događa da jednostavno preskoči isprintati stranicu ili dvije, i onda imate letke koji, ovaj, glume letke – odnosno, s jedne strane su svi krasni i šareni, a druga ostane potpuno prazna. Šteta boje.
U printerima...
...zagušenje u donjem dijelu stroja. Pa otvaraj ladice i ladičice, vadi pincetu i ogledalo, izvlači papir poput najvještijeg zubara. (Ne da smo doista vidjeli nekog s profesionalnim zubarskim ogledalcem, ali znamo da se nama ta mogućnost mnogo puta vrtjela glavom.)
...blokada u gornjem dijelu stroja. Pa se nadaj da te onaj komad mašine s puno uskličnika i velikih slova upozorenja na sjajnoj žutoj naljepnici neće opeći dok pokušavaš učiniti istu stvar – spasiti odavno izgubljeni komad papira. Što je vrednije, knjižničarski prsti ili papiri za printanje? (Stvarno želite odgovor?)
...nestanak boje. Dobro, to nije problem samo po sebi – i dovoljno pazimo da se toneri naruče unaprijed, kako ne bismo oštetili kvalitetu usluge ispisa za korisnike – ali u ovoj štedljivoj generaciji (printera ili knjižničara, nismo još sigurni), ponekad možda pogurnemo koji toner mrvicu preko njegovog predviđenog roka trajanja, pa onda dobijete slike s prugicama praznog, bijelog papira preko njihove površine, zelenu boju koja je malo više plava i crvenu koja je malo više ružičasta, a za slova i brojke na računima trebamo vam posuditi povećalo kako biste ih razaznali.
Knjižničarima koji popravljaju printere...
...doista ne bismo ulazili u to – jer se svaki put kad izvlačimo papir točno ispod ruba onog najvrelijeg komada mašine, trudimo iz sveg srca ignorirati mogućnost ozljede na radu u vidu opeklina. Mrlje od boje na rukama već smo odavno naučili ignorirati.
Naravno, godine iskustva dijeljenja životnog prostora s printerima naučile su nas trikovima koji nam pomažu izbjeći gotovo sve od gorenavedenog. Koliko točno papira stane odjednom u koji printer. Kojem printeru vjerovati u procjeni količine boje u toneru, kojem ne. Kako točno namjestiti papir da ga printer ne proguta. Kako točno zalupiti vratašca da ga uhvati isprve. I tako dalje i tako dalje.
Tako da, popisu knjižničarskih vještina dodajemo još jednu – šaptanje printerima. A kolegama iz muzeja Peek&Poke poručujemo – umjesto tipkanja u Borosanama, iduće godine organizirajte natjecanje u popravljanju zakočenih printera – jer po printeru se poznaje knjižničar.