Posebnost ovog skupa jest što na njemu nisu bile samo knjižničarke i knjižničari. Aktivni sudionici skupa bile su slijepe i slabovidne osobe.

Tako je skup otvorio Vojin Perić inspirativnom osobnom pričom o tome što znači čitanje i dostupnost znanja, „što znači brajica i što znači sloboda koju ti pruža pismenost“. Pričao je o točkicama koje život znače, o feniksu koji se diže iz pepela polako, uz pomoć škole. Suze presuše, ostaju samo glasovi i ruke. Prvi susret s kutijom od šest pregrada koje su značile novi prozor u svijet, koje su omogućile orijentaciju dolje-gore, lijevo-desno, slovo A, B, C… značio je orijentaciju za samostalnost. Prvi susret s knjigom na brajici bio je susret s prijateljicom. Knjiga je netko tko zna sve, lijek protiv samoće i tuge. Točkasta riječ pretočila se u znanje i spoznaju. Digitalno doba donijelo je e-bilježnice, nema papira ni mirisa knjige. Njegova je preporuka da slijepa i slabovidna djeca uče brajicu, zato što će više pamtiti prstima - greška je olakšati im put.  Budući da se bavi teatrom, maestralno je izrecitirao pjesmu o tome što ne vide oni koji vide.  

Vojin Perić je sada predsjednik Hrvatskog saveza slijepih, gradski zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba i predsjednik Uprave Hrvatske knjižnice za slijepe i još mnogo toga. 

David Hammerstein, bivši član Europskog parlamenta od 2009. do 2018., radio je na uspješnim pregovorima i ratifikaciji Ugovora iz Marakeša (potpisan je 27. 7. 2013., a stupio je na snagu 1. 10. 2016., kad ga je ratificiralo 20 država). Nakon 10 godina kampanje ljudska prava nadjačala su intelektualna prava za opće dobro slijepih i slabovidnih osoba potpisivanjem Ugovora iz Marakeša zahvaljujući koaliciji slijepih i slabovidnih osoba iz čitavog svijeta uključujući Afriku, Indiju, Sjevernu i Južnu Ameriku, Aziju itd. Najveći broj slijepih osoba iz najsiromašnijih je dijelova svijeta i zato je ovaj uspjeh osobito važan. Najkontroverzniji aspekti pregovora bili su izdavači s argumentom komercijalne raspoloživosti jer nisu željeli dopustiti reprodukciju djela ako se ona mogu kupiti, ali s druge strane nisu osigurali djela u pristupačnim formatima. Mala skupina ljudi posvećena borbi za prava slijepih i slabovidnih osoba nije pristala na milosrđe i volontiranje, već je željela obvezujući sporazum i u tome je uspjela.

Ugovor iz Marakeša drugi je dalekosežni međunarodni sporazum po važnosti odmah nakon UN-ovog međunarodnog ugovora o pravima osoba s invaliditetom.  Kampanju je podržao papa, a Stevie Wonder je nakon potpisivanja ugovora doletio iz Amerike i održao koncert u čast uspješnih pregovora. Ugovor iz Marakeša veliki je iskorak u pravima slijepih i slabovidnih osoba, a uključuje tri ključne stvari: 1. djela se u pristupačnim formatima mogu  proizvoditi bez odobrenja autora, 2. to mogu raditi javne ustanove kao što su knjižnice i neprofitne organizacije, 3. moguća je javna izvedba autorskih djela (iznimka u autorskim pravima). Ugovor iz Marakeša ratificiralo je 37 zemalja, a vjerojatno će ga ratificirati i SAD. Što se tiče EU-a, ona je Ugovor iz Marakeša potpisala 30. travnja 2014., a postoji Direktiva da ga zemlje članice ratificiraju do 11. 10. ove godine.

Knjižnica za slijepe

Marija Šiša Hrlić iz Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo predstavila je usklađivanje hrvatskog zakonodavstva u području autorskog prava i srodnih prava s Direktivom (EU) 2017/1564[1] Direktiva (EU) 2017/1564 od 13. rujna 2017. godine o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu. Hrvatska je na vrijeme pripremila prijedlog implementacije Direktive o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, imaju oštećenje vida ili druge poteškoće u korištenju tiskanim materijalima, kao i usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu.

Usklađivanje zakonodavstva s Direktivom provodi se u nacionalnim zakonodavstvima do 11. 10. 2018., a Uredba o prekograničnoj razmjeni pristupačnih formata stupa na snagu 12. 10. 2018., a vrijedi izravno u svim članicama. Ključni su pojmovi: 1. korisnici koji obuhvaćaju slijepe i slabovidne osobe, osobe s teškoćama u percepciji i osobe s motoričkim smetnjama odnosno sve one koji ne mogu čitati tiskana djela, 2. ovlašteni subjekti koji obuhvaćaju javne ustanove i neprofitne organizacije koje na neprofitnoj osnovi pružaju korisnicima usluge obrazovanja, osposobljavanja, adaptivnog čitanja ili pristupa informacijama.

Jelena Lešaja, ravnateljica Hrvatske knjižnice za slijepe, predstavila je našu nacionalnu instituciju koja brine o pružanju knjižničnih usluga osobama koje ne mogu čitati standardni tisak. Knjižnica za slijepe započinje rad 1965. g. pri Hrvatskom savezu slijepih, a od 2000. g. samostalna je ustanova. Njezino ustrojstvo obuhvaća Odjel za posudbu, Odjel za proizvodnju zvučnih izdanja i Brajičnu tiskaru s knjigovežnicom.  Njezin fond čine zvučne knjige u Daisy i MP3 formatu, knjige na brajici i note, knjige u tekstualnom i Daisy xml formatu, časopisi na brajici i u zvučnoj tehnici, playaway format i glazbeni cd-i.  U fondu su 3513 naslova zvučne knjige, 2263 naslova na brajici (u 2017. izrađeno 199 zvučnih knjiga i 59 na brajici). Od 1200 aktivnih korisnika 70-ak čita brajicu. Sve je više učenika s teškoćama u čitanju i oni čine 50 % članstva. Od 44000 posudbi 2 % čini posudbu na brajici, a 30 % čini preuzimanje u pristupačnim formatima. Članom knjižnice može postati svatko tko iz nekog razloga ne može čitati standardni tisak (slijepe i slabovidne osobe, osobe s teškoćama u čitanju i disleksijom,  osobe koje zbog trajnog ili privremenog oštećenja, perceptivnog ili motoričkog, imaju teškoće u čitanju, ustanove i pojedinci koji žele pomoći krajnjim korisnicima u korištenju usluga Hrvatske knjižnice za slijepe). Članarina je 50 kn, a učenicima i studentima članstvo je besplatno.

Inspirativni primjeri

Dunja Marija Gabriel predstavila je Kampanju „I ja želim čitati“ koja se provodi od listopada 2016. u organizaciji Hrvatskog knjižničarskog društva i u suradnji s Nacionalnom sveučilišnom knjižnicom i Knjižnicama grada Zagreba i u partnerstvu s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom. Ciljevi su kampanje senzibiliziranje i informiranje, poticanje čitanja, suradnja među institucijama, porast nabave pristupačnih formata, izmjena zakona.  

Karen Keninger, ravnateljica Nacionalne knjižnične službe za slijepe i slabovidne osobe s invaliditetom u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, SAD-u, govorila je o važnosti pristupa znanju i što to znači za pojedince i društvo u cjelini iz vlastitog iskustva, jer je sama slijepa od rođenja. Dirljiva je priča o unuku kojem je objasnila da joj pas pomaže da vidi. Kada je unuk poželio da mu pročita slikovnicu, njezin je unuk otišao po psa da joj pomogne. Možete li zamisliti koliko je truda i podrške obitelji trebalo da postane sve ono što ona sada jest. Njezin suprug vjerno ju je pratio i bio joj podrška u Zagrebu.

Na pitanje o tome kako uz pravo na tajnost osobnih podataka doći do slijepih i slabovidnih korisnika, odgovorila je da svake godine gube po 15 posto korisnika zbog prirodnih razloga jer se većinom radi o starijoj populaciji, ali pridobiju novih 15 % zahvaljujući ulaganju u marketing na radiju i televiziji.

Luc Maumet predstavio je Konzorcij za pristupačne knjige Accessible Books Consortium – ABC Consortium - koji je u javnoprivatnom partnerstvu osnovao WIPO – World Intellectual Property Organisation, a  pruža usluge izgradnje kapaciteta, inkluzivnog nakladništva te uslugu Global Book. Global Book online je pomagalo koje knjižnicama pruža besplatan pristup preko 370.000 naslova u pristupačnom formatu kako bi dopunile svoje zbirke. To je online katalog, knjižnica za knjižničare i tehnička platforma koja bi trebala utažiti glad za knjigom slijepim i slabovidnim osobama na 76 jezika (za sada). U konzorciju su države potpisnice Ugovora iz Marakeša kao i one koje nisu. Sva pitanja povezana s intelektualnim pravima odrađuje WIPO. Građa na velikim svjetskim jezicima dostupna je u većem obimu, no i Hrvatska bi svojim pridruživanjem zasigurno imala koristi, pogotovo kad bi to učinile i zemlje u okruženju čiji su nam jezici srodni.