Stranica 33: Lektirna (ko)lekcija
Neki novi "igrači" osvajaju popise lektire i možemo reći da nismo nezadovoljni smjerom u kojem proces ide...
Na početku priče o lektiri, voljeli bismo uputiti pozdrave te puno dobre vibre i podrške kolegama iz Gunje i Račinovaca, za čije se uništene fondove već polako prikuplja nadoknada iz školskih knjižnica diljem Hrvatske. (Zainteresirani se, koliko nam je poznato, mogu javiti kolegici Čelić-Tica u NSK.) Poseban pozdrav ekipi u Drenovcima, koja se organizirala i preselila fond knjižnice na kat – ako ste ikada sumnjali u to da knjižničari mogu učiniti apsolutno sve, obratite se Knjižnici Drenovci!
Da je gunđanje hrvatski nacionalni sport, to znaju već i vrapci na grani. A opet, gunđanju o zastarjelom izboru lektire podliježemo, prema vlastitom priznanju, svi, čak i knjižničari dječjih odjela. Čak i ranom zorom u ponedjeljak, pripremajući se za nemoguće zahtjeve, kako korisnika, tako i nastavnika.
Zašto (ponekad) ipak ne bismo trebali gunđati, pitate? Zgodilo se tako da su se neki od gorespomenutih nastavnika i sami, potaknuti nekim prošlim ili sadašnjim gunđanjem – ili zdravom ljudskom kreativnošću – krenuli hvatati u koštac s lektirom. Iz najbolje namjere proizašao je, kako to nekad biva, potpuno nenamjerni kaos, pa su nam nastavnici malo pomalo počeli slati roditelje koji se ne bave toliko tim hrvatskim, jel', sportom, već su jednostavno izgubljeni. Jer, jedna je stvar kad se u školi čitaju knjige koje su naši bake i djedovi imali za lektiru – a druga kad kao obavezno štivo u osnovnoj školi učenicima proslijedite naslove koji su tek stigli oduševiti čitatelje, objavljeni u zadnjih desetak – i manje! - godina.
Tako smo ove godine čitali...
Kradljivicu knjiga Markusa Zusaka, u 6. razredu
Roman koji je poharao knjižare, knjižnice i kina, roman koji čitaju klinci, njihovi roditelji i njihovi roditelji. Kradljivica knjiga za današnje mlađe generacije možda postane ono što je Schindlerova lista bila za neke starije – snažna priča ispričana pristupačnim jezikom kroz nezaboravne likove. Mislite da pretjerujemo? Javite nam se nakon što je pročitate, pa ćemo tada razgovarati.
Gregov dnevnik Jeffa Kinneya, u 6. razredu
Gregov dnevnik dolazi s toplom preporukom – već se čitao diljem Gorskog kotara, u sklopu Bibliokluba GKR. Dolazi, također, u puno boja i oblika – u Dječjem odjelu ga imamo u tvrdom i mekom uvezu, na hrvatskom i na engleskom, u pet različitih boja (svaki nastavak u svojoj – ima ih mnogo, ali nikad dovoljno) i na čak dva dvd-a.
Trinaest malih plavih omotnica Maureen Johnson, u višim razredima
Roman Trinaest malih plavih omotnica zapeo nam je za oko netom nakon izdavanja, kad ga je tadašnji tinejdžerski Book café Moljac s guštom obradio na jednom sastanku. Omotnice se čitaju i dalje, u nizu mlađih klubova, ali dospjele su i u školske klupe. Jedino zbog čega nam je žao jest što imamo doista malo primjeraka ove "putopisne" knjige.
Dječak u prugastoj pidžami Johna Boynea, u višim razredima
O Dječaku u prugastoj pidžami nemamo puno za reći – osim da je knjiga uistinu odlična. Ne vjerujete nam? Potražite malo knjigu i provjerite sami – ali, ah, knjiga je neprestano posuđena! Čak i pet godina nakon što je prevedena. Vjerujete li sad?
Iskoristit ćemo ovu priliku za brzu pohvalu gorenavedenim nastavnicima i nastavnicama hrvatskog jezika – na dobroj volji, ali i iskrenoj želji da učenicima ponude nešto ne samo kvalitetno, već i zabavno. Većinu vas nikada nećemo sresti – ili nećemo znati da ste to vi, kad nam se samozatajno prošuljate pored pulta, tražeći neku novu lektiru za svoj uzrast – ali, vaš trud doista se cijeni. S nekim od vaših izbora možda se ne bismo složili – Kradljivica knjiga u 6. razredu kao obavezno štivo, za sve klince u razredu? - ali, opet, vi najbolje poznajete svoje učenike.
S druge strane... pa, cijenili bismo kada biste, tu i tamo, provjerili kakvo je stanje s brojem primjeraka određenog naslova u Rijeci općenito. Želite li doista da roditelji vaših klinaca moraju knjigu kupiti? Što se dogodilo s dobrim starim "knjiga svima"? Ne bih išla tako daleko da ulazim u raspravu oko toga da postoje ljudi među vama koji inzistiraju da klinci donesu knjigu na sat lektire, ali... kako donijeti knjigu koja ne postoji? Čak i ako knjiga jest fantastična? Možda mali, mići savjet – bacite oko na Upute za voditelje čitateljskih klubova. Dugo smo učili od vas, možda je vrijeme da uzvratimo uslugu?